AUTOR: T.M.Logan
NAKLADNIK: Stilus Knjiga
Laži sam dobila prije nekoliko mjeseci od Stilusa, te sam ih nekoliko mjeseci samo doslovce gledala. Bila sam entuzijastična, pa sam ih odmah uvrstila na listu čitanja za idući mjesec. U tom mjesecu ju nisam pročitala. Idući mjesec sam ju opet slikala (nisam objavila sliku), ali ni tada nije dočekala svoj red. Ovaj mjesec (kolovoz, da budemo precizniji) sam ju također stavila na listu čitanja i pogodite što: uspjela sam ju pročitati!
Još sam uvijek u fazi kukanja zbog posla zbog kojeg ne stignem čitati onim tempom kojim sam navikla, pa sam tako krenula kukati prije nego što sam uopće otvorila prvu stranicu knjige. Mislim da je ovo prvi put ikad da me je uplašila debljina knjige. Već sam si počela računati kako ću objaviti tu sliku, pa ću onda objaviti sve moguće slike knjige koje sam dobila, pa ću je valjda u tih desetak dana uspjeti pročitati. Međutim, jako mi je drago da sam se prevarila.
Iako debela, poglavlja su iznimno kratka i jako vas lako navodi na daljnje čitanje. Uzeći u obzir moj novi tempo čitanja, knjigu sam jako brzo pročitala. Mislim da mi je trebalo dva ili tri dana, s čim sam bila jako zadovoljna.
Moram pohvaliti autora za odličan uvod. Obično se događa kako treba vremena da se čitatelje uvede u priču, pa se najčešće priprema teren, nekad i po stotinjak stranica. Ovdje nema pripreme. Radnja se događa sada i odmah. Autor vas je odmah upecao i vi nećete ostaviti knjigu, jer vam je već u prvoj stranici bacio bombu od radnje u kojoj vas zanima što će se dalje dogoditi.
No to nije sve. Nakon što ste uvučeni u knjigu, događaju se sjajni obrati i novi događaji, koje je teško predvidjeti. Radnja ne ide istim tokom, stalno se događa nešto novo i nešto drukčije.
Naslovnica kaže: „Što ako vam se cijeli život sastoji od laži?“, gdje se Joe Lynch pita kako mu se život u tjedan dana doslovce može okrenuti naglavačke. Sve što je on htio bio je pozdraviti svoju ženu, jer ju je spazio njihov sin William. Samo ju je htio pozdraviti. Samo to.
„Nitko nije toliko slijep kao onaj koji ne želi vidjeti.“
Istina kad – tad izađe na vidjelu, htjeli mi to ili ne. Joe je mislio kako je istina izašla na vidjelo, ali trebalo mu je dugo vremena da shvati kako je samo dotaknuo vrh sante. Njegova supruga Mel sastala se s njihovim dugogodišnjim prijateljem Benom, koji nije bio oduševljen kada je ugledao Joea na parkiralištu. Jedan neoprezan kontakt i dogodilo se ono što se nije smjelo dogoditi. William (sin) je sve vidio, uplašio se i dobio napad astme. Kako Joe nije imao lijek pri ruci, odlučio je otići i pomoći sinu. Kada se vratio, ništa više nije bilo kako treba.
U Lažima je ogroman naglasak na društvenim mrežama, konkretno Facebooku. Danas ćemo lakše neko ikada saznati skoro pa sve što nas zanima o nekome, a da ga uopće ne moram poznavati. Ne moramo čak nikada ni pričati s tom osobom. Iako smo svjesni kako većina nas samo dijeli trenutke koje nas vesele na društvenim mrežama, svi postajemo zabrinuti kada shvatimo da baš svatko ima pristup našim informacijama.
Moje su postavke na društvenim mrežama javne, jer se nikada time nisam opterećivala. Na društvenim sam mrežama samo objavljivala sretne trenutke i dijelila zanimljive poveznice. Stvarno mislim da nisam osoba koja je vrijedna nekog posebnog promatranja.
Priznajte si, upisivali ste ljude na Instagramu i Facebooku, gledali što su radili i s kim su bili. I najčešće ste saznali puno toga. Čak i ako je osoba imala zaključan profil. Jer vi znate nekoga tko je s tom osobom prijatelj, pa ste preko njega došli do te osobe. Saznali ste puno toga, a samo ste banalno pretraživali, onako kako svi to znamo.
A što ako se netko zaista razumije u tehnologiju? Tko prolazi sve zaštite privatnosti, tko može vidjeti sve o vama jer gdje god da se okrenemo, ostavljamo digitalni trag.
„Istina je onakva kakvom ju odredi pobjednik.“
Za sebe mislim da odlično vladam današnjom tehnologijom, ali nakon pročitane knjige sam se zapitala da li je to baš tako. Znam zapravo samo one osnove. Znam napisati poruku, nazvati nekoga, slikati, prebacivati datoteke, skidati i uklanjati aplikacije, namještati zvono, pozadinu, veličinu slova na tipkovnici, ali znam li ja nešto više od toga? Iskreno, ne. Ne znam što će se dogoditi ako pritisnem neku tipku koju ne razumijem.
Vjerojatno se većina vas sjeća onih starih mobitela na tipke. Ja sam imala Nokiu 3310 (tko ju nije imao) i na njemu sam stisnula apsolutno sve što se dalo stisnuti. Mobitel sam istražila uzduž i popreko. Nije bilo stvari koje ja nisam znala riješiti na njemu. Imajte na umu da sam ga savladala samo tako, a imala sam samo 9 godina.
Danas imam 25. Nemam pojma što znači pola stvari na mom mobitelu, o računalu da i ne govorim. Čak se malo i bojim te tehnologije, jer što ako stisnem krivu tipku? Što ako se moje dragocjene (moš si mislit) datoteke izbrišu i zauvijek nestanu?
„Život se ne sastoji od fotografiranja, dijeljenja i objavljivanja. Bit je u tome da nešto radimo. Bivamo. Doživljavamo.“
Laži su me oduševile, nisam knjigu mogla ostaviti niti jednog slobodnog trenutka. Stavljen je na naglasak na brakove i na međusobno poznavanje. T. M. Logan piše o tome kako smo uvjereni da poznajemo nekoga, a onda se prevarimo. Jer, nikad ne možemo saznati sve o nekome, čak ni kada su osobe u braku. Supružnici se najčešće ne poznaju cijeli život i idu na povjerenje. Vjeruju kako je istina ono što su čuli od svojih partnera.
Uzmite knjigu u ruke i saznajte tko je najveći lažov!
