„Biti čovjek ne znači da se mijenjamo suočeni sa smrću, nego da se, zato što smo ljudska bića, možemo iskreno pokajati i postati novi ljudi.“
AUTOR: Ji-young Gong
NAKLADNIK: Hena Com
Koliko ste puta pročitali naslov u novinama ili na portalu i osudili nekoga za njegove postupke? Koliko ste puta pogledali prilog na televiziji i složili se sa serviranim mišljenjem? Koliko ste puta pomislili na drugu stranu medalje čak i kada se radilo o, recimo, silovanju ili ubojstvu?
Za koliko sekundi možemo osuditi čovjeka? „Što uopće znači biti čovjek i do koje smo mjere sposobni biti dobri, a do koje zli?“
„Naši životi različiti su kao naša lica.“
You-yeong je mlada, sposobna i talentirana žena koja, naizgled, ima samo jedan problem u životu – žarko želi umrijeti. „Željela sam uništiti samu sebe. Bila sam od onih ljudi koji su zadovoljni samo ako se cijeli svemir okreće oko njih.“ Dok leži u bolnici nakon trećeg pokušaja samoubojstva, u posjet joj dolazi teta Monica s dva izbora; ili će You-yeong ići na terapiju ili će posjećivati zatvorenike koji čekaju izvršenje smrtne kazne svaki tjedan s njom. You-yeong ne želi ni jedno ni drugo, ali između dva zla bira manje, pa pristaje posjetiti zatvor. Teti Monici teško je bilo reći ne – svejedno, nije joj bilo jasno zašto baš mora posjećivati one koji su počinili najstrašnija zlodjela. Naposljetku, bila je redovnica, što joj je sigurno osiguralo kartu za raj.
Zatvorenik kojeg posjećuju je čovjek po imenu Yun-su, osuđen i za silovanje i za trostruko ubojstvo. „Kad izvučem ta sjećanja, imam osjećaj da mi crni ugrušak krvi nadire u usta.“ Prilikom prvog posjeta, You-yeong ne osjeća ništa osim gađenja prema muškarcu okovanog lancima. U nevjerici gleda svoju tetu kako ga blago promatra, uljudno mu postavlja pitanja, donosi jelo i razgovara s njime kao s prijateljem. Taj čovjek je ubojica! Što ona želi postići s čašicom ugodnog razgovora? Sigurno ne vratiti ubijene u život. Kako odmah nije osudila čovjeka koji je počinio trostruko ubojstvo i silovanje? Kako shvatiti tetu Monicu koja svaki tjedan revno susreće okorjele zatvorenike u nadi da će spoznati ljubav i oprost? I još, k tome, vjeruje da imaju na to potpuno pravo. „Naravno, neke stvari jesu relativne, ali jedna nije: ljudski život je svet. Kad to zaboravimo, svi umiremo.“
„Ako možemo voljeti, već uživamo u Božjoj slavi.“
No, susreti se nastavljaju nizati, a You-yeong počinje razmišljati o zatvoreniku u lancima, svemu što mu se dogodilo, ali i o sebi, o svom životu i pokušajima samoubojstva. Kako vrijeme prolazi, njezini se stavovi mijenjaju i počinje osjećati nešto drugačije - kao i Yun-su. Uz pomoć tete Monice, oboje počinju vidjeti brojne razloge za život, kroz dobrotu drugih i kroz pravu i čistu ljubav. Odnos između profesorice iz bogate i dobrostojeće obitelji i zatvorenika iz siromašne i razorene obitelji postupno se izgrađuje, a njihova povezanost donosi im sreću koju upoznaju nakon dugo vremena, a možda i po prvi put.
„Iza svake osobe koja je počinila nezamisliv zločin stoji odrasla osoba koja je tom zločincu kao djetetu učinila nezamislive nasilne strahote.“
You-yeong je fantastičan lik, koja raste kroz knjigu i cvjeta na kraju. Njezin žestoki karakter je izuzetno osvježavajući. Tijekom knjige, postaje suosjećajnija i razvija osjećaj empatije prema drugima, posebno prema Yun-su. Počinje preispitivati dobro i zlo, razlike između pravde, smrtne kazne i ubojstva. Teta Monica ističe se kao snažna i nesebična žena koja trebaju i You-yeong i Yun-su. Yun-su lik je koji se možda najviše razvio – od čovjeka koji je sposoban samo za zlo, do čovjeka koji može samog sebe pogledati u ogledalo.
Tema Našeg sretnog vremena trostruka je:
svi su ljudi komplicirani na ovaj ili onaj način, u sebi u isto vrijeme nose i dobro i loše
zlostavljanje rađa zlostavljanje
društvo je u najboljem slučaju bezbrižno, u najgorem slučaju zlo.
„Nepatvoren život temeljen na spoznaji ne može postojati bez suosjećanja.“
Naše sretno vrijeme je roman kojeg ne želite propustiti. Roman se ne libi duboko zaroniti u pitanja morala, sreće i istine. Sva su pitanja gotovo neugodno stvarna, a moral ovdje ponovno dobiva svoje prave dimenzije. Postoje samo teški izbori, nered, prljavština i gađenje prema samom sebi. Autorica gomila užasne i potresne detalje jedan na drugi, te užasnu povijest na užasnu povijest. Naše sretno vrijeme je uvjerljivo štivo koje sadrži oštru analizu i osuđivanje modernog, posebice korejskog društva. Iako ga je na momente teško čitati, knjiga se bavi temom koja se često (ili uvijek) zanemaruje. Natjerat će vas da preispitate svoje mišljenje, natjerat će vas da cijenite svoj život i voljene osobe i dati vam nadu da se sve na ovom svijetu ipak može oprostiti.
Neka vam maramice budu pri ruci.
Koja vas je knjiga natjerala da preispitate same sebe?
Grickajmo knjige zajedno!
