AUTOR: Charles Dickens
NAKLADNIK: Večernji list
Volite li vi Božić?
Uživate li u, kako kažu, najljepšem mjesecu u godini? Pripremate li svakodnevno božićne kolačiće? Ukrašavate li kuću čim na kalendaru ugledate prvi prosinac?
Ili u svemu tome jednostavno ne vidite svrhu?
Mrzite što radio postaje i trgovački centri kreću sa All I want for Christmas is You praktički odmah nakon Noći vještica? Ne shvaćate zašto sve mora biti baš u tolikom kiču i sjaju? Volite kolače, ali ne u toj mjeri da svugdje nalazite mrvice ostataka i brašno na nedokučivim mjestima? Nije vam jasno zašto su baš svi dobre volje? „Odakle ti pravo da budeš sretan? Odakle ti razlog da budeš sretan?“
Onda je ova knjiga u potpunosti za vas!
„Čovjek koji nije u škripcu uvijek zna što je trebalo učiniti.“
Ebenezer Scrooge jedan je od onih kojima je misao vodilja u život novac. Ispunjava ga neprestan rad i zarađivanje novca. On ne staje nikad, pa čak ni na Božić. Dok svi radosno dočekuju Božić, on obavlja posljednje pripreme na svom poslu. Zna da na Božić neće raditi jer nitko drugi neće raditi i to ga čini nesretnim. Nema namjeru ići ikome u posjet ili učiniti neko dobro djelo. „Ja se na Božić ni sam ne veselim, pa si ne mogu ni priuštiti da uveseljavam zgubidane. Ja pridonosim održavanju spomenutih ustanova; stoje me sasvim dovoljno; pa oni kojima je tako loše mogu slobodno u njih.“
Došavši kući, ugledao je duh njegovog poslovnog partnera, Marleya. On mu se pokazao jer ga je došao upozoriti. U posjet će mu doći tri duha kako bi ga naučili lekciju. Scrooge nije bio baš pretjerano siguran u to. „Nije bilo te topline koja bi ga mogla zagrijati, baš kao ni zimske hladnoće koja bi ga promrzla.“
Dolazak prvog duha prvotno ga je uplašio. „Bila je to neobična prilika – nalik djetetu: pa ipak ne toliko nalik djetetu koliko je bila nalik starcu, gledanu kroz nekakav natprirodni medij, zbog čega se prividno udaljio od očiju i smanjio se do dječjih proporcija.“ Drugog duha je već mogao i dočekati. „Tamnosmeđi uvojci tog diva bijahu dugi i slobodni: slobodni kao njegovo veselo lice, blistavo oko, otvorena šaka, neukočeno držanje i radosni ugođaj.“ Treći duh mu je dao naslutiti što bi mu se moglo dogoditi. „Bijaše ogrnut tamnocrnom haljom, koja mu je skrivala glavu, lice, obličje, tako da je od svega vidljiva bila tek ispružena ruka. Da nije bilo nje, taj bi lik bilo teško razlučiti od noći, i odvojiti ga od tmine što ga je okruživala.“
„Ljudski putovi predmnijevaju izvjesne ciljeve do kojih, ustraju li ljudi na njima, ti putovi sigurno vode. No ako s tih putova skrenemo, onda će se promijeniti i kraj.“
Ako niste čitali knjigu, sigurna sam da ste u nekom trenutku vašeg života naišli na ekranizaciju ovog djela. Ja sam ju gledala u Disney-evoj verziji kao Mickey`s Christmas Carol, gdje je Scrooge McDuck bio ujak Donalda Ducka ili tako nešto. Božićna priča mi nije došla kao novost, jedino što sam čitajući stalno imala u glavi Donalda Ducka.
Ja sam knjigu pročitala u jednoj večeri. Uživala sam prisjećajući se gledanja crtića i djetinjstva. Priča je zamišljena na vrlo jednostavan način, tako da sa prvih stranica priče možete izvući pouku koja se proteže do samoga kraja.
Pouka priče je u nama samima. Nebitno jeste li najveći fan Božić ili najveći mrzitelj božićnog kiča, poruka Božića je jednaka poruci koju trebamo živjeti svakoga dana. I tu dolazimo do onog standardnog klišeja klasičnih priča: budite dobri prema sebi i prema drugim ljudima.
„Bolje je i nemati oči nego ih imati zle!“
Činjenica je da je Scrooge nakon posjeta duhova znao što ga slijedi ako ne promijeni svoju osobnost. No, što da nije znao? Postoji li garancija da bi mu se sve vratilo milo za drago? Ako prenesemo ponašanja glavnog lika na ljude koji misle samo na svoju dobit, koji ne snose posljedice za svoje ponašanje, trebamo li misliti da svi na svijetu trebaju biti dobri i pošteni?
Definitivno ćemo umrijeti. Neki vjeruju da će otići u raj ili pakao, neki da će se ponovo roditi, neki da će doživjeti reinkarnaciju. Što god bilo, ono što smo radili u ovom životu, ponijet ćemo u vječnost ili u sve iduće živote. Problematika nastaje što u to vjerujemo, nemamo garanciju da će nam se nastaviti događati dobre stvari ako smo sad nastojali biti dobri. Ili da će loše ljude stići kazna zbog loših djela.
„Blažene žene: one nikad ništa ne rade dopola. One uvijek u sve unose svu strast.“
Što onda na kraju? Biti dobar ili misliti samo na vlastitu dobrobit?
Mislim da se odgovor nudi sam od sebe.
Sretan Božić i grickajmo knjige zajedno!
Commentaires