Ako postoji lista s najboljim knjigama, onda negdje mora biti i ona s najgorim. Najgori zvuči jako ružno. Najlošije isto. Pa ću se ja odlučiti nasloviti ovaj post: Knjige koje mi se apsolutno nikako nisu svidjele (i koje sam u nekom trenutku poželjela zapaliti)!
Ono što je malo drukčije s ovom listom je što ću uključiti knjige koje su dobile čistu jedinicu i dvojku od mene, dok je lista najboljih bila ocijenjena samo s čistom peticom. Krenimo.
Sutra, jučer i danas Luke zvanog Konj : Stanislav Marijanović – Ovo je jedna od rijetkih knjiga za koju uopće ne mogu prepričati što sam pročitala. Čitala sam ja nju, čitala je ona mene. Da me ubijete, ja nisam shvatila niti znam što se unutra događa.
Ulov : T.M.Logan – Njegove Laži su mi bile apsolutno zakon – napete, držale pažnju do samog kraja, pročitala ju u dahu! Ulov, veliko razočarenje. Već viđena priča o ocu koji vidi nešto neobično u zaručniku svoje kćeri. Samo on vidi da nešto nije u redu, a ostali gledaju svijet toliko ružičastim naočalama da ne vide kako pokraj sebe imaju psihopata.
Peleov priručnik : Dragan Jurak – Jedna od knjiga kojoj sam se neizmjerno veselila! Kako i ne bi kad se radi o kritičaru kome poštom dođe knjiga bez naslova, bez informacija o autoru ili izdavaču? Kritičar toliko želi pronaći bilo koju informaciju da se naposljetku čini da je jednostavno poludio. Na prvu zanimljiva, na drugu jednostavno konfuzna i zbunjujuća.
After the Snow : Suzannah Constantine – Roman sam kupila negdje u Walesu za funtu prije nekoliko godina. Nakon pročitane knjige, imam dojam da možda vrijedi tu funtu koju sam platila. Možda. Pisana iz perspektive jedanaestogodišnje djevojčice, iz aviona se vidi kako se autorica nije potrudila istražiti više o razmišljanjima djeteta, te ih prenijeti na papir na odgovarajući način.
Osjetljiv čovjek : Jachym Topol – Ovdje je bila slična situacija kao i sa Sutra, jučer i danas Luke zvanog Konj. Shvatila sam da glumac Moor putuje sa svojom suprugom i sinovima putuje po kazališnim festivalima Europe. U nekom trenutku se pojavljuje njegov brat, ali zašto i kako, ne znam. Dalje od toga jednostavno nisam shvatila.
Prolazne pojave : Suzana Bosnić Majcenić – Njezin roman Gruba ljubav mi je prije par godina bio pravo otkriće i nalazi mi se na polici s omiljenim knjigama. Međutim, prolazne pojave nisam u potpunosti shvatila. Zbunila me je i nije mi bilo jasno koja je poanta cijelog romana. Ne znam govori li to više o meni ili o romanu :)
Ljeto na talijanskom jezeru : Lucy Coleman – Ne čitam ljubavne romane, pa kad ih uzmem nesvjesno sam odmah skeptična i više usredotočena na traženje mana nego na samu radnju i likove. Autorica je u meni sa svakom stranicom izazvala šok i nevjericu u količini stvari koje je mogla napisati. Još me je više iznenadilo da je roman tiskan i prevođen.
Povijest pornografije : Goran Tribuson – Možda sam jedina osoba na planeti kojoj Povijest pornografije i nije bila nešto. Vjerojatno je problem u meni, ali toliko sam se patila s čitanjem da je to bilo strašno. Što je najgore, nema ni p od pornografije :P
Bend : Iva Ribarić – Roman koji je imao tako dobru ideju, ali po meni nedovoljno razrađenu. Činilo mi se kako je knjiga trebala proći još koji put kroz ruke urednika. Meni je osobno smetala količina riječkog slenga za radnju i likove koji su smješteni u Americi, količina droge koja, osim za jednog lika, nema razarajući učinak i glavnu junakinju koja se u nekim trenucima ponaša kao da je na vrhuncu puberteta.
Put do zvijezda : Maey Robinette Kowal – Put na Mjesec i ženska snaga. Ne može biti loše? Prva stvar je da je autorica sama sebi na Goodreads-u dala peticu (molim vas odite i pročitajte što je sve napisala), a druga stvar je da sam stekla dojam kako se autorica bori za odlazak u svemir jer je žena, a ne zato što je pametna.
Flights : Olga Tokarczuk – Žena je dobila Nobelovu nagradu. Ne bi se trebala nalaziti ovdje. Ja se s vama slažem, ali u ovom slučaju je vjerojatno (sigurno) do mene. Bilo je kratkih priča koje su mi bile apsolutno divne – ostale nisam uopće shvatila. Nula. Ništa.
Rijeke Londona : Ben Aaronovitch – Trebala je biti smiješna. Trebala je biti zabavna. Trebala je biti napeta – krimić je u pitanju. Duhovi, ulice Londona toliko detaljno opisane da morate živjeti u Londonu da bi vam to imalo smisla, ubojstvo koje i nije toliko bitno za radnju, likovi koji nemaju dimenziju. Jako me umorila. Jako.
Postoje li neke knjige s popisa koje su se vama svidjele? Koja se vama knjiga najmanje svidjela ove godine?
Grickajmo knjige zajedno!
