„Kad gledamo unatrag, vid nam je uvijek savršen.“
AUTOR: Jean Hanff Korelitz
NAKLADNIK: Indigo
U zadnje vrijeme su popularne serije napravljene prema romanima (i romani koji imaju svoju ekranizaciju – mogla sam samo napisati obratno). Tako je i po knjizi Slom napravljena HBO-ova serija s Nicole Kidman, Hughom Grantom i Donaldom Sutherlandom u glavnim ulogama. Nisam ju gledala, ali sam čula da se dosta razlikuje od serije. Ako ništa drugo, barem je glumačka postava odlična. Iako, mislim da ćemo se složiti da je, bez obzira na postojanje razlika, knjiga uvijek bolja. Zar ne?
Grace Sachs, rođena u New Yorku, terapeutkinja je sa napisanom knjigom namijenjenoj svim ženama, nastala na temelju njezine uspješne prakse u kojoj se suočava sa suprugama koje ne vide kako njihov brak (a ni veza) nije bio dobar od samoga početka. „Iz nekog razloga – ili, vjerojatnije, bez ikakva razloga – Grace Reinhart Sachs rodila se s darom društvene opservacije i uvida u interpersonalne odnose i odrasla je u atmosferi slobodne diskusije i razmjene ideja.“ Tvrdi da su one to znale, ali da su svjesno zanemarivale znakove upozorenja. „Trebala si znati“ njezina je mantra (ali i naslov knjige) – da će on prevariti; da je kompulzivni lažov; da seksualno iskustvo s drugim muškarcem na fakultetu nije bilo obuhvaćeno mirisom alkohola i začinjeno s malo lake droge.
„Ponekad se stvari dogode…izvan uobičajenog reda i zbog toga moramo sami osmisliti priču koja stoji iza svega toga.“
Gracein život je pravi primjer svim njenim pacijentima: sretno je udana za dječjeg onkologa Jonathana, koji nikada ne oklijeva pomoći pacijentima u bilo koje doba dana ili noći, a njihov sin Henry pohađa privatnu školu i svira violinu. Ona živi u svom privilegiranom mjehuriću – žive u prekrasnom stanu u New Yorku, imaju jako dobra primanja, no ipak nisu u rangu obitelji čija djeca pohađaju Henryjevu školu. Majke te djece posjeduju Birkin torbe u svim bojama, dok Grace ima samo jednu.
„Postoje istine koje je potrebno neprestano i vrlo glasno ponavljati.“
Situacija se polako kreće mijenjati kada majka dječaka koji ide s Henryjem u školu bude brutalno ubijena. Grace ne može zamisliti zašto policija želi razgovarati s njom – ona je s tom ženom progovorila jedva dvije rečenice! Voljela bi da je Jonathan kod kuće kako bi mogla s njim raspraviti o situaciji, ali on je na konferenciji u Clevelandu. Svjesna je da je itekako zauzet, ali joj nije sasvim jasno zašto joj ne može odgovoriti na poruku ili poziv. To je ipak samo minuta njegova vremena, zar ne? Grace još uvijek ne shvaća ozbiljnost situacije ni kada pronađe njegov BlackBerry skriven u njihovoj spavaćoj sobi, pa čak ni kada ravnatelj škole komentira da je sin ubijene dobio stipendiju koja „nije došla uobičajenom praksom stipendiranja“. Kada i kako će Grace saznati ono što je trebala znati i na nekoj razini možda već znala?
„Sumnja je dar naše najdublje nutrine.“
Središnje je pitanje romana odnosi li se naslov Graceine knjige na nju. Ako je Grace „trebala znati“, onda je ona ili licemjer ili budala. No, ako nije mogla vidjeti kakav je njezin muž zapravo, niti vjerovati vlastitim instinktima, onda je premisa njezine knjige lažna. Postoji nekoliko mogućih naznaka Jonathanova neuobičajena karaktera, ali kako nam je autorica omogućila da radnju vidimo isključivo kroz Graceine oči, teško je procijeniti zavarava li se ili ne.
Slom je iznimno pametan roman, zasnovan na ideji samog pripovijedanja – što je Grace radila osim što se zapetljala u uvjerljivu priču i besprijekorno je ispripovijedala? Međutim, napetost nestaje tijekom odlomaka i poglavlja u kojima se detaljno opisuje posjed Graceine obitelji. Korelitz roman bazira na ljubavnim opisima idealnog muža koji kroz gotovo 500 stranica ne postaje intrigantan ili jedinstven. U nekim trenutcima činit će vam se kao da je on suvišan lik, iako se oko njegova nestanka odvija gotovo cijela radnja. Neće vam trebati dugo da shvatite da su strukturne slabosti, zapravo, namjerna zamagljivanja — nejasni, nezadovoljavajući detalji viđeni iz perspektive nepouzdanog središnjeg lika, žene koja nije u stanju previše izbliza pogledati vlastiti život i skinuti ružičaste naočale.
„Željeti ono što imaš navodno je tajna sreće.“
Možete li objektivno pogledati svoj život?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments