AUTOR: Ransom Riggs
NAKLADNIK: Lumen
"Dragi čitatelju, knjiga koju držiš namijenjena je samo očima čudnovatih. Ako se kojim slučajem ne uvrštavaš u čudnovate, drugim riječima, ako se ne budiš usred noći lebdeći iznad kreveta jer si se zaboravio privezati za madrac, ako ti iz dlanova ne iskaču plamenovi u neprikladno vrijeme, ako ne žvačeš hranu ustima na stražnjoj strani glave, onda, molim te, budi ljubazan pa odmah odloži ovu knjigu tamo gdje si je našao i zaboravi da se išta od ovog dogodilo. Ne brini, nećeš ništa propustiti. Uvjeren sam da bi ti priče u ovoj knjizi bile čudne i uznemirujuće. Sve u svemu – ne bi ti se svidjele. No uostalom, tebe se i ne tiču.“
Joj, ljudi moji, čudnovati! U trenutku kada sam krenula pisati ovu recenziju, shvatila sam da će nas možda odvesti u nekom sasvim drugom smjeru. Prije nego što napravimo čudan zaokret, krenimo na Priče o čudnovatima!
Nakon Doma gospođice Peregrine za čudnovatu djecu, Šupljega grada i Knjižnice duše, stiže nam nešto što nema veze s našim dragim čudnovatima koje smo upoznali u trilogiji. Jedina poveznica nam je Millard Nullings, kojega golim okom ne možete vidjeti. Kako kaže bilješka o piscu, on je znameniti filolog, uvaženi znanstvenik i nekadašnji čuvar doma gospođice Peregrine za čudnovatu djecu. Mislim da boljeg autora nismo mogli poželjeti.
"Uživaj u pričama – najljepše ih je čitati uz pucketanje vatre za hladne noći dok ti pod nogama spava mrkomedvjed – no imaj na umu i njihovu posebnost pa se pobrini, ako ih želiš čitati naglas (što toplo preporučujem), da te slušaju čudnovati."
Ja sam totalno zanemarila upute autora, pa sam knjigu čitala na poslu (jel ja smijem to uopće reći? Ako se pitate, nisam zabušavala, samo u tom trenutku nije bilo posla. Ja uzorno obavljam svoj posao.). Mogu vam reći da je bilo čarobno. Priče su toliko prekrasne, da vam okolina uopće neće biti bitna. Ući ćete u svijet čudnovatih i ništa vam drugo neće biti bitno. Jedino što bi možda bilo bolje je da sam knjigu čitala nekome ili da ju je netko čitao meni. Idući put ćemo tako.
Priče o čudnovatima ukupno se sastoje od 11 čudesnih priča. Samo nabrajanje priča će vam stvoriti zazubice. Krenimo ih stvarati (redom). Priče su:
Ljubazni ljudožderi
Princeza račvasta jezika
Prva Ymbryn
Žena kojoj su prijatelji bili duhovi
Cocoboko
Golubovi katedrale sv. Pavla
Djevojčica koja je mogla ukrotiti noćne more
Skakavac
Dječak koji je mogao zauzdati more
Priča o Cuthbertu
Čovjek koji je spremio sunce u kutiju
Moram priznati da sam se na početku bojala čitati Priče o čudnovatima, jer nisu bile usko vezane uz Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu. Zašto? Zato što sam čitala bajke Barda Beedlea i jako sam se nasekirala. Istina, čitala sam ih prije desetljeća, pa više ni ne znam koji bi bio konkretan razlog, ali znam da je jedan od razloga bio što unutra nije bio Harry Potter. Znam da Harry nije ni trebao biti unutra, ali mi je to svejedno bilo razočaranje. Poučena tim sjećanjima, bilo me je strah s Pričama. Ali, nisam bila dovoljno zrela za Bajke, ali sam dovoljno zrela za Priče. Upijala sam ih, uživala u njima i u potpunosti im se prepustila.
Uvjerljivo mi je najdraža bila priča o djevojčici koja je mogla ukrotiti noćne more. Zvala se Lavinia i htjela je biti liječnica, kao i njen otac. Ona je bila posebna, jer je mogla vaditi iz ljudi noćne more. Svaka nit je išla u jednom zamršeno klupo. Lavinia je bila svjesna svoje čudnovatosti, ali joj je trebalo vremena da shvati koje su posljedice…
I na kraju, tko su zapravo čudnovati? Jesmo li čudnovati ako neopisivo volimo čitati knjige i gutamo ih jednu za drugom bez prestanka? Jesmo li čudnovati ako uživamo u miru i tišini, u vlastitom društvu? Jesmo li čudnovati ako radimo nešto što većina ne radi?
Mislim da u svima nama ima nečeg čudnovatog, htjeli mi to priznati ili ne. Svi smo po nečem jedinstveni. Pitanje je samo koliko smo svjesni svoje posebnosti i želimo li da nas svi vide u čudnovatom izdanju.
Po čemu ste vi čudnovati?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments