AUTOR: Shirly Jackson
NAKLADNIK: Vorto Palabra
Shirley Jackson je majstorica psihološkog horora, a Oduvijek živimo u dvorcu jedno je od njezinih najboljih djela. Prvi put objavljen 1962., ovaj je roman jezivo, ali neobično istraživanje obitelji, društvenog otuđenja i tanke granice između stvarnosti i zablude. Sa svojom jezivom atmosferom, uznemirujućim temama i nepouzdanim pripovjedačem, Jackson stvara jedno zaista neobično iskustvo.
Mary Katherine "Merricat" Blackwood, osamnaestogodišnja je djevojka koja živi sa starijom sestrom Constance i njihovim bolesnim ujakom Julianom u izoliranoj vili na periferiji malog sela. Obitelj Blackwood nekoć je bila ugledna i bogata, ali šest godina prije, tragedija je izbrisala većinu kućanstva. Naime, ostatak obitelji je bio otrovan za večerom, a Constance je bila glavna osumnjičena koja je naposljetku oslobođena. Od tada su preživjeli Blackwoodi živjeli u gotovo potpunoj osami, a samo je Merricat dolazila u selo dvaput tjedno po zalihe.
Merricatin svijet strukturiran je ritualima, praznovjerjem i krhkim osjećajem kontrole. Njezina je perspektiva istodobno dječja i zlokobna, ispunjena magičnim razmišljanjem i mračnim fantazijama. Dolazak dalekog rođaka, Charlesa, narušava tu osjetljivu ravnotežu, prijeteći srušiti izoliranu, samodostatnu egzistenciju koju su Merricat i Constance pažljivo izgradile. Njegova prisutnost unosi nove napetosti, dok pokušava vratiti sestre u svijet koji su dugo odbacivale, što dovodi do niza događaja koji otkrivaju traume iz prošlosti.
Proza Shirley Jackson je jednostavna, ali uznemirujuća. Ona spaja ovozemaljsko s grotesknim, uvlačeći nas u Merricatinu perspektivu. Njezina upotreba ponavljanja i rituala u Merricatinu unutarnjem monologu stvara hipnotički učinak. Jacksonino majstorstvo psihološkog horora leži u njezinoj sposobnosti da razvije neodoljiv osjećaj straha bez pribjegavanja tradicionalnim horor tropima. Njezini su opisi oskudni, ali učinkoviti, slikajući živopisne slike. Samo imanje Blackwood postaje lik za sebe - i utočište i zatvor, mjesto zamrznuto u vremenu i sjećanju.
Jedna od najvećih snaga romana su njegovi duboko složeni i psihološki bogati likovi. Merricat, jedan je od najfascinantnijih nepouzdanih pripovjedača u modernoj književnosti. Ona pokazuje čudnu mješavinu djetinje nevinosti i proračunate zlobe, što ju čini i simpatičnom i uznemirujućom. Constance je, s druge strane, tragična figura - nježna, brižna, ali duboko povučena. Ona je preuzela ulogu skrbnice, ne samo za svog fizički slabog ujaka Juliana, već i za Merricat. Ujak Julian, iako često zanemaren, ključni je dio psihološkog pejzaža romana. Opsjednut bilježenjem detalja trovanja koje je razbilo njihovu obitelj, živi u fragmentiranom svijetu polusjećanja i paranoje. Čak su i seljani, iako gledani kroz Merricatinu iskrivljenu perspektivu, potpuno ostvareni likovi sami po sebi. Njihov strah, okrutnost i ogorčenost prema Blackwoodima odražavaju duboko ukorijenjenu sumnju prema njima, što ih čini i negativcima i žrtvama društvenih predrasuda.
Oduvijek smo živjeli u dvorcu je roman o posljedicama društvenog odbacivanja. Sestre Blackwood nisu izopćenice zbog nečega što su učinile, već zbog toga kako ih svijet doživljava. Jackson kritizira opasnosti lakoće s kojom društvo izbacuje one koji se ne prilagođavaju. Roman također istražuje temu traume i psihološke otpornosti. I Merricat i Constance razvile su mehanizme suočavanja kako bi preživjele u svijetu koji se okrenuo protiv njih. Posebno snažna tema u romanu je napetost između domaćinstva i uništenja. Sestre stvaraju svijet koji je istovremeno idiličan i košmaran - mjesto ugode i rutine koje je također progonjeno nasiljem i strahom iz prošlosti.
Napisana tijekom ranih 1960-ih, u vrijeme društvenih previranja i mijenjanja rodnih uloga, Oduvijek živimo u dvorcu odražava mnoge tjeskobe svog doba. Jackson, poznata po oštroj kritici društvenih normi, koristi se pričom sestara Blackwood kako bi komentirala strah od različitosti i način na koji društvo kažnjava one koji se odbijaju prilagoditi. Ni samoj Jackson nisu bili strani osjećaji otuđenosti. Kao spisateljica u književnom svijetu kojim dominiraju muškarci i autsajder u svom malom gradu, u svoju je fikciju udahnula duboko razumijevanje onoga što znači biti izopćen.
Kako nam je bilo tijekom rasprave na čitateljskom klubu?
Naravno, krenule smo od bilješke o piscu. Shirley Jackson se rodila 1916. u San Franciscu i imala je četvoro djece, te se smatra začetnicom horor/gotičkih priča. Prema nekim navodima, sestre iz Oduvijek živimo u dvorcu predstavljaju njene dvije kćeri, ali je naša čitateljica pronašla podatak da su zapravo sestre prikaz nje same, odnosno njenog yin i yanga. Svi njezini formati su kratki, te nikad zapravo ne piše eksplicitno što se događa, nego ostavlja čitatelju na interpretaciju.
Bilo je svakakvih ocjena, pa iako su one bile većinom pozitivne, došle smo do zaključka kako bi nam dojam zapravo bio bolji da nismo u priču išle s očekivanjem da ćemo naići na horor, nego na toplu obiteljsku dramu. Bilo nam je fora što je Merricat stalno gladna i što sve staje kad je vrijeme za obrok, obilan i raskošan. Kuhinja je zapravo glavni sporedni lik! Stoga, ukupna ocjena je 3,9!
Oduvijek smo živjeli u dvorcu je remek-djelo psihološkog horora i gotičke fikcije. Shirley Jackson stvara nezaboravnu pripovijest ispunjenu strahom, crnim humorom i dugotrajnim osjećajem nelagode. Za one koji cijene književne horore koji se fokusiraju na atmosferu i psihološku dubinu, ova je knjiga nezaobilazno štivo.
Može li nas knjiga zaista uplašiti?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments