AUTOR: Robert Graves
NAKLADNIK: Sandorf
Čini li se meni ili su hrabre žene postojale oduvijek?
Hrabro sam postavila to pitanje i onda shvatila da sam u nebrojenim recenzijama pisala i o slabim ženama koje jednostavno nisu imale kamo, a pritom ih nisam nimalo osuđivala. I što sad? Kako nastaviti dalje bez da očigledno osudim jednu skupinu žena? Ili sam to već nepovratno učinila?
„Koliko li traje dan kad je čovjek mrtav?“
Riskirati je oduvijek bilo teško jer u svakoj situaciji postoji nešto što bi mogli izgubiti. Koji god korak poduzeli, riskiramo nešto. Vjerojatno nije postojala nijedna žena u povijesti koja se odlučila na neki hrabar potez, a da pritom nešto nije izgubila. Važno je naglasiti samo koliko je bilo bitno to što je izgubila i što joj je to u konačnici donijelo.
Nekad si možemo priuštiti gubitke, nekad ne. Sve ovisi o nama samima.
Danas vam donosim priču o jednoj koja je sve riskirala. Nausikaja je imala blistavu budućnost. Kao princeza, mogla je očekivati udaju za plemića, neizmjerno bogatstvo, puno djeca, miran i vrlo lagodan život. No, njezin se pronicljiv um nije htio orijentirati samo na pronalazak bogatog muža. „Neudana – ali po svome izboru, a ne uslijed manjka prosaca, iako mogu priznati da nisam ni visoka ni osobito lijepa.“
Iako je uz sebe imala braću, Nausikaja je bila ta koja je pomno promatrala odnose unutar obitelji i pokušavala otkriti potencijalne prijetnje. Na njezinu sreću, uvijek su je shvaćali ozbiljno. Doduše, morala je paziti što iznosi i pred kime, sve potkrepljujući dokazima, tako da joj nitko ne može ništa osporiti. Bila je izuzetno pametna, no bila je svjesna da je na kraju dana žena. Zato je svaka morala biti na svom mjestu.
Prijetnja je došla na vrata, polako uklanjajući sve muškarce iz njene obitelji sa stvarnim autoritetom. Odjednom se našla praktički sama, samo s majkom. Iako je majka htjela da Nausikaja pođe za nekog muškarca, bila je odlučna u tome da Nausikaja sama napravili svoj izbor. „Ne, dijete, svaka žena koja se zaljubi u muža uništena je.“
Iako bi se mogla povući paralela sa Odisejevom Penelopom, Nausikaja nije čekala povratak svog muža. Imala je svoje prosce, ali se s njima bez straha sukobila, jasno im dajući do znanja da nije zainteresirana.
Njezina je volja bila toliko jaka da je točno znala što sve mora napraviti kako bi obitelj dovela na sigurno. Ipak, na kraju će imati još jednu malenu želju samo za sebe…
„Kad ruka ruku mije, obje se operu.“
U zadnje smo vrijeme imali priliku čitati knjige o mitologiji ispričanoj iz perspektive žena koje su u originalima dobivale tek pokoji redak. Žene su oduvijek bile hrabre, samo su imale taj peh da je pero držao muškarac kojemu je bilo zanimljivije prikazati ratne pohodne nego pronicljivost jedne žene. Srećom, današnja književnost nosi sa sobom pravu malu revoluciju s mitologijom!
Kao što je svijet oduvijek bio pun hrabrih muškaraca, tako je oduvijek bio pun i hrabrim ženama. Svako razdoblje sa sobom nosi svoje nedaće, međutim uvijek postoji neka žena koja će se znati izboriti za sebe i za ostale. Bilo je teško i prije dvije tisuće godina, teško je i sada. Svaka knjiga o hrabrim ženama, pa tako i Homerova kći, sa sobom nosi poruku da je sve moguće. Pritom ne mislim na onaj insfurani klišej. Svaka se granica može pomaknuti, svaka se stijena može otkloniti. Naravno, uz trud, rad, odricanje. Puno padova i puno uspona. Ništa nije jednostavno. Svejedno, može se.
Koja vam je najdraža junakinja grčke mitologije?
Grickajmo knjige zajedno!
Comentarios