AUTOR: Elena Ferrante
NAKLADNIK: Profil
U proteklim godinama, mogli smo čuti za Elenu Ferrante, pseudonim koji je pohrlio postati bitna crtica u suvremenoj književnosti, uzimajući svoje mjesto među 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. Tko je zapravo Elena Ferrante, nitko ne zna. Njezin su identitet pokušali otkriti mnogi, no bezuspješno. Ne može se sa sigurnošću reći tko je pisao djela: muškarac, žena ili oboje. Čini se kako se taj podatak neće uskoro otkriti, sudeći po jednom od rijetkih intervjua: “vjerujem da, jednom kad su knjige napisane, više nemaju potrebe za svojim autorom. Jednom kad sam shvatila da će gotova knjiga otići u svijet bez mene, kad sam shvatila da se ništa od mene konkretno, u fizičkom obliku, nikad neće vidjeti osim izdanja, to mi je otvorilo novi pogled na pisanje. Bilo je kao da sam otpustila riječi iz sebe.”
Pseudonim je postigao pravi svjetski uspjeh po prodaji knjiga, ali i po ekranizacijama. Filmske adaptacije napravljene su prema romanima Uznemirujuća ljubav i Dani zaborava, a Genijalna prijateljica dobila je (zasad) dvije sezone na HBO-u.
Nakon uspješne napuljske tetralogije, Elena Ferrante donijela je svijetu još jedan roman predviđen za uspjeh, sudeći po svjetskom, ali i hrvatskom uspjehu, gdje se u prednarudžbama prodalo 3000 primjeraka. Poznato je i da je prava na ekranizaciju otkupio Netflix. Oslonjeni na surovost Genijalne prijateljice, čitatelji su i ovaj put beskompromisno odlučili povjerovati Ferrante, dajući joj priliku da još jednom oživi Napulj, ovaj put u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća.
Referentna točka Giovanninog života bili su njezini roditelji. Središte obitelji bila je upravo ona, sudeći prema riječima njenog oca. Njegove kićene, učene riječi svakodnevno su krasile Giovannu. Kako mu je onda Giovanna mogla ne povjerovati kada je rekao da počinje izgledati kao teta Vittorija. Ta bi se rečenica mogla činiti laskavom, kada ona ne bi bila desetljećima izgnana iz njihovih života. „Vittorijino je ime u mom domu zvučalo kao ime čudovišta koje uprlja i zarazi svakoga o koga se očeše.“
Njezino se postojanje smanjilo. Odlučna u namjeri dokazivanja kako nipošto nije poput tete, Giovanna inzistira na upoznavanju. S visine Napulja, spušta se na samo dno, tragajući za odgovorima bi se trebali prostrijeti pred njom samo zato što se odlučila zapitati. Naposljetku, njezin je život bio gotovo pa savršen, a ona će epizodu s tetom riješiti i vratiti se životu na vrh Napulja. Teta ju pak prožima, dajući joj do znanja da nitko nije savršen, pa ni njeni roditelji. Osebujna, snažna, vulgarna i nesmotrena, upozorava Giovannu da dobro otvori oči i počne promatrati ono što je mislila da je savršeno i nepogrešivo. „Što se događa u svijetu odraslih, u njihovim tijelima punim znanja? Što ih pretvara u jednu od najmanje pouzdanih životinjskih vrsta, gore i od gmazova?“
Ferrante je sa Lažljivim životom odraslih igrala na sigurno: koristeći naknadnu pamet ispričala je Giovannino odrastanje, gdje je ona stavljena u centar knjige. Teta, roditelji i prijateljice jasno su zauzeli ulogu sporednih likova. Ispričana u prvom licu, govori o razmišljanjima, odrastanju, previranju, ipak nudi samo perspektivu protagonistice, dok između ostalih likova nema pretjerane psihologizacije. Oni su svi u funkciji njene priče (svi su dobili svoju kočnicu), a fokus je na pripovijedanju. Napulj je, pak, grad koji stoji samostalno poput pravog lika, koji kao da ponekad preuzima glavu ulogu kako bi pokazao da on provocira likove i da on određuje tok radnje. Naposljetku, on ima svoj vrh, ali i svoje dno.
Usporedba s Genijalnom prijateljicom potrajala je svega nekoliko stranica. Lina i Lenu sklonile su se s puta kako bi Giovanna mogla neometano ispričati vlastitu priču. Lažljivi život odraslih roman je o odrastanju koji donosi likove s kojima se možemo poistovjetiti. Oduvijek su mladi ljudi osjetljivi na vlastiti odraz u zrcalu, a Ferrante je taj nametnuti „krnji“ odraz iskoristila kako bi još jednom ispričala fantastičnu priču. Prsti su se naprosto lijepili za stranice, a moždane vijuge su u potpunosti uvučene u priču.
Ne moramo nikada saznati tko je Elena Ferrante. Njene priče govore same za sebe.
Comments