AUTOR: Sarah Pinborough
NAKLADNIK: Egmont
Ja vam zapravo nisam ni od kojeg žanra. Nemam onaj svoj žanr za koji se uhvatim i ne puštam. Ja lutam od žanra do žanra i čitam sve pomalo. Naravno, ima onih koje više preferiram i one koje manje preferiram, ali sve u svemu, ja čitam sve.
Već nekoliko mjeseci nisam čitala neki triler, pa sam iz hrpe Egmontovih noviteta izvukla Kunem se životom. Čvrsto sam odlučila odmah na početku shvatiti tko je glavni negativac. Inače pustim autora da me vodi za ruku, ali ovaj put sam ja išla s namjerom pronalaska krivca.
„Naravno, riječi su jedno, a djela drugo.“
Lisa je samohrana majka. Vodi miran život. Ima stalan posao, gdje joj prekoputa sjedi najbolja prijateljica Marilyn. Ne voli društvene mreže. Njezina kćer Ava je tinejdžerica. Iako joj želi omogućiti normalan život i iako joj ne želi stalno visiti oko vrata, Lisa si ne može pomoći. Mora ju ispitivati i mora znati gdje je Ava u svakom trenutku.
„Pođi sa mnom, dušo, idemo večeras
Samo ti i ja, nečujno kroz mrak.
Reci, jesi li za, reci, jesi li za? Samo ti i ja.
Odvedi me daleko, odvedi me daleko, dušo…“
Kada Lisa čuje tu pjesmu na radiju, njezin život se okreće za 180 stupnjeva. Ona jednostavno osjeti da nešto više nije u redu. Možda bi sve bilo lakše kada bi mogla sve reći Marilyn ili Avi…
Ava ima šesnaest godina. Uživa u plivanju i druženju s njezinim kujama (tako joj se zove grupa na Whatsappu, da ne mislite da sam ja nepristojna). Ima dečka koji joj se baš pretjerano i ne sviđa. Upoznala je nekog novog, koji ju razumije i koji bi učinio sve za nju. Samo kad bi njena mama bila malo obzirnija prema njoj, Ava ne bi morala ništa skrivati…
Marilyn ima sređen život. Ima muža, lijep posao i Lisu. Nema djece, ali Ava joj je kao njeno vlastito. Sve bi dala za nju. Ona i Lisa su nerazdvojne. Kako vrijeme prolazi, Marilyn se pita kako može trpjeti neke stvari i zašto jednostavno ne potraži pomoć…
„Što je tajna veća, to je veća vjerojatnost da će je naposljetku izlanuti veličanstveno glasno, otkrivajući je svima u isto vrijeme.“
Volim ove dramatične rečenice s tri točkice na kraju. Bilo bi mi savršeno još da mogu ubaciti dramatičnu glazbu unutra, pa dok vi dođete do tri točkice, počne svirati neka napeta melodija. Možda je samo meni to zabavno?
Da, rekla sam kako sam čvrsto naumila odmah na početku sve shvatiti. Reći ću vam što sam ja prokljuvila, da vi to odmah možete prekrižiti s liste. Mislila sam da je Lisa pobjegla od muža. Zbog njega nema društvene mreže i sad je on nekako shvatio gdje one žive i dolazi po njih. Za Avu sam mislila da je zaljubljena u nekog starkelju koji je stariji od nje 40 godina i da to ne želi reći mami koja bi odmah dobila slom živaca.
„Starimo, ali zapravo nikada ne odrastamo. Nikada se istinski ne mijenjamo.“
Jedno ću vam reći: pogodila sam što Marilyn skriva. Uspjeh: 1/3. 33%. Ne bi ni dva dobila u školi.
Zato mi je i knjiga dobra, zato što me je radnja iznenadila. I nije me iznenadio samo kraj, zaplet me je izbezumio. Stvarno nisam to očekivala. Knjiga me je stalno držala napetom i nisam ju htjela ostaviti.
Svi mi živimo s tajnama, onima sitnima i onima malo većima, a nismo ni svjesni koliko nas tajne uništavaju. Postoji još jedan problem. Tajne se otkriju koliko god bile dobro čuvane. I uvijek se otkriju baš onda kad ne treba, baš u najgorem mogućem trenutku. Zapravo, kad je uopće pravi trenutak za otkrivanje tajne? Možda odmah?
I koliko se uopće poznajemo? Kome vjerujemo beskrajno? Barem smo sigurni za one s kojima živimo, zar ne? No, možemo li u potpunosti garantirati za nekoga drugoga, ako i sami skrivamo barem nešto, bez obzira koliko to nešto bilo beznačajno?
Na kraju, koliko znače obećanja? Do koje smo granice spremni ići kako bismo održali i ispunili svoje obećanje? Što očekujemo kada nam je netko nešto obećao? Očekujemo li uvijek ispunjenje obećanja iako to nije uvijek realno?
A što kad se obećanja ne ispune? Koliko se onda stvari mogu promijeniti?
Koja vas je knjiga iznenadila?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments