Blockbuster

AUTOR: Zoran Žmirić

NAKLADNIK: VBZ

Strah. Bezizlazna situacija. Mrak. Samoća. Nemir. Krv. Smrt. Mučenje. Oružje. Mržnja.

Domovinski rat. Nepoznato mjesto radnje, nepoznato vrijeme radnje. Dvije suprotstavljene strane. „Rat je jako dobar film. Fino su ga režirali, a svatko sebi piše scenarij i to na licu mjesta pa izgleda uvjerljivije, strani su ulagači u njega gurnuli velike pare, glumaca na svakom koraku, a i pozera. Nema kaskadera, nema dublera, i kad god i kako god na kraju završio, na njemu će se još godinama dobro zarađivati.“

„Nitko ne bi smio ispaštati tuđe odluke.“

Junaci Žmirićevog romana su zaista opipljivi likovi. Dobrovoljci koji su donedavno gledali filmove, studirali, izlazili van dobili su puške u ruke kako bi obranili domovinu. Neki su čvrsto uvjereni u svoje postupke, dok se neki pitaju što zapravo rade u tom vrtlogu rata i jesu li dobro odabrali kada su odlučili uzeti pušku u ruke.

„Nemoj nikad isticati ono za što ljudi nisu sami zaslužni.“

Jer postoji to zrno sumnje. Da su malo drukčije okolnosti, vjerojatno bi bili prijatelji i razgovarali o ženama i filmovima. Vjerojatno bi se zajedno smijali i pili pivo. Imali bi svoje različitosti, ali to ne bi bilo bitno. Nije ni čudo da na kacigi vojnika stoji znak „Peace“, dok s druge strane piše „Born to kill“. „No očito je svatko na svoj način vodio ovaj rat, i tukao se oružjem s kojim se najbolje snalazio.“

„Normalan se čovjek u nenormalnim uvjetima ponaša nenormalno.“

Priča je to u junacima koji su duboko zašli u ralje rata. Junacima koji ne razmišljaju o sutra jer sutra možda neće doći. Možda je tako bilo i lakše. Kako se vratiti u normalan život nakon što si vidio sve horore koje ljudska ruka može napraviti? Kako se vratiti u normalan život ako si nekome oduzeo život? Kako se vratiti u normalan život kad znaš da se tvoj život trenutno sastoji od straha i smrti? „Ostati živ! Jedini cilj, jedina želja.“

Junaci u okrilju rata postaju braća. Možda se nikada ne bi sreli, možda nikada ne bi razgovarali, možda ne bi imali zajedničke interese. Ovako, međusobno su si čuvali živote. Morali su. Postali su vezani. Morali su si vjerovati, možda čak i više nego samima sebi.

„Tko se bori za pravu stvar, taj već ima duhovnu snagu.“

Uspoređivala sam Blockbuster s Pacijentom iz sobe 19. Naravno da jesam. U obje imamo dva najobičnija vojnika, ali iz različitih vremena. Dok Vanja iz Pacijenta iz sobe 19 pripovijeda svoju priču pred liječnikom godinama nakon završetka rata, vojnik iz Blockbustera upravo proživljava isti.

Pacijent iz sobe 19 je izvrsno napisan roman kojeg hvalim kad god stignem i kome god. Međutim, ipak mi je Blockbuster draži. Ne mogu točno odrediti zašto. Možda zato što mi je bio više „opipljiv“. Nisam sigurna da li je to uopće dobar opis.

„Odluke koje čovjek donese u sekundi pamte se za čitav život, najčešće zato jer su uglavnom pogrešne.“

Ovdje nema prepuštanja mašti. Blockbuster je sirov, istinski sirov. Žmirić piše direktno. Ovo definitivno nije knjiga za one slaboga želuca. Vjerujte mi, čitajući Blockbuster, u nekim trenutcima sam imala ogromnu mučninu što mi se nikada pri čitanju nije dogodilo.

I trebaju nam takve knjige. Trebaju nam perspektive ljudi koji vide užase rata. Da nas vrate u stvarnost. Jer rat nije stilizirana scena koja se pokazuje na filmskim platnima uz glazbu s dobrim ritmom u kojemu se u prve tri sekunde zna tko je u potpunosti u pravu. Rat nije crno – bijel.

Rat je rat. Ratuješ za nešto. Protiv nekoga. Vojnik na prvoj crti obrane zna što je rat. Zna što znači izaći van, na nesiguran teren, sa puškom koju jedva zna koristiti. Zna što će se dogoditi ako ga uhvate, ako promaši, ako pogodi. On zna. I to je ono čega se najviše boji.

Čitate li Žmirićeva djela?

Grickajmo knjige zajedno!