„Nijedan vođa ne može istovremeno biti dobar i mudar.“
AUTOR: Rupert Morgan
NAKLADNIK: Algoritam
Jesmo li sami u svemiru?
Vječno pitanje, a bez definiranog odgovora. Jednom me je prijateljica pitala vjerujem li ja da smo sami u svemiru. Pa, iako ja znam da je svemir beskonačan i da vrlo vjerojatno možda postoji nešto tamo negdje, ja više volim vjerovati da smo sami. Eto.
Što ne znači da ne volim čitati knjige o tome.
S druge strane Sunca postoji planet kojega naseljavaju ljudi. Slični kao i mi, samo malo luđi. Kriminalci se namjerno puštaju iz zatvora, „poboljšava“ se receptura hrane kako bi se podigla cijena, žene visokih dužnosnika pričaju o seksualnim životima na press konferencijama.
I usput, radi se o Sjedinjenim Državama Atlantisa.
Zemlji u kojoj ljudi opčinjeno prate žuti tisak, jedu abnormalne količine brze hrane, postaju jedno s tehnologijom. „Živimo u posljednjim danima slobode duha. Ljudski mozak je u procesu atrofije, neizbježno se gušeći u nedostatku kisika misli, koji mu oduzimaju uređaji koji misle za nas.“
„Što je veća tajna, to je više ljudi potrebno da bi ju sakrili.“
Zvuči poznato, zar ne?
Sve sam vam rekla. Završavamo. Šalim se, sad kreće onaj dio u kojem ja do unedogled pišem o mojim doživljajima i mišljenjima, a vi se pitate koliko još morate scrollati (koja bi bila hrvatska riječ za to?) da dođete do kraja? Ili to, ili se pitate zašto ste uopće krenuli čitati recenziju.
Ajmo sad ozbiljno. Rupert Morgan kreirao je Sjedinjenje Države Atlantisa i njezine lude stanovnika kako bi pričao o nama, Zemljanima. Ali, na smiješan način.
„Nema ničeg opasnijeg od čovjeka koji tvrdoglavo vozi sredinom ceste.“
Budimo realni, crno nam se piše. Svejedno, okrećemo glavu od toga. Ovisni smo. O hrani, tehnologiji, trendovima. Živimo strašno brzo, opravdavajući se nebrojenim mogućnostima koje nam svijet pruža, a pritom zanemarujemo sebe i vlastito zdravlje u korist nekoga drugoga (danas se kaže korporacija. Zvuči preloše. Pogotovo me živciraju ljudi koji na pitanje gdje radiš odgovaraju sa: u korporaciji. Bravo. Jednostavno bravo.). Opsjednuti smo tehnologijom i ne odvajamo se od nje ni u kojem trenutku. Dajemo svoj život na dispoziciju apsolutno svima, poznatima i strancima.
„Nema časti u prepuštanju drugima da ti uzmu život i potrate ga.“
Jedemo zdravu hranu uzgojenu u supermarketima, pijemo zdrave napitke proizvedene u farmaceutskim tvrtkama. Živimo u svijetu prepunom informacija, gdje ne znamo više što je istina, a što laž.
Želimo zaštititi informacije o sebi, ali u isto vrijeme želimo da svi vide koliko je idiličan naš život. Odnosno, koliko ga idiličnim možemo prikazati. „Užas tehnologije ne leži u svođenju pojedinca na anonimne brojeve, kako se desetljećima mislilo, već obratno: njihove će svijet biti svijet u kojem anonimnost nije moguća.“
„Čudno je to kako čovjek što moćniji postaje, to manje izbora ima.“Moramo dostići savršenstvo strojeva. Uvijek moramo biti vedri, veseli, nasmijani, dati 120% od sebe. Moramo biti najbolji parteri, prijatelji, roditelji, učenici, radnici. Moramo u svemu biti najbolji kako bi mogli napredovati kako bi u rukama držali moć. Bilo kakve vrste. Jer svi moramo biti na poziciji. Svi moramo nekome naređivati. Svi moramo nekoga kontrolirati.
„To što idete nekamo ne mora značiti i da nekamo idete.“Postoje brojne knjige koje su nam prije nekoliko desetljeća previdjeli kako ćemo polako, ali sigurno, s osmjehom na lici otići u… znate gdje. 1984., Životinjska farma, Sluškinjina priča, Divni novi svijet, nastavite niz. I sve su apsolutno sjajne i sve ih apsolutno trebate pročitati, ali budite svjesni da ćete biti depresivni kada pročitate koliko smo otišli u… (zvučim staro).
Ako volite čitati o tome koliko nam je svijet otišao u …, ali ne želite biti depresivni nakon toga, uzmite si Neka bude svjetlost.
„Civilizacija ne završava sudarom neprijatelja, već trenutkom u kojem neutralnost postaje opasna.“
Koja vas je knjiga u posljednje vrijeme nasmijala?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments