„Postoji riječ za sve na svijetu.“
AUTOR: Colleen Hoover
NAKLADNIK: Neptun
Ja sam očigledno živjela pod kamenom svo ovo vrijeme kad nisam pročitala nijednu knjigu slavne Coleen Hoover. Žena je napisala dvadeset i dvije (22!) knjige. Njezin su žanr young i new adult romani koji su postali bestseleri u roku odmah. Zanimljiva je činjenica da je Coleen Hoover u početku objavljivala knjige samo u elektroničkom obliku. Već je tada bila svojevrsni fenomen sa popularnošću bez knjiga u tiskanom obliku, a kada su joj romani postali dostupni u fizičkom obliku – postala je prava spisateljska zvijezda. Hrvatski čitatelji su ju uglavnom prepoznali preko romana Priča završava s nama, no taj roman nije bio moj izbor. Prva knjiga Coleen Hoover koju sam pročitala je Verity, koja žanrom ne pripada poznatoj niši autorice, nego žanru romantičnog trilera; što god da to bilo.
Lowen Ashleigh je spisateljica koja je svoju osrednje uspješnu spisateljsku karijeru stavila na čekanje kako bi se brinula za majku na samrti. Nakon majčine smrti, nalazi se na raskrižju bez ikakvih mogućih opcija - bez novih knjiga za prodaju i bez novca od kojeg bi mogla živjeti. Tada dolazi jedna nevjerojatna prilika u kojoj joj se nudi neobičan spisateljski angažman – nakladnička kuća želi upravo nju kako bi dovršila serijal i napisala tri knjige u stilu Verity Crawford, afirmirane i cijenjene autorice. Verity ima zdravstvenih problema koji ju sprječavaju u pisanju, a njezina izdavačka kuća želi kapitalizirati njezinu popularnost tako što će završiti seriju po prvotnom planu. Dok Lowen važe pozitivne i negativne strane ponude, ona i Verityin muž, Jeremy, razgovaraju nasamo - i jasno je da osjećaju instant povezanost. Oboje su prožeti gubitkom: Lowenina majka je upravo umrla, a Jeremyjeve kćeri blizanke nedavno su poginule u odvojenim nesrećama, nakon čega je njegova supruga teško ozlijeđena. „To se radi kad iskusiš najgore od najgoreg. Tražiš slične ljude…ljude kojima je gore nego tebi…i onda ih koristiš da ti bude lakše zbog groznih stvari koje su ti se dogodile.“ Lowen je toliko privučena Jeremyju da pristaje preuzeti Verityinu seriju i odlazi u njihov dom, u Verityin ured, kako bi pokušala razumjeti njezin stil pisanja, način razmišljanja i možda pronaći nacrte za romane kako bi mogla napraviti besprijekoran prijelaz s Verityinih knjiga na svoje skice.
Dok pregledava kutije rukopisa prijašnjih romana, Lowen pronalazi Verityinu autobiografiju i počinje je čitati. Lowen je itekako svjesna da su Verity i Jeremy pretrpjeli višestruke tragedije jer su njihove kćeri blizanke poginule u dvije odvojene nesreće, a zatim je i sama Verity ozbiljno ozlijeđena u automobilskoj nesreći zbog koje više ne može komunicirati ili se kretati. Sve što može je ležati u krevetu. Verityna autobiografija o njezinim odnosima s Jeremyjem i njihovom djecom i nesrećama koje su odnijele živote njihove djece značajno je drugačija (i šokantnija) od onoga što je Jeremy opisao, a Lowen odluči zadržati svoje otkriće za sebe kako bi zaštitila nesrećama uništene Jeremyjeve osjećaje. Kako vrijeme odmiče, Lowen i Jeremy počinju osim kuće dijeliti i vlastite osjećaje. Lowen se zaljubljuje u Jeremyja, iako je Verity još uvijek živa i živi u istoj kući s njima. Taj odnos predstavlja neobičan ljubavni trokut, koji s vremenom postaje sve čudniji i opasniji. U domu vlada prijeteća atmosfera, a Lowen shvaća kako Verity možda neke stvari vidi i osjeti. „Što god može poći po zlu, pođe po zlu. A onda postane još gore.“
Kada bi se knjige ocjenjivale isključivo zbog svoje sposobnosti očaravanja čitatelja i držanja njegovih očiju prikovanih za knjigu – onda bi Verity definitivno dobila svojih pet zvjezdica. Međutim, knjiga ima nekih ozbiljnih tehničkih problema koji itekako mogu spriječiti čitatelja u savršenom iskustvu čitanja.
Verity je nemoguće ostaviti na miru na isti način na koji je nemoguće odvratiti pogled od prometne nesreće - i čitatelji i promatrači osjećaju se prisiljeni nastaviti gledati, vidjeti što će se sljedeće dogoditi. To je možda bila autoričina namjera. Nažalost, knjiga ima svoje mane u nekoliko ključnih stvari. Dvostruke perspektive glavnih junakinja imaju vrlo sličnu strukturu, što može dovesti do zabune oko toga u čijoj se glavi trenutno nalazimo, Loweninoj ili Verityninoj. Lowen je sama po sebi problematična: kao protagonistica jednostavno nije simpatična. Knjiga bi bila uvjerljivija i originalnija da je napisana iz perspektive Jeremyja, koji je puno simpatičniji lik. Autoričina odluka da Verity ne može govoriti zbog tragične nesreće koja ju je ostavila u vegetativnom stanju hrabra je, ali pametna odluka. Na ovaj način, Verity upoznajemo isključivo kroz pogled drugih. Međutim, rukopis daje i Lowen i čitatelju uvid u Veritynu prošlost. Njezina autobiografija dokaz je da svaka priča ima dvije strane, a neke su mračnije od drugih. Pitanje je samo u koju ćemo povjerovati.
Radnja romana Verity bit će poznata svakom iskusnom obožavatelju trilera. Veliki zaokret u trećem činu prilično je predvidljiv, a pažljivi čitatelji vjerojatno će ga vidjeti u prvih nekoliko poglavlja. Mračne teme knjige, iako jedan od njezinih najuvjerljivijih elemenata, imaju vlastite probleme. Verity se bavi mnogim temama uključujući, ali ne ograničavajući se na: zlostavljanje djece, eksplicitno nasilje, korištenje droga i eksplicitni seksualni sadržaj. Neke od tih mračnijih tema ključne su za radnju i pokreću priču, ali se čini da su neki elementi dodani radi šoka koji na koncu i nema nekakav smisao.
Sve u svemu, iako sam Verity pročitala izuzetno brzo, ne vjerujem da ću se odlučiti na daljnje istraživanja opusa Coleen Hoover, iako ovaj romantični triler nije uobičajen za autoričin stil pisanja. Što vi mislite?
Koju ste knjigu pročitali brzinom munje, ali vam svejedno nije bila tako sjajna?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments