Lykke - potraga za najsretnijim ljudima na svijetu

AUTOR: Meik Wiking

IZDAVAČ: Mozaik knjiga

Od autora Hyggea, stiže nam još jedna knjiga o najsretnijim nam Dancima – Lykke. Lykke je imenica. Lykke je sreća. Meik Wiking je odlučio nam pokazati što je to zajedničko najsretnijim ljudima na svijetu, među kojima su Danci uvjerljivo najsretniji.

„Kvalitetan život se gradi na povezanosti i svrsishodnosti, a bogatstvo se ne mjeri debljinom bankovnog računa, nego snagom naših veza, zdravljem naših voljenih i opsegom naše zahvalnosti.

Hygge mi se nije svidio nikako. (IDU SPOILERI ZA HYGGE, VEŽITE SE) Meik je napisao cijelu knjigu o tome kako je danski recept za sretan život dobra lampa. Lampa u koju ćete investirati. Poželjno je i imati jako puno svijeća. Ukratko, bit ćete sretni, ako imate dobar interijer. Naravno, naglasak je i na druženju, gdje se Danci vole jako družiti. No, ako ste stranac u Danskoj, onda ćete se morati jako potruditi za druženje, inače ćete biti prilično usamljeni. Da se razumijemo, volim ja i lampe i svijeće, ali ne toliko da poželim pročitati knjigu o tome. Sreću čine male stvari.

No, ja ne bih bila ja, kad ne bi pročitala i Lykke. Koliko god odbijala neke autore kad mi se njihova knjiga ne svidi (čitaj Jo Nesbo i Jojo Moyes), Lykke me je privukao svojom naslovnicom, koja me je oborila s nogu zbog njezinih boja.

„Čovjekova vrijednost nije nimalo veća od vrijednosti njegovih ambicija.“ Marko Aurelije

Knjiga je pisana iz prvog lica, gdje Meik (prešli smo na ti) opisuje gdje je sve bio, kako je mjerio sreću i do kakvih je zaključaka došao pri svojemu istraživanju.

Ono što mi se odmah na početku nije svidjelo je politika. Meik, inače Danac, koji živi u Danskoj ubacio je u među prvih dvadesetak stranica rečenicu kako je Trump pobijedio na američkim izborima i kako njega to užasno frustrira. Nebitno kakva je Trump osoba, za njega u ovoj knjizi nije trebalo biti mjesta. Zašto?

• Meik nije istraživao utjecaj predsjednika ni predsjedničkih izbora na sreću

• Meik je istraživao o sreći koja nema veze s politikom (mislim, važno je stanje u državi, ali ovdje se orijentiramo na sreću. Kome politika pruža sreću?)

• Meik živi u Danskoj, te ga se politika drugih država ne bi trebala ticati, a ako mu smeta, svoje subjektivno mišljenje trebao je zadržati za sebe jer je objektivno istraživao sreću

• Sreća nije Trump. Ni bilo koji predsjednik. Ili predsjednica.

„Uživajte u putovanju prema cilju, imajući na umu da njegovim ostvarenjem nećete biti posve ispunjeni.“

Moja je pretpostavka da je Meik u istraživanje uključio sve države svijeta, ili barem većinu, jer se u različitim pokazateljima sreće prikazuju različite zemlje. Tako se i na jednom mjestu nalazi u Hrvatska. Ako je u jednom pokazatelju Hrvatska, to bi značilo da vjerojatno Institut ima podatke i za ostale pokazatelje. Mislim da bi bilo puno zanimljivije da je prevoditelj imao slobodu uvida u rezultate, tako da se u svaki rezultat mogla ubaciti i Hrvatska tako da možemo vidjeti koliko smo mi (ne)sretni.

„Za bogatstvo nije potrebno više posjedovati, nego manje htjeti.“

Svakako je zanimljivo vidjeti rezultate istraživanja, ali kad u svakoj tablici imate Dansku u odnosu na hrpu zemalja, nije vam baš zanimljivo kad ne znate što to u brojkama znači za Hrvatsku. Bila je Slovenija u par tablica, no znamo da ne možemo uzeti njih kao naš najbliži rezultat, jer nismo slični po istraživanim čimbenicima.

Institut za istraživanje sreće proučavao je sreću prema šest čimbenika: zajedništvo, novac, zdravlje, sloboda, povjerenje i dobrota. Odabrali su upravo tih šest, jer prema Svjetskom izvješću o sreći, razliku između najsretnijih i najnesretnijih zemalja čine upravo ti čimbenici.

