AUTOR: Marijana Dragičević
NAKLADNIK: Slovensko slovo
Osim što je autorica Rock strane bajke, Marijana Dragičević je u radno vrijeme kustosica Gradskog muzeja Bjelovar, a magistrirala je arheologiju i povijest. Ideju za knjigu dobila je puno prije staža u muzeju; došla joj je za vrijeme studija. Htjela je probati s ljubavnom pričom jer je smatrala da je taj žanr najlakše napisati, ali ipak nije ušla u tipični ljubavni roman, nego je u njega unijela elemente bajke i rock & roll –a (kako bi sama autorica rekla: pravi garažni roman!), pa tako na početku svakoga poglavlja imate jednu pjesmu koju možete poslušati dok čitate. Ili si možete napraviti kompilaciju i poslušati ih sve nakon što zatvorite roman. Osim toga, inspiracija za likove proizašla je iz glazbenika: protagonist romana Ellak nastao je prema Gavinu Rossandaleu iz Busha, Ian prema Daveu Grohlu, a podložak za bend bila je Nirvana.
Ellak Sever pobjegao je kao mladić iz Mildorfa. Nije se mogao suočiti sa smrću najboljih prijatelja iz benda koji je obećavao slavu, pogotovo jer je on jedini preživio kobnu automobilsku nesreću. Mildorf je tada predstavljao zatočeništvo. Nakon 23 godine, Ellak se vraća na mjesto u kojemu je odrastao. No, Mildorf je obojan u crno, jer se na dan njegova povratka održava sprovod Linneje, kćeri preminulog bubnjara benda Ianel, u kojemu je i on svirao. Činjenica da si je Linneja oduzela život njemu je jednostavno nepojmljiva i želi saznati više o tome, pogotovo jer je bio upoznat sa zloglasnom sektom Crna paleta. Grad ga prima još jednom pod svoje okrilje, a on napokon upoznaje Linnejinu sestrinu blizanku, Adriu Dolliner, koja je cijeli život samo pričala o njemu.
Otkako je mogla formirati misao, Adria je uvijek razmišljala o Ellaku. Taj čovjek obilježio je njezin život iako je o njemu samo slušala i zamišljala ga, a nikad upoznala. Slobodna duha, dopustila si je i par škakljivih misli o Ellaku. Trenutak njihova susreta bio je nešto posebno: kao da se oduvijek poznaju i znaju što misle jedno o drugome.
Adria je pala na njega i nije prihvaćala ne kao odgovor. Ellak se, pak, našao u moralnoj dilemi: mogao joj je biti otac. Osim toga, da je Ian živ, vjerojatno bi ga prije ubio nego mu dopustio da na takav način razmišlja o njegovoj kćeri. „Ona je bila masa ogromne ataksije, a on je bio čarobnjak koji preobražava metež u sklad.“
Požuda je na koncu rekla svoje.
Naslovnica izgleda spektakularno, pravi primjerak za izložiti na polici. Sam pogled na nju privući će vas na čitanje. Koncept knjige mi je bio stvarno zanimljiv, pogotovo njen sam početak. Nažalost, dalje od toga mi se nije svidjelo. Na kraju knjige autorica je napisala kako je u roman htjela staviti dijelove bjelovarskog govora, no ja nisam mogla biti usredotočena na radnju upravo zbog korištenja istog. Iako sam neko vrijeme živjela u Bjelovaru i upoznala mjesne poštapalice, taj me je način pisanja jednostavno svaki put izbacio iz toka čitanja. Možda ne bi imala ništa protiv takvih jezičnih konstrukcija da u isto vrijeme nisu korišteni elementi bjelovarskog govora u kombinaciji sa internacionalnim imenima. Govoreći o imenima, imamo Adriu Dolliner, Iana Dollinera i Ellaka Severa, ali i Horvatove, kino Goricu i ulicu Ive Lovca. Svaka ulica, svaki spomenik imao je svoje ime, osim glavnog grada. Te su me činjenica također konstantno izbacivale iz tijeka čitanja.
Radnja sa mlinovima na samom početku (koju nisam spominjala kada sam pisala o samoj radnji knjige) mi je bila odlična, ali nedovoljno iskorištena. Zanimala me povezanost grada s mlinovima, kao i sekta Crna Paleta (spominje se u svega nekoliko crtica). Htjela sam više radnje vezane za i mlinove i za sektu, no to se nije dogodilo. Očekivala sam više objašnjenja, a tim je elementima posvećeno svega nekoliko stranica. Slijedom toga, mračna povijest i mistična sekta navedena na poleđini nije se dogodila.
Na kraju, Ellak i Adria. Dani kontekst njihova odnosa je svakako izrazito kompleksan, s obzirom na razliku u godinama i na povezanost s pokojnim najboljim prijateljem. Protagonisti su jako zanimljivi, no cijeli se njihov odnos temeljio na dobrom seksu. Sve je počinjalo i završavalo sa seksom.
Što reći nakon što mi se roman nije svidio? Možda da se prvi mačići u vodu bacaju. Marijana Dragičević ima izuzetnu maštu koju je pretočila u knjigu sa zanimljivim konceptom i uvela glazbu u roman. Moje su zamjerke za Rock stranu bajke isključivo subjektivne prirode i žao mi je što mi se nije svidjela, pogotovo zbog naslovnice i opisa na poleđini knjige. Možda s njenim drugim romanom budem imala više sreće.
Kako se vama čini?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments