AUTOR: SImon Montefiore
NAKLADNIK: Znanje
Sašenjka je bila jedna od prvih knjiga koje su izašle u nakladi Knjige dostupne svima. Ja sam tada kupovala jednu svaki mjesec i ovu sam kupila, nećemo se lagati, zbog obujma. Za dvadeset kuna dobila sam 563 stranice. Nije loše, zar ne? Ne biste vjerovali koliko sam ja često pomišljala na tu knjigu. Godine su prolazile, a ja ju nisam ni dotakla, uvijek misleći kako ima vremena. Prije dvije godine putovala sam u Sankt-Peterburg i htjela sam ju ponijeti sa sobom, ali zbog njenog obujma strahovala sam da će prijeći kilažu koja smije sa mnom u avion (totalno neopravdano). Na kraju sam ponijela neku drugu knjigu, koju naravno nisam pročitala.
Oduvijek sam voljela Rusiju. U prvom me redu privlačila tako bogata kultura, njezina povijest i prekrasna mjesta. Uvijek će me više privući jedna Rusija, nego SAD ili Australija. Gledajući Sašnjenku na mojoj polici, djelomično sam se već osjećala da sam ju pročitala, zbog moje zaljubljenosti u majku Rusiju. I kada sam ju napokon uzela u ruke, znala sam da će mi se svidjeti. Bila sam totalno pristrana jer sam hodala po ulicama Sankt-Peterburga i uživala u njezinom bogatstvu, pričama i povijesti.
Inspiraciju za lik Sašenjke autor je dobio prilikom istraživanja po arhivima, kada je naišao na fotografiju mlade djevojke koja je uhićena 1937. godine. Montefiore kaže kako je djevojka na slici izgledala kao da zna da joj to može biti posljednji dan u životu. Sašenjkina obitelj inspirirana je njegovom židovskom obitelji. Kaže kako su Rusi i Židovi oduvijek imali snažnu povezanost. Većina boljševika su bili Židovi, pogotovo žene.
Radnja počinje 1916. godine, u kojoj upoznajemo mladu Sašenjku (Aleksandra Zeitlin) koja ima 16 godina. Kćerka je bogatog vlasnika naftne banke Samuela Zeitlina. Iako je kćerka jedinica, sama je u svojoj obitelji. Otac je u potpunosti posvećen poslu, a majka je raskalašena žena kojoj je glavna briga u životu koliko će haljina promijeniti u danu i u čijem će se društvu opijati. Sašenjka se tako nađe pod utjecajem njezinog ujaka Mendela zbog kojeg uđe u partiju i spremna je okrenuti se protiv vlastite obitelji i riskirati svoj život. „Nastupit će posljednji stadij kapitalističke korupcije, a onda ćemo pomesti svu tu pokvarenost, sve te krvopije – da, čak i tebe tata. Bit će krvi po ulicama. Volim te, tata, ali mi boljševici nemamo obitelj i moja ljubav ništa ne znači pred licem povijesti.“
Drugi dio radnje vodi nas u hladnu Moskvu 1939. godine. Sašenjka je uspješna žena, udana, s dvoje djece. Njezin je život idiličan. Partija je još uvijek njezin život i sve što radi, usmjereno je ka boljitku partije. Ona ne misli, dopušta da partija misli za nju, jer naposljetku, partija ne griješi! Ipak, u jednom trenutku, događa se trenutak slabosti. Trenutak slabosti, ne samo za Sašenjku, već i za njene bližnje. Samo je jedan pogrešan korak dovoljan za pad u očima partije. A svi dobro znamo da partija nikome ne prašta…
„Nacisti su znali da pogrešno postupaju, pa su sve skrivali, boljševici su bili uvjereni da postupaju ispravno pa su sve čuvali.“
Na koncu, dolazimo do 1994. godine, gdje je jedna mlada povjesničarka zaposlena kako bi otkrila istinu o jednoj obitelji. Bez obzira što se nije specijalizirala za to razdoblje povijesti, nešto ju vuče da nastavi dalje istraživati….
„U Rusiji je istina uvijek zapisana ne tintom, nego nevinom krvlju. U suhom šuštanju dosjea čuje se dječji plač, manevriranje vlakova, odsjek koraka koji se spuštaju u podrume, hitac koji u sebi nosi sedam grama olova. Sam papir miriše na krv.“
„Ne smijete o boljševicima razmišljati kao o modernim političarima. To su bili religiozni fanatici. Marksizam im je bio fantastičan, žar napola islamski, a sami su sebe shvaćali kao pripadnike tajnog vojno-crkvenog reda poput srednjovjekovnih križara ili vitezova templara. Bili su bezobzirni, amoralni i paranoični. Vjerovali su kako milijuni moraju umrijeti da bi se izgradio njihov savršen svijet. Obitelj, ljubav i prijateljstvo nisu ništa značili u usporedbi sa Svetim Gralom.“
Za što je sve bio odgovoran Staljin? Kritike koje padaju na račun Staljina dolaze prije svega zbog milijuna ubijenih stanovnika Sovjetskog Saveza. Prvu rundu tih pokolja čini postupak ubrzane industrijalizacije. Budući da Sovjetski Savez nije imao financijskih sredstava za gradnju industrije, Staljin naređuje oduzimanje ljetine od seljaka nakon čega bi se ona prodavala na svjetskom tržištu da bi se skupio novac za kupnju tvorničkih strojeva. Tijekom tih događaja od gladi je umrlo deset milijuna ljudi, jer toliki ih broj nedostaje na popisu stanovništva iz 1937. godine. Da je situacija u južnom SSSR-u postala očajna, vlada u Moskvi znala je još godine kada izdaje naređenje da se spriječi odlazak ljudi iz toga područja u 1933. druge dijelove zemlje zbog širenja "proturevolucionarnih" laži. Ipak, pravo iznenađenje dolazi iz popisa stanovništva 1937. godine kad, čuvši rezultat, Staljin izražava realni užas i naređuje vršenje novog popisa koji će prikazati povoljniji rezultat za državu. Koju godinu kasnije u svom, na zapadu poznatom, govoru tvrdi: "Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna - statistika".
Ovom ubrzanom industralizacijom Sovjetski Savez uvećao je industrijsku proizvodnju za nekoliko tisuća posto. Država koja je 1922. godine posjedovala samo 13 posto industrijskih kapaciteta zaostale carske Rusije, 1941. godine druga je svjetska industrijska sila. Bez toga bi SSSR izgubio Drugi svjetski rat.
Bez obzira na sve, Staljin je jedna od najistraživanijih povijesnih ličnosti. Njegovo djelovanje obično izaziva kod ljudi zgražanje. Bio je monstrum izvan kuće, ali ne postoje podaci da je maltretirao svoju djecu ili supruge. Gotovo je sigurno da ih nije fizički zlostavljao. Takav je uostalom bio i njegov suradnik (koji se također spominje u knjizi) Berija. Njegova služavka Valečka, koja je radila za njega osamnaest godina, zagrlila je njegov leš 1953. godine, tvrdeći „da nije bilo boljeg čovjeka niti će ga biti“.
Meni je Sašenjka prekrasna knjiga. Iako smatram da je Montefiore malo pretjerao s nekim opisima i da ima previše stranica koje je potrošio na neke nebitne stvari, on donosi dašak Rusije sa Sašenjkom. Prikazuje način života u Staljinovoj Rusiji iz perspektive jedne žene. Sašenjka je bila žena koja je u potpunosti bila odana partiji, no ni ta odanost nije bila dovoljna. Ostaje nam samo nagađati što se sve dogodilo s onima koji nisu pokazivali takvu odanost…
