Ubojičin učenik

„Ne čini ono što ne možeš popraviti, sve dok ne razmisliš što ne možeš učiniti kad si to već učinio.“

AUTOR: Robin Hobb

NAKLADNIK: Lumen

Ubojičin učenik predstavlja sagu o prinčevom kopiletu odgojenom u sjeni njegove kraljevske obitelji. Priča je to o dječaku koji odrasta kao autsajder, dječaku uhvaćenom između dva svijeta; bogatstva i siromaštva. Fitz je nezakoniti sin princa Chivalryja, nasljednika prijestolja Farseer. No, kada se sazna za Fitzovo postojanje, princ se odriče svog prava na prijestolje i povlači se u egzil. Kao nezakonitog sina, Fitza daju na odgoj Burrichu, grubom gospodaru konjušnice Buckkeepa. Gotovo svi u Buckkeepu tretiraju ga kao autsajdera sve dok ga ne primijeti njegov djed, lukavi kralj Shrewd, i predaje ga Chadeu na obuku za kraljevskog ubojicu. Shrewd je itekako svjestan da Fitz u svojoj krvi nosi Opsjenu, magiju koja teče u krvnoj lozi Farseera. Dobivši zadatak kraljeva čovjeka, Fitz mora bez pitanja služiti Shrewdu. „Iako je sve što sam ikada učinio bilo samo to da sam se radio i bio otkriven, ostavit ću traga u cijeloj zemlji za sva vremena. Odrastao sam bez oca i bez majke na dvoru gdje su me svi poznavali kao katalizatora. I katalizatorom sam postao.“

„Nitko nikada ništa nije propustio bježeći.“

Dakle, idemo korak po korak. Priča prati Fitza od prvog trenutka kad je kao dijete doveden u Buckkeep. Robin Hobb se u potpunosti koncentrirala na njega i njegov svijet, kako ga gledaju njegovi kraljevski stričevi, kako on vidi vladavinu njegova djeda. Ubojičin učenik dovodi nas čitatelje u svijet Šest Vojvodstava, mjesto politike, bogate povijesti i borbe. Život na dvoru potpuno je nov za Fitza, ali dok uči što je sve potrebno kako bi postao kraljev ubojica (zvuči li ovo kao da će on ubiti kralja?), također uči gdje je njegovo mjesto kao kraljevskog kopileta.

Kada uspoređujem Ubojičinog učenika sa fantasy romanima koje sam dosada čitala, mogu reći da je svijet kojeg je Hobb kreirala izuzetno jednostavan. Ne postoje beskonačni likovi koje treba pratiti. Magični sustav nije zamršen, niti je svijet beskrajan u svom opsegu. Opsjena je iznimno jednostavna, što je Hobb omogućilo fino rukovanje njime. Likovi reagiraju autentično, situacije i izazovi nisu čudni. Čak je i Fitzova obuka iznenađujuće obična. Ne radi se o navlačenju tamne kapuljače kako bi u ponoć krišom ušao u kraljevsku spavaću sobu i prerezao nekome grkljan. Obuka se sastoji od podmetanja i špijuniranja, lukavstva i manipulacije.

Radnja teče stravično usporenim tempom, što se događa uglavnom zbog kolosalne dubine karaktera koju Hobb daje u svojim opisima protagonista. Iako je upravo ta dubina napravila čuda u racionalizaciji namjera koje stoje iza protagonista, osjećala sam da tolika količina detalja odvlači pažnju od radnje. Neka vas naslov ne zavara: ovo nije akcijska priča o dječaku koji postaje ubojica. Iskreno, mučila sam se s prvih 300 stranica u tolikoj mjeri da sam htjela odustati i knjizi dati jedinicu, no posljednjih 150 stranica me je doista oborilo s nogu. Ubojičin učenik je priča o dječaku koji odrasta i pronalazi svoje mjesto u svijetu kao kraljevski ubojica. Čitajući roman, provest ćete puno vremena u Fitzovoj glavi, što zapravo i nije loša stvar, ali sam se svejedno konstantno nadala interakciji likova, koji nisam dobila ni u jednom trenutku.

„Ponekad je bolje biti očigledno u krivu nego šutjeti.“

Prije početka ikakve rasprave smo zaključile kako bi svi pisci trebali dobiti jasne upute da NE SMIJU pisati dugačka poglavlja! Koliko god da je radnja super, ne možemo više držati fokus nakon 20 stranica. Čak i da nas knjiga pretjerano ne oduševljava, veća je vjerojatnost da ćemo ju ipak pročitati do kraja ako su poglavlja kratka. Ima li naš zaključak smisla?

Ukupna ocjena čitateljskog kluba za Ubojičinog učenika iznosila je 3,96. Dokazale smo i da smo knjigu doista čitale s razumijevanjem, jer smo rješavale online test znanja o romanu. Imale smo 16 (od 20) točnih odgovora, čime smo same sebi dale ocjenu vrlo dobar.

Što reći o knjizi? Prva stvar, bilo je tu dosta oprečnih mišljenja, iako nas nije puno pročitalo domaću zadaću. Jedna je čitateljica bila toliko oduševljena Ubojičinim učenikom da bi mu dala 6 (nisam dozvolila, petica je upisana. Što da kažem, stroga sam). Čitateljice koje su romanu dale nešto više ocjene, radnja romana je lagano tekla i nisu imale neke zamjerke, dok je čitateljicama koje su dale nešto niže ocjene radnja bila stravično spora. One koje su se žalile da su kod Ime vjetra odustale nakon 100 stranica, u trenutku kada se nešto počinje događati, vjerovale su nam na riječ da je situacija u Ubojičinom učeniku nešto gora. Prava radnja krenula je tamo negdje nakon 300 stranica. Dakle, sporo.

Nadalje, nadnaravni elementi. Opsjena kao takva je bila doista zanimljiva, ali gotovo nitko u romanu nema sposobnost izvođenja iste, osim svega nekoliko odabranih. Fitz tek uči o njoj, gleda nekolicinu kako opsjenjuju i to je otprilike to. Ista je situacija sa „vignjevanima“ - prvo, čudno zvuči na hrvatskom jer je na engleskom "forged" ako se ne varam. Drugo, postoje u knjizi, ali opet ne saznajemo ništa više o njima. Kako bi rekla jedna čitateljica, ne može prvi roman baš cijeli biti uvod, a da ništa ne saznamo.

Dotaknule smo se i likova. Iako su likovi nazvani po vrlinama (na engleskom), mi smo svejedno imale velikih problema s izgovorom. Tako je Fitz bio Fritz, Burrich po nekima (čitaj meni) Bjurih, po drugima BuriĆ, Chade je meni bio Čad (nemam logično objašnjenje), ostalima Čed, ili pak Šejd.

Sve u svemu, stil pisanja nam je bio odličan, kao i uvod kojeg na početku svakog ulomka piše Fitz. Isto tako, super nam je bilo što, iako je Ubojičin učenik dio trilogije, roman ima svoj kraj nakon kojeg možete odlučiti ne nastaviti dalje s ostalim knjigama i svejedno dobiti zadovoljavajući kraj jedne cjeline.

„Ništa čovjeka ne obeshrabruje više nego iščekivanje neuspjeha.“

Dovršavate li romane u nastavcima?

Grickajmo knjige zajedno!