Laži o Bogu u koje vjerujemo

„Religija je po svojoj definiciji, utemeljena u ljudima, a ne u Bogu. Evo kako rječnik, jednim dijelom, definira religiju: vjerovanja i stavovi ljudi o postojanju, prirodi i štovanju božanstva ili božanstava…institucionalizirani ili osobni sustav vjerovanja i radnji koja se odnose na božansko.“

AUTOR: William Paul Young

NAKLADNIK: Ljevak

„Ono u što odaberemo vjerovati, čak i ako je to laž, postane naše iskustvo.“

Istina je da vjerujemo u laži. Vjerujemo u glasine. Ponekad ćemo povjerovati u bilo što samo da ne moramo vjerovati istini.

„Sveto pismo mi govori da Bog ima srce umjetnika, a ne nekakvoga sumornog građevinskog planera. Da je svijet djelo nekoga kozmičkog inženjera, neprestano bi se nalazio u stanju nezadovoljstva. Svi bismo mi neprestano patili stalno slušajući prigovaranje izigranoga dizajnera čiji se planovi nikada ne realiziraju na način kako ih je on zamislio. Stvarnost se nikada ne može odigrati u skladu s njegovim besprijekornim građevinskim planovima. Ali pravi Stvoritelj zna da on ne samo što mora oblikovati, već da mora i poticati i dopuštati i omogućavati.“

Religija je uvijek jedna o tema o kojoj se raspravlja žustro. Neki brane svaki njezin postupak, neki osuđuju svaki njezin postupak, neki si biraju što im odgovara, a neki su apsolutno ravnodušni prema svemu.

Činjenica je da smo mi u Hrvatskoj, barem po statistici, većinom katolici, te smo odgajani u duhu kršćanstva. Neki više, neki manje. Zbog toga smo u principu upoznati samo s tom religijom, dok smo o ostalima samo površno učili ili smo ih preskakali.

Rekla bi kako sam ja imala sreću da me moji roditelji nisu tjerali da aktivno prakticiram vjeru dok sama nisam bila sposobna odlučiti želim li ja to ili ne. Išla sam na vjeronauk, primila sam sve sakramente, ali mislim, da nisam htjela nešto od toga, da me na to ne bi tjerali.

Imala sam period u kojem sam bila ministrant u crkvi, pa sam bila aktivna. Pa je onda došao period srednje škole u kojem nisam bila aktivan član crkve. Pred kraj sam srednje škole otkrila zbor s kojim sam provela nekoliko zaista divnih godina. Moglo bi se reći da se dolazim i odlazim iz crkve, ovisno o fazama mog života.

Kako sam odrastala, tako sam naučila i propitkivati. Istraživanjem i čitanjem sam vidjela ono što je dobro i ono što je loše crkvi. Tako sam naučila da moja vjera i crkva zapravo nemaju puno toga zajedničkoga.

U zadnjih se nekoliko godina više volim sama otići pomoliti u crkvu, nego otići na misu. To me jednostavno više ispunjava. Kao što je u svakoj instituciji, tako i crkva ima svoju hijerarhiju. Ne možemo pobjeći od nje – čak se i u crkvi zna gdje je kome mjesto.

Ja smatram da je vjera i religija isključivo privatna stvar, nešto što ćete raditi samo za sebe i što će vas ispunjavati.

„Polovične istine, čak i laži, poput crva se ukopaju u naše srce.“

LAŽ. Bog nas voli, ali mu se ne sviđamo.

Da me ubijete, ne mogu se sjetiti knjige u kojoj sam pročitala da se mi (reći ću mi zato što kršćanstvo prevladava) kršćani volimo umanjivati pred Bogom, volimo misliti da smo ništavi. Gradimo velike crkve, velike oltare, kako bi se mi maleni mogli pokloniti pred Bogom. Kako bismo mogli pokazati kako nismo dobri.

Tek kad sam to pročitala, shvatila sam koliko je to krivo mišljenje! Ako nas Bog voli, onda mu se moramo i sviđati. Nije li to jednostavno logično? Ako volite nekoga, onda vam se ta osoba i sviđa!

„Mi ne patimo zato što smo bolji ili lošiji od drugih; doživljavamo bol i gubitak jer živimo u posrnulome svijetu koji su oblikovala ljudska bića koja su sasvim nalik tebi i meni.“

LAŽ. Bog je čistunac.

