AUTOR: Daniella Kordić
NAKLADNIK: Dvostruka Duga
„Prema grčkoj mitologiji narcis je bio ideal muške ljepote koji je volio samo sebe i najviše uživao u vlastitom društvu. Mnogi su se divili šarmantnom momku, pa tako ni nimfa Eho nije mogla odoljeti njegovu bisernom osmijehu. Međutim, narcis ju je hladno i bez imalo osjećaja odbio. Nimfa je bila toliko povrijeđena, toliko da nije mogla izliječiti slomljeno srce koje ju je naposljetku otjeralo u smrt. Kako bi se osvetila narcisu za njegovo oholo ponašanje, božica Afrodita navela ga je da se zaljubi u sliku svoga lijepog lica koje se odražavalo na površini jezera. On je toliko bio zaokupljen svojom ljepotom da je lice počeo sve više približavati površini jezera da bi na kraju pao i utopio se. Vodene nimfe na tom su mjestu pronašle žuti cvijet, narcis, koji je i u današnjoj Grčkoj poznat kao „cvijet smrti“.
Mislim da je ovo treća recenzija koju pišem bez pomoći Interneta. Za prvu mi je bilo jako teško, za drugu malo manje, a za ovu mi nije nimalo teško. Obično bi prije ili tijekom pisanja recenzije pogledala što svemoćni Google kaže za knjigu ili autora, bilo da je riječ o drugoj recenziji ili samo o opisu knjige na stranicama knjižara i njihovih web-shopova. No, već treći put nije tako. Moram smišljati svoje riječi, umjesto da se služim tuđima (šala mala).
„Genetika puni pištolj, a okolina pritišće okidač.“
Narcisa i ružu sam dobila od same autorice, Danielle Kordić, koja je bila toliko divna pa je u pošiljku spakirala i jedan primjerak i za vas. Knjigu sam, priznajem, priželjkivala najviše zbog njene naslovnice. Izgleda mi kao bojanka koju čitatelj treba dovršiti. Dominira zelena boja, koja me je svaki put kad sam ju pogledala, smirila. Možda ne gledam često u zelene naslovnice, ali u ovoj ima nešto što me je oborilo s nogu.
„Narcisi – ljudi koji nemaju dovoljno razvijenu svijest, nego žive u grandioznoj samovrijednosti prepunoj crno – bijelih fantazija, pa je prema tome njihovo doživljavanje emocija ostalo na razini petogodišnjeg djeteta.“
Posebnost knjige je što je Daniella pisala iz svog iskustva. Ovo nije tipična knjiga koja pokriva određeni dio psihologije/medicine/psihijatrije, gdje se stručno i potpuno objektivno opisuje određeno stanje, bolest ili poremećaj. Daniella opisuje narcisa i narcisoidni poremećaj osobnosti iz vlastitog iskustva. Vlastitog, bolnog iskustva.
„Snaga proizlazi iz ranjivosti. Tko sebi ne dopusti biti ranjiv, taj ne može upoznati svoju snagu.“
Opisuje nam svoj vlastiti put, svoje vlastito skidanje okova i oslobađanje. Opisuje nam kako je to živjeti puninu vlastitoga života, s naglaskom na vlastitog.
„U borbi protiv tame nikada nećeš pobijediti. Tek kad baciš svjetlo na njezin crni plašt, nadmudrit ćeš mračnu magiju njezine sjene. Tama se uvijek rastvara svjetlom. Ne borbom.“
Na početku sam se knjiga uplašila. Čitala sam knjigu i prepoznavala se u određenim segmentima, u određenim odlomcima. Plašila sam se onoga što sam čitala, jer nije lako kad se prepoznaš u nečemu što nije pozitivno. Kako sam čitala, prepoznavala sam i druge ljude, moje bližnje, onima s kojima sam najbliža, ali i one s kojima nisam više u dobrim odnosima. Malo me ta situacija podsjetila na onu zgodnu anegdotu kad imate neke fizičke simptome, guglate ih i ispadne da ćete umrijeti. Sada. Tako sam se i ja osjećala dok sam čitala pojedine dijelove knjige.
„Predrasude bilo koje vrste podrazumijevaju da ste poistovjećeni s umom koji razmišlja. To znači da više ne vidite ljudsko biće, nego samo vlastito mišljenje o tom ljudskom biću.“
Kao što sam već rekla, knjiga je puna Daniellinog osobnog iskustva. Međutim, uz svaki stručni dio, postoje i brojne priče iz Danielline okoline. Svaki stručan termin, svaka definicija, svi stručni opisi popraćeni su iskustvima iz stvarnoga života. To je ono što knjigu približava „običnom“ puku. Složit ćete se sa mnom, puno puta nailazimo na objašnjenje nekih stvari, koje su definirane savršeno, ali ih ne znate primijeniti. Ovdje možete vidjeti pravo životno iskustvo na putu oslobađanja od narcisa i na putu cvjetanja u prekrasnu ružu!
„Onaj tko zna zašto možda podnijeti bilo koji kako.“
Moja je ipak najvažnija lekcija bila naučiti kako oprostiti. Oprostiti radi svog unutarnjeg mira. Nekad je prokleto teško nositi sav taj teret drugih osoba. No, bez obzira koliko je teško, ipak ga nosimo. Vučemo ga i vučemo, iako negdje u dubini duše znamo kako sve to možemo jednostavno pustiti. Samo tako.
Umijeće gledanja
Divan je dar s Neba dobiti oči.
Dobiti oči kojima gledaš
Ljude.
Svijet.
Život.
Možeš promatrati sve što želiš vidjeti.
Mnogi bi željeli da vidiš ono što i oni.
Htjeli bi da i ti vidiš njihovo poimanje stvarnosti.
Ali ti zato imaš oči.
Ne moraš se uklopiti u okvire onoga što drugi vide.
Naposljetku, u zalasku sunca možeš uživati samo svojim očima.
Ne tuđim!
O, kako je divno imati oči!
Narcis i ruža je doista knjiga znanja. Knjiga oslobađanja. Knjiga istine. Knjiga pomirenja. Nakon početnog straha od „dijagnosticiranja“ zločestog narcisa u meni, polako sam se smirila i shvatila da ova knjiga uistinu nosi savjete. Savjete kojima se doista mogu riješiti bilo koje doze narcisa u sebi, ali i maknuti se od narcisa iz vlastite okoline.
Grickajmo knjige zajedno!
Comments