„Ako sebe vidiš kao žrtvu, uvijek ćeš biti žrtva.“
AUTOR: Joe Dunthorne
NAKLADNIK: Mozaik
Postoje knjige koje odaberete zato što vas radnja opisana na poleđini knjige podsjeća na neku knjigu u kojoj ste jednom istinski uživali. Ja sam Podmornicu odabrala ne zbog poleđine knjige, već zbog teksta napisanog na naslovnici knjige. Naime, Big Issue (rekla bih da je to jedan renomirani časopis) napisao je kako je Podmornica Adrian Mole za odrasle. Knjiga je već bila na blagajni.
Adrian Mole za mene je jedna divna uspomena. Čitala sam ga za lektiru u osnovnoj školi i istinski sam uživala u njemu. On mi je bio pokazatelj da knjige za lektiru mogu biti smiješne i zabavne. Zato mi je Podmornica bila idealan podsjetnik za osnovnu školu.
Glavni je protagonist priče Oliver Tate, samouki sociolog koji u životu previše razmišlja i previše analizira. „Ja sam starac koji hoda naokolo i glumi da ima šesnaest godina. Jednom kad prođeš određene stvari i stekneš određena iskustva, bolje ti je da se odmah pomiriš s činjenicom da će ti od tog trenutka nadalje život biti golem vrtuljak istih emocionalnih trauma, recikliranih i ponovno proživljenih, stalno iznova.“
Njegova je životna misija raskrinkavanje svojih roditelja i prljavih tajni njihova braka. Već je skužio kada i na koji način se seksaju, ostalo su samo detalji. Međutim, njegovi roditelji nastoje takve stvari sakriti od njega. Koliko god da je mudar, Oliver je još uvijek dijete. „Roditelji misle da imam emocionalnih problema. Mislim da me zato ne žele opterećivati svojima. Ali ne shvaćaju da njihovi problemi već jesu moji problemi.“
Osim toga, u toj je dobi kada ga intenzivno počinje zanimati suprotni spol, pogotovo kolegica iz razreda Jordane Bevan. Iako se druže dugi niz godina u istome društvu, stvari se počinju mijenjati kada se njih dvoje druže nasamo i kada ga Jordane tjera da počne pisati dnevnik koji će ona čitati. Naravno da Oliver pristaje na to. Doduše, pristaje na pisanje zapisnika događaja, a ne nekog dnevnika.
Njegov je um izrazito oštrouman, ali u nekim trenutcima izrazito podao i zao. Ne preže od ničega kako bi ostvario svoje opake planove. „Nesretni ljudi imaju ulogu u društvu – da se mi ostali osjećamo bolje u odnosu na njih.“
Možda se moj mozak pokvario i pamtim Adriana Molea u puno boljem svjetlu. Znam da sam s guštom pročitala sve knjige o njemu i na glas se smijala njegovim dogodovštinama. Ništa manje nisam očekivala od Podmornice. Međutim, knjiga me razočarala.
Bilo je zanimljivih stvari, čak su mi se i kutovi usana koji put podignuli prema gore. Nažalost, ništa više od toga. Imala sam dojam da čitam knjigu o egocentričnom, razmaženom djetetu koji ne preže ni od čega kako bi udovoljio vlastitoj znatiželji, bez obzira na posljedice.
„Ako želiš zvučati kao da govoriš istinu, onda moraš u određenoj mjeri i sam vjerovati u to što govoriš.“
Njegovi mi postupci mahom nisu bili jasni. Štoviše, bili su mi zabrinjavajući. Nisam imala dojam da on ima empatije za bilo koga, osim za samoga sebe. Jasno mi je da je autor pokušao ući u mozak šesnaestogodišnjeg mladića, ali nisam sigurna da je u potpunosti uspio. Nisam imala dojam da se radnja vrti oko jednog adolescenta. Imala sam dojam da se radi o odraslom čovjeku koji pokušava biti adolescent.
Koju ste zadnji knjigu kupili zbog privlačnog opisa koji vas je na kraju razočarao?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments