AUTOR: Arthur C. Clarke
„Iza svakog živog čovjeka stoji dvadeset duša pokojnika, jer za toliko ukupan broj umrlih nadmašuje broj živih. Od osvita vremena otprilike stotinu milijardi ljudskih bića hodilo je planetom Zemljom.
Zanimljiv je to zapravo broj, jer jednom neobičnom podudarnošću, postoji također oko stotinu milijardi zvijezda u našem svemirskom otoku, Mliječnom Putu. Stoga za svakog čovjeka koji je ikad živio u ovom kutku svemira, sjaji po jedna zvijezda.
Ali svaka od tih zvijezda jeste sunce, često daleko blještavije i veličanstvenije od malene obližnje zvijezde koju mi nazivamo Sunce. A oko mnogih - možda većine - tih stranih sunaca kruže planeti. Gotovo je, dakle, nedvojbeno da je na nebu dovoljno planeta poput naše Zemlje da svaki pripadnik ljuske vrste, sve unatrag do prvog pračovjeka, dobije svoj vlastiti raj - ili pakao - veliki kao cijeli naš svijet.“
Kad sam počela čitati ovu trilogiju (koja zapravo ima i četvrti nastavak), mislila sam da ću vam prikazati svaku knjigu posebno. Nisam ja sad čitala 4 knjige da vam prikažem sve u jednoj recenziji. No, nakon što sam zatvorila trilogiju (i četvrti nastavak), shvatila sam da ne znam odakle bi smogla toliko riječi i rečenica da vam donesem recenziju svake knjige.
Iskreno sam bila uzbuđena zbog čitanja, dijelom jer ću prekrižiti još jedan naslov s moga popisa na reading challenge-u, a dijelom jer sam znala da svi hvale knjigu kao remek – djelo. Malo je reći da sam se razočarala. Početak mi je totalno ubio volju za čitanjem. Radnja počinje prije nekoliko milijuna godina, kada su svijetom hodali čovjekoliki majmuni. Oni kao vrsta nisu bili previše sposobni, te su gladovali i borili se za opstanak svog plemena. Sve dok se nije pojavio monolit koji je preokrenuo sve.
Dok ja ovo pišem i ponovno čitam što sam napisala, razmišljam si kako zvuči zanimljivo ono što je gore napisano. Ali, nije. Radnja oko čovjekolikih majmuna je jako spora i nezanimljiva.
Nakon događanja s monolitom, radnja se ubrzava do 2001. godine, kada upoznajemo Haywooda Floyda, čovjeka koji redovito putuje relacijom Zemlja – Mjesec (nešto kao ruta Osijek – Zagreb), te je glavni za sve misije koje se trenutno događaju u svemiru. Dolazi na mjesec jer su na njemu otkrili monolit (zapravo je monolit glavni lik radnje). Uz Floyda, knjiga prati i misiju prema Jupiteru, na kojoj se nalaze Frank Pool, David Bowman i pametno računalo (umjetne inteligencije) Hal 9000.
„Što su čudesnija bila sredstva komuniciranja, to su, kako je izgledalo, sadržaji koji su se njima prenosili postajali sve beznačajniji, bezvredniji, mračniji.“
Kao što sam već rekla, monolit je glavni, oko njega se vrti cijela radnja. Kubrick je rekao u jednom intervjuu kako ta potraga za monolitom predstavlja potragu za Bogom. U toj potrazi za monolitom, Clarke je lijepo prikazao kakvi smo mi kao ljudska vrsta (jedino što mi se zaista sviđa). Znatiželjni smo i moramo saznati sve, iako nikad ne možemo znati sve i ne možemo znati zašto se nešto događa. Paralelno, volimo misliti da smo sami u svemiru, te da cijeli svemir pripada nama kao dominantnim vrstama. Nismo sami ni na Zemlji. Podčinili smo sve ostale vrste nama. Što će se dogoditi ako i mi jednom budemo podčinjeni?
U svakoj knjizi, autor naglašava kako one nisu zapravo nastavci, već su neka varijacija na temu. U drugoj, trećoj i završnoj odiseji ponavlja se toliko stvari koje ste već prethodno pročitali. Iz tog bi se dalo zaključiti da su knjige samostalne, ali ja stvarno mislim da ne bi ništa shvatili ako bi, na primjer, pročitali samo drugi ili samo treći nastavak. Možda bi bilo najbolje da krenete od kraja.
„Svemir nije samo neobičniji nego što mi to zamišljamo, već je i neobičniji no što smo mi to u stanju zamisliti.“
Obično se događa da iz knjige nastane film, ali ovaj puta je bio neki miks svega. Clarke je napisao nacrt, koji se svidio redatelju Stanleyu Kubricku, te je od toga nastalo sve ostalo. Kako je nastajao film, tako se pisala i knjiga. Također, Clarke nije planirao pisati dalje, mislio je da je gotov s knjigom, ali je ipak nastavio. Od četiri knjige, samo su dvije ekranizirane.
Zaintrigirala me biografija Arthura Clarka. Od malih nogu se interesirao za fosile i svemir. Tijekom Drugog svjetskog rata, bio je u funkciji specijalista za radare. Nakon rata, dobio je diplomu iz matematike i fizike. Iznio je puno prijedloga vezanih uz svemirski program. Dijagnosticiran mu je poliomijelitis, pa je zbog toga bio prikovan za invalidska kolica. Većinu svog života proveo je na Šri Lanki, gdje se preselio zbog homoseksualnosti. Otišao je tamo jer je tamo bila bolja tolerancija prema homoseksualcima. Njemu u čast, postoji i asteroid nazvan po njemu, 4923 Clarke (broj 2001 bio je zauzet).
„Povijest se nikad ne ponavlja – ponavljaju se samo povijesne okolnosti.“
Moj primjerak u sebi sadrži tri knjige, koje su blago rečeno, katastrofalno prevedene. Glavni lik se zove Haywood Floyd, ali na nekim mjestima piše malo Haywood, malo Heywood. To me je naživciralo i više nego što je trebalo. U drugoj knjizi dolaze u fokus i neki Rusi, pa se ne zna koji bi padež upotrijebili. Tako imamo kapetanicu, ali nisu mogli prevesti kapetanica, pa su uvijek pisali kapetan je radila ovo ili ono. Padeži su u knjizi generalno problem. Savjetovala bih vam da ovaj komplet izbjegnete u širokom luku, jer postoji mogućnost da ostala izdanja (ako postoje na hrvatskom jeziku) nisu prevedena kao da je netko pijan prevodio.
Sasvim sam slučajno vidjela na kraju knjige da postoji i četvrti nastavak. Zbog toga ne shvaćam logiku objavljivanja u jednoj knjizi tri nastavka i onda posebno četvrti. Što se tiče prijevoda, mislim da je taj četvrti najbolje preveden.
Što se tiče filma, još uvijek nisam sigurna hoću li ga pogledati. Negdje sam pročitala da od 140 minuta filma ima samo 40 minuta dijaloga, pa ne znam što bi uopće mislila o tome. Možda jednom kad zaboravim koliko sam muku mučila s knjigom.
Polako dolazimo do kraja, a ja bih sada trebala napisati što s knjigom. Zaista sam mislila da će mi se knjiga svidjeti i da ću misliti zašto se nisam prije uhvatila ovog remek djela. Ali nisam. Voljela bih da vam mogu preporučiti ovu knjigu (s obzirom da sam i sama čula brojne pozitivne stvari o njoj), ali ne mogu. Možda je knjigu pregazilo vrijeme, a možda ja nisam dovoljno zrela za nju. Najbolja mi je bila četvrta knjiga. Prva mi je bila sasvim solidna, ali mi je zaista žao što sam uložila vrijeme u drugi i treći dio. Čak ne toliko u drugi, koliko u treći dio. Radnja mi je bila previše spora, previše nejasna, loše prevedena, dosadna, usporena, malo čak i besmislena.
„Nije točno da se čovjek mora otisnuti sa Zemlje da bi se mogao diviti punoj veličanstvenosti nebeskog svoda. Čak ni u svemiru zvjezdano nebo nije blistavije nego kada se promatra savršeno vedre noći s neke planine, daleko od bilo kakve umjetne rasvjete. Premda zvijezde izgledaju sjajnije izvan atmosfere, oko nije u stanju uistinu primijetiti ovu razliku: a zadivljujući prizor polovice nebeske lopte koju je moguće obuhvatiti jednim pogledom predstavlja prizor koji je nezamisliv s bilo kojeg promatračkog prozora.“
Comentarios