„Kad je riječ o poslu, čovjek se ne bi smio fokusirati na potencijalnu zaradu, nego na zadovoljstvo koje mu taj posao pruža.“

SLIKA: osijek031.com

Zajedništvo. Meik tvrdi kako je zajedništvo jako bitno. U Danskoj su karakteristični kresovi i vatra zbog toga što cijela zemlja tone u noć, te hrana (posebno je bitno pripremanje hrane). To su neke od aktivnosti koji pružaju osjećaj zajedništva. U konačnici, svi trebamo zajedništvo i svi trebamo osjećaj pripadnosti. U svijetu tehnologije i digitalnih uređaja toliko smo si blizu i toliko smo dostupni, a opet smo tako daleko i još manje nedostupni. Zato je važno druženje i ljudski kontakt. Onaj stvarni. Na primjer, u Osijeku se svaki godine u ulici Matije Antuna Reljkovića održava Dan ringlova. Cijela ulica je vani, uživaju u svom danu, a uvijek dođu i drugi znatiželjni ljudi koji žele vidjeti što se to zanimljivo događa.

Novac. Bez njega ništa, pa ni sreće. Jasan nam je pokazatelj danske kupovne moći kada Meik napiše kako je svoje prve obveznice i dionice kupio u dobi s 10 godina. Mislim da znam kako bi svi gledali nekoga tko bi došao i rekao tako nešto. Bez obzira na sve, Danci su skromni i ne vole se isticati. Štoviše, među njima nije poželjno isticati svoj društveni status ili se općenito izdizati iznad nekoga.

Zdravlje. Danska ima besplatan zdravstveni sustav. Imamo ga i mi. Doduše, imamo to neko osnovno zdravstveno osiguranje, na koje moramo imati dopunsko (koje moramo platiti) da bi nam osnovna skrb bila pokrivena. Bez obzira na to, Danci se kreću, primarno biciklom. Izuzetno im je bitna fizička aktivnost. No, današnji trendovi pokazuju kako je vježbanje sada u modi.

Sloboda. Sam Meik priznaje kako je ovo bio najteži dio za mjeriti. U mjerenju slobode namjerno je izostavljen jedan segment – vrijeme, zato što ga nemamo svi isto na raspolaganju. Netko ima duže, netko kraće radno vrijeme. Netko ima više slobodnih dana, netko manje. Netko radi 12 sati, netko 8, a netko 6. Netko radi od kuće. Netko putuje 5 minuta do posla, a netko dva sata.

Povjerenje. Svi smo danas nekako skeptični kad je riječ o povjerenju. Sve bi htjeli na papiru, ovjereno i potpisano kod javnog bilježnika kako bi bili sigurni da je nešto zaista tako. Ništa se više ne radi na povjerenje. Sve mora biti na papiru.

Dobrota. Imamo li je još u sebi? Pomažemo li nepoznatim osobama? Mislim da je itekako imamo. Pogotovo oni koji najmanje imaju. Sreća se nalazi u pomaganju.

„Ako želiš biti sretan jedan sat – odrijemaj. Ako želiš biti sretan jedan dan – pođi na pecanje. Ako želiš biti sretan jednu godinu – naslijedi bogatstvo. Ako želiš sreću za cijeli život – pomogni nekome.“

Jesam li saznala nešto novo iz knjige? Jesam. Volim pročitati istraživanja, iako je ovo napravljeno u pogledu bestselera. Međutim, ne bi rekla da je otkrivena topla voda. Rečenicom na početku, mislim da je Meik sve objasnio i da zapravo nije bilo potrebe za daljnjim pisanjem: „Ponajprije je, međutim, važno istaknuti da je 80 % razlika u sreći u cijelome svijetu odraz stanja u samim zemljama, što znači da je moguće pronaći iznimno sretne i iznimno nesretne osobe u Danskoj – kao i iznimno sretne i iznimno nesretne osobe u Togu.“

Jasno je zašto su Danci i općenito Skandinavci sretni. Zemlja je izuzetno uređena, imaju najbolje radno vrijeme na svijetu, orijentiranost prema obitelji i slobodnom vremenu. Stoga ne iznenađuje činjenica da su sretni. Drukčije se nije moglo ni očekivati.

„Nijedan narod ne može biti istinski sretan ako smatra da ne odlučuje o tijeku svojega života.“

Knjiga mi je izuzetno slatka, ali da je nešto više od toga, nije. Možete ju otvoriti na bilo kojoj stranici i krenuti od nje i shvatit ćete cijelu radnju. Idealna je za plažu, kada se apsolutno ne želite zamarati bilo kakvim likovima i radnjom općenito.

Ovo je knjiga koju bih voljela imati na polici, ali ovaj puta isključivo zbog njena izgleda, a ne zbog sadržaja.

Čitate li knjige ovakvog sadržaja?