Mali neobični ljudi

AUTOR: Miro Gavran

NAKLADNIK: Mozaik knjiga

Dvije godine kasnije. Mali neobični ljudi.

Kontam da vam sad ništa nije jasno. Srećom, nisam ni očekivala da vam bude jasno. Prije dvije godine Miro Gavran gostovao je u Gradskoj knjižnici Rijeka, a ja sam pričala o Pričama o samoći. Sada, puno dana kasnije, vrijeme je za Male neobične ljude.

Mali neobični ljudi podijeljeni su u Četiri različite pripovijetke i Obiteljske priče. Četiri različite pripovijetke sadrže Najposlušnijeg bolesnika Trpimira, Pobjedu, Tomislav napušta Zagreb i Fosila. Obiteljske priče sadrže Mog dobrog oca, Braću i Vratio sam se. S obzirom da su Obiteljske priče zaista kratke, svega na nekoliko stranica, zadržat ću se na Četiri različite pripovijetke.

„Ne može se pomoći onome tko se odriče svog života.“

Najposlušniji bolesnik Trpimir. Trpimir ima 26 godina i trenutno se nalazi na odjelu psihijatrije. Pod trenutno mislim na tri godine. „Evo, već pune tri godine sam u ovoj ludnici, a da ne znam ni zašto, slobodno mogu reći bezrazložno, jer to što sam štipao ženske za mene nije dokaz da sam lud. Najposlije, zar je to neko veliko zlo, mislim to kad muškarac uštine žensku?“ Trpimiru je već dosta boravka u ludnici, pa se domislio kako će izaći van. Pokazat će da nije lud tako što će napisati povijest Hrvata. To će mu definitivno biti izlaz s odjela! Možda.

Pobjeda. Nakon šest godina, vratio se u rodno selo. Vratio se NJOJ. Pokušao joj je pobjeći, htio se maknuti od svega, ali znao je da jednostavno ne može. Morao se vratiti, iako je strah prolazio njegovim tijelom. Cijeli je život pokušavao dokazati drugima i sebi da je drukčiji, da nije hrabar, da nije jak i da nije grub. Cijeli je život gledao u NJU, osjećajući mržnju zbog onoga što mu je oduzela. Ipak, znao je da će joj kad-tad morati doći. „Otac i djed su pokušali, sad je na njemu red.“

„Teško je oprostiti nekome tko te ljuto opekao.“

Tomislav napušta Zagreb. Tomislav je iznenada osjetio potrebu što prije otići iz Zagreba. Toliko mu se žurilo da je iz kuće istrčao u papučama. U njegovom bijegu, zatekla ga je TV ekipa. „Povijest mog života zapravo je povijest državne radiotelevizije, a moji doživljaji su doživljaji junaka te iste televizije.“ Tomislavu se nakon toga dogodilo stravično puno toga, odrastao je, ali se i pretvorio u dijete. Pravo pitanje visi u zraku. Je li Tomislav zaista uspio napustiti Zagreb?

Fosil. Nikola ima 104 godine i počeo se dopisivati sa bivšom ženom Dragicom, koja ima 89 godina. Dragica ga je prije 50 godina napustila, ostavila ga s troje djece i otišla s ljubavnikom u Brazil. „Znao sam ja oduvijek da su sve žene kurve, pa ipak sam se nadao da postoji negdje neka koja to nije – ali jok.“ Dragica mu je odlučila poslati pismo jer ju živo interesira što se sve dogodilo u Donjoj Hrastovini tijekom proteklih 50 godina koliko je izbivala. Iako joj Nikola daje uvid u uzbudljive događaje, zna samo jedno: on će nju nadživjeti! Sahranit će ju, jer ništa bolje nije ni zaslužila.

„Erotika je sprijeda, pornografija straga, i to vam je sva mudrost.“

Ne idem često prema kratkim pričama. Najčešće ih otkrijem pukom slučajnošću, nikad namjerno. Zašto je to tako? Nemam nekakav konkretan razlog. Ali eto, ne istražujem u tom području. Gavran me je zato kupio. Od Priča o samoći do Malih neobičnih ljudi. Legao mi je njegov jednostavan stil pisanja.

Nema se tu što puno nadodati, Gavran jednostavno lijepo piše. Ako ćete ulaziti u istraživanje kratkih priča, on je siguran teren i dajem vam časnu izviđačku (neka digne dva prsta onaj kome je pala na pamet druga fraza) da će vam se svidjeti! Mislim, možda i neće, ali sigurna sam da hoće. Činjenica koja ide u prilog ovoj knjizi je da ja recenziram šesto izdanje knjige. Šesto! Čak i ako niste dobri s brojkama, morate znati što to znači u hrvatskom izdavaštvu, pogotovo za kratke priče.

Kao što sam naslov kaže, priče govore o malim neobičnim ljudima. Svi smo mi dovoljno mali, ali dovoljno veliki da bi iz nas nastala priča, koliko god mislili da nismo zanimljivi i da nemamo ništa posebno ponuditi svijetu. Živa je istina da smo mali i da za nas neće čuti cijeli svijet. Isto tako, istina je da ćemo našom osobnošću dodirnuti nečiji svijet i da ćemo itekako utjecati na njega. Nekome ćemo biti posebni. Neobični.

Na koncu konca, bit će vam lijepo čitati o njima. O onima s kojima ćete se tako lako moći poistovjetiti, zbog kojih ćete pustiti suzu, strepiti. Zbog njih ćete dobiti par laganih bori smijalica.

„Čuvajte se knjiga, u njima je nesreća. Od njih se postaje slabiji, pametniji, nesretniji.“

Jeste li i vi mala neobična osoba?

Grickajmo knjige zajedno!