Ovo mi je, priznajem, bila najzanimljivija laž. Ovo nisam očekivala. Zašto? Zato što nas odmalena uče kako se jedino brak računa. Ne računa se ni veza, ni zajednički život, samo je brak bitan.

No, što je s ljubavlju? Ljubav nema granica. Ljubav ne mari zove li se nešto veza, zove li se nešto zajednički život ili zove li se nešto brak. Ukoliko se ljubavi odnos gradi na onaj ispravan način, na iskren način, s čistim namjerama, vjerujem da tada nema nikakvih osuda.

„Agape, ljubav koja daje samu sebe po svojoj prirodi poštuje osobu prema kojoj je usmjerena, ona nema namjeru umanjiti ili apsorbirati tu osobu; to je međusobna interpretacija dviju osoba pri kojoj se ne gubi osobnost pojedinoga čovjeka (perihoreza).“ 

LAŽ. Bog blagoslivlja moja politička uvjerenja.

Kako sam ušla u svijet odraslih (čitaj, kao postala sam samostalna osoba), tako sve manje mislim da su političke stranke nešto bitno. Sve su orijentirane na isti kalup i koga kod da pogledam, svaka od njih ima neku ružnu mrlju na sebi. A čini mi se kako samo tamo ružne mrlje dobro dođu. Što ružnije, to bolje.

Ne može biti istina da se vode ratovi i političke kampanje u ime vjere. Cilj ratova i političkih kampanji, osvajanje izbora, je pobijediti nekoga. Cilj vjere nije pobjeda nad drugim ljudskim bićem.

„Svaka nacionalna država na ovome planetu postoji zbog krvoprolića počinjena među braćom. Svako ljudsko biće u sebi nosi sliku Božju. Ono što je rođeno iz umorstva ne može na kraju biti opravdano, koliko god da je himni i pohvala napisano tomu u slavu.“

LAŽ. Bog je stvorio moju religiju.

„Život se ne odvija u skladu s popisima, a međuljudski se odnosi opiru bilo kakvom sustavu stvorenih prioriteta.“

„Religija je konstrukcija, način obavljanja stvari koji u sebi gotovo uvijek utjelovljuje kako pozitivne i korisne tako i destruktivne elemente – destruktivne kada se ti elementi odvoje od međusobnoga odnosa i ljubavi. Kao što je slučaj sa svim ljudskim institucijama i organizacijama, tako i religija često postane sredstvo i način da nekoga ili nešto nadziremo, da nadziremo druga ljudska bića, a to vrijedi i za kršćansku religiju.“

LAŽ. Grijeh nas odvaja od Boga.

Ako razbijemo vazu, voli li nas mama manje zbog toga? Očigledno je da smo napravili nešto krivo, no to neće značiti da će nas mama manje voljeti.

Čak i da nešto namjerno loše napravimo, ljubav neće nestati.

„Nema slučajnih susreta; skretanja ili obilaznice obično su odredišta na koja smo trebali stići, ali koja se jednostavno ne nalaze u našim planovima ili programima.“

LAŽ. Bog me voli zbog mog potencijala.

„Pažljivo odaberi svoje pitanje. Jedno dobro pitanje vrijedno je tisuću odgovora.“

Život nam nameće pravila i standarde, koje moramo ispuniti. Jer, ako ne ispunimo standard, nismo dovoljno dobri. Bez obzira na to što smo možda sretni i ispunjeni, nismo ispunili standarde. Lako ćemo povjerovati u to da nismo dorasli, da nismo dovoljno dobri i da ne vrijedimo. I pogodite što, nastavit ćemo ganjati ta ista pravila i standarde, dok ih ne dostignemo ili dok se ne iscrpimo pokušavajući. Ili možda, dok ne shvatimo da možemo i bez njih. Da oni nas ne određuju.

„Ono što je prvotno osnovano s namjerom da unaprijedi i poveća dobrobit ljudi i prečesto se pretvori u sustav utamničenja.“

Ja stvarno volim pisanje Paula Younga. Oduševio me je s Kolibom, a izuo me iz cipela sa Prekretnicom. Evu još nisam pročitala, ali definitivno hoću.

Njegovo mi pisanje pokazuje kako se vjera ne stavlja u pravila, u okvire. Vjera nas treba ispunjavati, a ne sputavati.

Grickajmo knjige zajedno!