Jeste li ikad čuli za sveca koji ima brkove?
AUTOR: Elvis Bošnjak
NAKLADNIK: Hena Com
Svako mjesto ima svoje ulice. Svaka ulica ima svoje ime. Postoji u Osijeku ulica Josipa Reihl – Kira. Kirova mi se ulica od djetinjstva urezala u pamćenje. Bila je jedna od onih koje sam odmah zapamtila. Zašto? Mama mi radi upravo na križanju Svačićeve i Kirove. Kirova se ulica spominjala nebrojeno puta, a mene je taj čovjek vječito intrigirao jer nije pripadao „slavnim“ imenima po kojima bi jedna ulica dobila ime. Njegovo ime nisam nikada čula (osim u kontekstu kretanja po Osijeku), a moram priznati da ga nisam ni potražila. On je u mojoj glavi uvijek bio negdje prisutan, toliko poznat, a opet toliko nepoznat.
Tek sam u srednjoj školi zapravo otkrila tko je on bio i zašto je „zaslužio“ svoju ulicu, no u svega rečenicu ili dvije. „Dok sam ja živ rata između Hrvata i Srba u Slavoniji neće biti.“ Josip Reihl – Kir bio je načelnik osječke policije. Ubijen je iz zasjede 1. srpnja 1991. godine u Tenji, zajedno sa još dvije osobe (potpredsjednikom osječkog Gradskog vijeća Goranom Zobundžijom i gradskim vijećnikom Milanom Kneževićem), dok je jedna osoba ranjena (Mirko Tubić). Ubio ga je Antun Gudelj, čovjek kojemu je Kir osobno dao naoružanje, čovjek koji je po nacionalnosti i radnom mjestu trebao biti na „njegovoj“ strani. Antun Gudelj je nakon ubojstva mirno odšetao s mjesta zločina, te potom napustio Hrvatsku. Tek je 1994. godine u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora, a 1997. oslobođen je na temelju Zakona o amnestiji („Ovim se Zakonom daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom i oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj.“). Međutim, u slučaju Gudelja nije bila riječ o agresiji, oružanoj pobuni ili oružanom sukobu. Kir je, naime, na svaki razgovor i pregovaranje išao nenaoružan, a iz njegova tijela izvađeno je osamnaest metaka. Meta je bila očita. Na koncu, Gudelju je tek 2009. izrečena kazna od 20 godina zatvora. Međutim, još uvijek se ne zna tko je naručio ubojstvo osječkog načelnika. Vjerojatno se nikad neće ni saznati.
„Bolje je razgovarati deset godina, nego ratovati jedan dan.“
Josip Reihl – Kir zagovarao je mir. Kao osječki načelnik policije, smatrao je da mu je dužnost štititi obje strane. Odlazio je nenaoružan na barikade i uspješno odgađao ono neizbježno. Svoju je smrt očekivao, nešto čak i načuo o njoj, a ipak, kao da nije htio pobjeći od vlastite sudbine. Morao je pokušati zaustaviti sukobe na još barem jedan dan. Zašto? „Želim poraziti naše zlo, želim ga zgaziti nogama. Naše zlo strašnije je od njihova. Znaš zašto? Zato što je naše.“ Ipak, ubijen je na hrvatskoj kontrolnoj točki, od strane svog podređenog. Njegova miroljubivost predstavljala je smetnju, ali i prijetnju. Vjerovao je kako se nešto ipak može učiniti, bez sukoba, bez oružja, bez prolijevanja krvi, bez žrtava, bez prljanja ruku. „…ali čini mi se da će rata biti. Zapravo već je počeo, i mislim da ga nitko ne može zaustaviti, pa čak ni vi.“
Roman Elvisa Bošnjaka prati Kira prema trenutku njegova ubojstva, te njegovog ubojicu od trenutka ubojstva, kroz njegov mirni odlazak iz Hrvatske do konačnog odredišta u Južnoj Americi. Autor navodi kako je roman nastao prema stvarnom događaju, ali je radnja unutar njega fikcija, slobodna interpretacija tragičnog događaja. Gdje je nestao Kir roman je koji se temelji na psihološkoj karakterizaciji dvaju dijametralno suprotnih likova, kojima ipak nedostaje dubine. Bošnjak je njima udahnuo život, ali je tek zagrebao površinu jer sam nakon čitanja ostavljena s mnoštvom pitanja. No, naslov je kao takav lišen upitnika, stoga mogu pretpostaviti da je autoru to bio i cilj.
„U snu ne možeš umrijeti.“
Elvis Bošnjak udahnuo je Kiru život nakon 30 godina i podsjetio nas na čovjeka čije se ubojstvo i danas pokušava zataškati i pospremiti pod tepih. Činjenica je da je Kir ubijen od metka njegovog podređenog i da se zato može smatrati „neželjenim“ herojem. Vjerojatno bi sve bilo „jednostavnije“ da je ubijen u pobuni, od strane agresora. Ovako će njegova smrt ostati jedna velika enigma.
„Povijest istine sastoji se od niza neoborivih istina, koje ogoljene do srži isključuju iz svoga sadržaja bilo kakve i bilo čije razloge. Povijest razloga sačinjena je od niza razloga u odnosu na koje ova ili ona strana prilagođava tu istinu svojim potrebama.“
Bez obzira na pitanja koja su mi ostala u glavi nakon čitanja, ovu ću knjigu preporučiti jer je Josip Reihl – Kir puno više od ulice u Osijeku. On je osoba o kojoj se treba i mora govoriti. „Baš se radi o meni, i o tebi, i o tvome djetetu, i o tvojoj ženi, i o svima nama. Da, radi se i o meni i o svima nama do kraja naših života, i preko naših života, čak i preko života naše djece.“
Koga moramo spasiti od zaborava?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments