„Grizodušje je sredstvo kontrole ponašanja koje služi poboljšanju socijalne interakcije kako bi se povećala produktivnost zajednice.“
AUTOR: Božica Dragaš
NAKLADNIK: Hena Com
Sofija je preokrenula svoj život u pedeset i sedmoj godini života – ostavila je supruga nakon 25 godina braka. Napravila bi to i prije, ali čekala je da kćerka postane samostalna i ne ovisi (pre)više o njima. Kćerka se, pak, neopisivo ljuti na Sofiju; u visokom je stupnju trudnoće i ne treba joj majka koja se ponaša kao da je ušla u novi pubertet. Sa Sofijom nije pretjerano sretan ni njen otac. Sa svojih osamdeset godina, ne treba mu kćer za vratom kada se osjeća kao da ima trideset godina manje. Osim toga, pronašao je nekoga, a Sofija za to ne mora nužno znati. Kako god stvari okrenuli, ni za nju situacija nije ništa bolja. Život joj je donio dvije najbolje prijateljice – za jednu strahuje, a drugu je upravo pokopala.
„U ljubavi, kao i u svakom ludilu, oči su širom zatvorene.“Možda je taj niz nesretnih događaja pogodovao u zanimljivoj ponudi za posao. Naime, ponuđen joj je posao nekrologa. „Ne mogu se baviti smrću jer sam od smrti u smrtnom strahu.“ Dok ona muku muči sa sastavljanjem prikladnih riječi za pokojnike, gotovo očajnički traži nekoga u koga će se zaljubiti i moći mu se prepustiti. Uz čari moderne tehnologije, Internet joj omogućava ne jednog u kojeg će se zaljubiti, ne dvojicu u koje se može zaljubiti, nego trojicu koja će ju oboriti s nogu – Klika, Arhitrava i Taurusa.
Koji će pobijediti?
„Traganje za najboljim izborom znak je zahtjevnoga duha.“
Taurus je knjiga koje me je jako zaintrigirala, pogotovo jer se radi o temi koja nije tipična za naše prostore – žena u srednjim (prema poznim) godinama koja traži ljubav po bespućima Interneta, a iza sebe ima brak (koji je ona prekinula) i dijete. Osim toga, te srednje (pa i pozne, ovisi koliko planirate živjeti) godine povlače sa sobom niz pitanja o kojima ne razmišljamo često. Kada govorimo o smrti, ona je uvijek gotovo apstraktna i miljama daleko, zamišljamo ju kao sitnu točkicu na našoj vremenskoj crti. Ipak, smrt i naša ogoljena smrtnost doista su nam blizu. Što god mislili, tijelo jednostavno stari, a mi to ne možemo zaustaviti. Taurus najbolje pokazuje kako to propadanje dolazi puno brže no što očekujemo – teško je zamisliti pokapanje prijatelja prije šezdesete, teško je zamisliti bolest, teško je zamisliti bilo kakav kraj. No on neminovno dolazi.
„Ponašati se u skladu sa svojim zrelim godinama znači postupati po provjerenim modelima.“
Ipak, tema me smrti i svrhe života nije u potpunosti dotaknula. Štoviše, zaobišla me. Ljubavni četverokut između Sofije, Klika, Arhitrava i Taurusa u najmanju mi je ruku bila konfuzna. Nisam shvatila njihove odnose i nije mi bilo jasno na osnovu čega ti odnosi egzistiraju. Također, roman nosi naziv Taurus iz čega bi se potencijalno dalo iščitati kako konačnu pobjedu nad Sofijinim srcem odnosi upravo on. Međutim, moram priznati kako nisam u potpunosti sigurna jesam li odgonetnula zašto se roman zove baš po njemu. Možda mi vi možete pomoći u tome.
Ono što me je, pak, oborilo s nogu je tema prijateljstva; prijateljstva koja traju zauvijek, čak i nakon smrti. Božica Dragaš u je Taurusu prekrasno prikazala odnos tri, a zatim dvije prijateljice. Kao i u svakom prijateljstvu, i ovdje je postojala sumnja, netrpeljivost, svađa, ljutnja, no u svemu je prevladavala briga, sreća i istinska ljubav. Druga stvar koja mi je bila odlična je primjesa crnog humora. Za osobu koja se toliko boji smrti, Sofija se na zanimljiv način hvata ukoštac s njom. Tko zna što će joj sve ti nekrolozi donijeti. Pohvalu pokojnika sigurno ne.
„Tvrdoglavost je upornost bez cilja.“ Čitate li nekrologe?
Grickajmo knjige zajedno!
