„Na slučajnost i peh uvijek treba biti pripravan.“
AUTOR: Frans G. Bengtsson
NAKLADNIK: Mitopeja
Mislim da nisam nikada čitala knjige o Vikinzima. Naravno, znam za njih i uz njih vežem iduće asocijacije: crvene duge kose, crvene brade, brodovi, urlanje, pehari u rukama i osvajanje. Uranjajući u Crvenog Orma, moram priznati da nisam puno ni pogriješila.
Crveni Orm je, pa, crven. „Bio je crvenokos i svjetloput, razmaknutih očiju, prćasta nosa i širokih usta, dugih ruku i malo pognutih ramena; bio je vješt i brz, i s lukom i s kopljem, i u tom precizniji od većine. Vrlo bi se lako razljutio i onda bi svom snagom navalio na onoga koji ga je uzrujao.“
Iako je imao previše zaštitnički nastrojenu majku koja ga je budno pratila, Orm biva otet i tako krećemo s njime u pustolovinu njegova života. Postaje najobičniji rob, ali zbog svoje dobrote i osjećaja za pravdu, brzo napreduje. Njegov put ga dovodi u zgodne i nezgodne situacije o kojima nikada nije mogao ni pojmiti. „Nakon toga počnu ga zvati Crveni Orm, ne samo zbog crvene kose, već i zato što se pokazao neustrašiv i odvažan, i kao čovjek kojeg se ne može izazivati bez čvrsta razloga.“
„Čovjeku među strancima ništa nije korisnije od sposobnosti učenja.“Iako nikada nije pretjerano razmišljao o vjeri, morao je postati musliman i prigrliti islam. Nije ga baš shvaćao, a s obzirom da je morao, nije se previše žalio. Nekoliko godina kasnije, prihvatio je Isusa Krista kao svoga spasitelja, iako su mu se mnogi i tada rugali. Ipak, Orm je čvrsto stajao iza onoga što je smatrao ispravnim.
Vikinzi će vam se pokazati u nekom drugom svjetlu. Ako ste kao ja i otprilike se sjećate iz škole kako su Vikinzi: a) postojali, b) haračili po sjeveru Europe, naučit ćete puno stvari o njima. Što ćete naučiti, vidjet ćete ako uzmete ovo prekrasno kožno izdanje u ruke!
„Nije lako čovjeku da samome sebi procjenjuje slavu.“Meni je upravo bila fascinantna ta tematika vjere, prihvaćanje samo jednoga boga. Kako je radnja smještena na prijelazu u prvo tisućljeće, vjera i religija su se kao takve upravo tada razvijale na sjeveru Europe.
Narodi sa sjevera vjerovali su u više bogova i kao što već znate, imaju zaista bogatu mitologiju. Nije točno poznato na koji je način kršćanstvo došlo na sjever, ali je došlo taman u vrijeme Ormovih pustolovina.
„Treba puno srebra da se dođe do zlata.“Iako ponekad blesav i naivan, Orm je uvijek bio osoba na koju su se drugi mogli ugledati. I bez obzira na više bogova, islam ili kršćanstvo, Orma njegov moralni kompas nikada nije iznevjerio.
„Priče o grijehu su uvijek dobre.“Moram posvetiti i jedan odlomak dizajnu. Savršen je! Jesam dovoljno rekla? Šalim se. Kutija je crvena s prekrasnim vikinškim (ja ovu riječ ne mogu izgovoriti) crtežima, a u kutiji je prekrasna crna kožna knjiga. Ako ju dodirnete (morate ju dodirnuti), pod prstima ćete osjetiti prekrasne rezbarije. Sad vi meni recite, koja knjiga to još ima?
Ono na što se ja svaki put moram naviknuti kada čitam Mitopejine knjige je apsolutna bjelina njihovog papira. Čisto bijelo. Na početku malo bode u oči, pa trebam malu dozu prilagodbe. I ovaj put mi je bio malo previše maleni font. Ili ja počinjem slabije vidjeti?
„Dobro djelo je uvijek dobro, i zbog njega ne treba žaliti, ma kakve posljedice donijelo.“Vjerujte mi, morate upoznati Orma. I morate se malo informirati o gospodi Vikinzima. A morate i dotaknuti te prekrasne korice knjige. Jednostavno morate.
Koja vas je knjiga osvojila i dizajnom i radnjom?
Grickajmo knjige zajedno!
ความคิดเห็น