„Riječi su bile one koje su poticale nasilje, riječi su bile one koje su nasilje držale u pokretu, i riječi su bile one koje su nakon toga izmišljale izgovore i izlike za to. Sloboda riječi najgore je zamislivo oružje: nije bez razloga da je to prvo što se u diktaturi zabranjuje.“
AUTOR: Jamal Ouariachi
NAKLADNIK: Fraktura
Jamal Ouariachi temelji roman Glad na životu dobitnika Nobelove nagrade za medicinu Daniela Carletona Gajduseka, liječnika i medicinskog istraživača, osuđenog za spolno zlostavljanje posinka. Naime, nakon što je odslužio zatvorsku kaznu, postao je žestoki zagovaratelj pedofilije. „Zdrava doza pedofilije našem bi društvu nanijela više dobra nego zla.“ Osim što istražuje prirodu ljubavi i ispituje mudrost i ludost pomoći, Glad donosi žestoku polemiku protiv krutih seksualnih običaja.
„Mi nismo zainteresirani za istinu, samo za održavanje svojih laži.“
Aurélie je puna ljubavi i predana majka trogodišnje kćeri, a svoju obiteljsku ulogu uspješno kombinira sa karijerom na televiziji. Život joj se preokrene naglavačke kada iz vedra neba primi telefonski poziv od bivšeg ljubavnika: Alexandera Laszla, nekadašnjeg kultne osobe u svijetu nizozemskog dobrotvornog rada i nekoć poznatijeg kao „Nizozemski Bob Geldof“. „Uzajamno ne postoji dobročinstvo, ne postoji empatija, ne postoji čovječnost. Samo gola konkurencija oko novca donatora.“ Alexander je bogataš koji je dio svog života posvetio dobrotvornom radu u Etiopiji – svoje dane je započinjao brojanjem mrtvih. „Zapravo ništa ne možemo učiniti. Svaki dan iznova određujemo kome ipak možemo pomoći, a kome ne.“ Prije deset godina, strastvena veza između Aurélie, tada mlade studentice, i blistavog Alexandera naglo je prekinuta kada je Laszlo osuđen za seksualno zlostavljanje jednog od svoje etiopske udomljene djece. Dječak je doveden u Amsterdam zajedno s desecima druge djece kako bi dobili adekvatan odgoj u sklopu Laszlove megalomanske inicijative Future Leaders of Europe. Cilj je bio dati djeci što bolje obrazovanje kako bi se vratili u svoju domovinu s potrebnim znanjem za mijenjanje društva. „Jedan jedini čin, jedan jedini trenutak krive prosudbe. Jedan uništen život. Konačna suma tog života: zauvijek negativan broj.“
„Čim si zaražen time za što si okrivljen, ljudi će uvijek sumnjati.“
Naravno da je Aurélie oklijevala kada ju je Alexander kontaktirao nakon toliko vremena i zamolio je da napiše njegovu biografiju, u kojoj će on ispričati svoju stranu priče – onu koja se mnogima neće svidjeti. „Ja sam radije čovjek s prljavim rukama.“ Aurélie ipak pristaje napisati knjigu koja će u konačnici zapečatiti sudbinu njenog bivšeg ljubavnika. „Sad će sve ovisiti o laganju. Munjevitom laganju. I nadati se da će povijest preteći one kojima ću lagati prije nego što raskrinkaju moje laži.“
Ouariachi se poigrao s idejom u kojoj djeci branimo njihovu spolnost. Dopuštamo im da gledaju neograničene količine nasilje, ali okrećemo program kada se pojavi scena spolnog odnosa. No, autor ne želi da se knjiga shvati kao obrana pedofilije jer i sam ima kćer. Upravo zato se s druge strane nalazi Aurélie kako bi u romanu mogli dobiti oba stajališta. „Pedofile treba kastrirati i zatvoriti – osim naših velikih filozofa, pjesnika, glazbenika i filmaša. Oni su „drugo.“
„Idealistička inteligencija uvijek je bez šanse u nazočnosti zamamnog životnog iskustva.“
U Gladi, Ouariachi čitatelja vodi na putovanje koje se proteže na nekoliko kontinenata, nekoliko desetljeća i kroz niz društvenih problema. Kritika je bila oduševljena romanom, pa je Glad 2017. godina dobila Europsku nagradu za književnost. Da sam ja bila u žiriju, Glad bi ostala bez nagrade. Roman se bavi zanimljivom perspektivnom dobrotvornog rada – onu koju ne vidimo nigdje: od skupljanja novaca, do raspoređivanja novaca, brojanja mrtvih i odlučivanja o tome tko više zaslužuje pomoć. Čitala sam halapljivo radnju povezanu s Etiopijom i odnosom Laszla prema radu i prikupljanju novca. Odnos između njega i Aurélie bio mi je konfuzan; jasno je da je postojao, no ostao mi je nedorečen. Na koncu, radnja povezana sa zlostavljanjem i pedofilijom ostavila mi je upitnik iznad glave. Da, postoji optužba. Da, u nekom su trenutku objašnjene okolnosti. Međutim, nisam imala dojam kao da je ključan dio radnje u potpunosti razrađen. Za početak, zlostavljanje gotovo nije imalo dodirnih točaka s dobrotvornim radom u Etiopiji, pa skoro ni sa njegovom vezom sa Aurélie – ona je dobila svrhu njegove pripovjedačice. U brojnim sam trenutcima imala dojam da roman teži svojih 600 stranica isključivo sa svrhom ispunjavanja istih, a ne građenju napetosti i rasvjetljavanju situacije. Laszlovo putovanje u Etiopiju pročitala bih ponovno milijun puta – toliko je dobro napisano. Međutim, ostatak romana mi je prošao u nestrpljivom okretanju stranica. S puno upitnika i pitanja više sam iščekivala završetak knjige, nego rasplet. Možda bi stvar bila bolja da nam je Ouariachi dostavio dva romana umjesto jednog. Ovako dobijemo jednu prosječnu ocjenu.
Imate li ponekad dojam da je autor „na silu“ spojio dvije nepovezane radnje kako bi dobio jedan osrednji roman?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments