Knjige koje mi se nisu svidjele u 2019. godini

Ako postoji lista s najboljim knjigama, onda negdje mora biti i ona s najgorim. Najgori zvuči jako ružno. Najlošije isto. Pa ću se ja odlučiti nasloviti ovaj post: Knjige koje mi se apsolutno nikako nisu svidjele (i koje sam u nekom trenutku poželjela zapaliti)!

Ono što je malo drukčije s ovom listom je što ću uključiti knjige koje su dobile čistu jedinicu i dvojku od mene, dok je lista najboljih bila ocijenjena samo s čistom peticom. Krenimo.

6. Seksualna energija u prodajnim okolinama: Mario Vrabec (Vlastita naklada) – Ova knjiga je možda tu mojom krivicom jer apsolutno nema veze sa mnom i nisam uvidjela način na koji bi mi koristila. Da, ja sam skroz za edukaciju i želim naučiti svašta, ali ova mi knjiga nije donijela korisne informacije. Iako na poleđini piše da je knjiga i za one koji se ne bave prodajom, ja iz nje nisam naučila ništa, osim kako se obraniti od prodavača :P Šalu na stranu, možda bi bilo korisnije da su mi uz knjigu bili osigurani i audio – video materijali kako stoji na njihovom YouTube kanalu.

5. Kad vrag drži svijeću: Karin Fossum (Edicije Božičević) - Bez obzira što imaju novce u džepu, Andreas se odlučuje na nešto riskantno. Ugledali su ženu kako ide sama po mraku i odlučili su je slijediti. Plan je bio da Andreas krene za njom, a Zipp ga čeka vani skriven. Andreas ulazi u kuću i kreće u akciju. Jedino što je ostao predugo. Zipp čeka. Zipp promatra. Boji se otkriti. Boji se otići. Boji se ostati. Svejedno, Andreas se ne pojavljuje… Koliko je napeto od 1 do 10? Opis na poleđini knjige je sličan (naravno, moj je bolji), ali svi odmah shvate da Andreas ostane u kući. Ostane sam u kući sa ženom koja nije u naponu svoje snage i naravno da se nešto loše dogodilo Andreasu. Neću vam reći što se loše dogodilo, ali ako uzmete knjigu u ruke, shvatit ćete za par minuta. Eto.

4. Četiri zida: Elena Jurković (Figulus) - Trebamo li se graditi za sebe ili za budućeg supružnika? Trebamo li biti zadovoljni sa sobom ili drugi trebaju biti zadovoljni s nama? Kad sam ja to pročitala, pocrvenila sam ko` paprika. Jer ja se gradim za sebe. Ako se gradim za sebe i ako sam zadovoljna sa sobom, onda će i drugi to vidjeti. Uvijek se treba mijenjati zbog sebe. Druga stvar koja je meni bila nepojmljiva bio je odnos s Njim. Ja takav odnos nikada nisam imala, možda zato neću moći nikada ni shvatiti. U jednim trenutcima je vjera na klimavim nogama, u drugome ne postoji ništa čvršće. Ja sam imala svoje krize u vjeri, ali nikada tako intenzivne. Nikada nisam imala potrebu za takvim emocijama. Možda sam nesposobna za njih, kada je u pitanju vjera. Postoji jedna stvar koje se ja držim, a ide otprilike ovako: Bog ti je dao križ koji možeš nositi. Nije baš tako, ali kužite poantu. Time se ja vodim kad mi je teško. Više od toga ne promišljam.

3. Taj hejt u glavi: Angie Thomas (Fokus na hit) - Sve mi je u knjizi kontradiktorno. Osim što je Starr kontradiktorna, svi su kontradiktorni. Prvo se radi o tome kako su ponosni što su crnci i kako sami stvaraju svoja pravila, a onda djecu šalju u „bjelačke“ škole kako bi se maknuli iz nezdravog okoliša i imali priliku za bolji život. Onda, ne žele „slijediti“ tuđa pravila, ali u isto vrijeme štuju pravila bandi. Očekivala sam puno više od ove knjige. Mislila sam kako će biti riječ i o prijašnjim slučajevima ubijanja nenaoružanih crnaca. Mislila sam kako će fokus biti na ubojstvu, razdoblju nakon ubojstva i na zajednici. Mislila sam da će se puno više govoriti o podjeli između crnaca i bijelaca. Puno sam ja mislila. Sve što sam dobila su rasprave o patikama, o srednjoškolskoj ljubavi, lažnim prijateljstvima. Knjiga mi je jako plitko napisana, bez nekog smisla. Imala sam dojam kao da je spisateljica napisala predložak za tinejdžersku knjigu i onda dodala to ubojstvo samo da dobije neku napetost u knjizi. Opisuje tinejdžericu koja je doživjela istinski traumatsko iskustvo i umjesto da se bazira na traumi, na doživljaju ubojstva, na svjedočenju, na borbi protiv rasizma, bazira se na život u srednjoj školi s malo natruhe zaista rasističkog čina.

2. Tri ratna druga: Erich Maria Remarque (Otokar Keršovani, Rijeka) - Kao što sami pretpostavljate, radi se o tri ratna druga koji nastavljaju svoj život nakon Prvog svjetskog rata. Robert Lokamp, Gotfrid Lenz i Oto Kester (to vam tako piše u mojoj knjizi. Njemačka knjiga kaže: Robert Lohkamp, Gottfried Lenz i Otto Köster) zajedničkim snagama otvaraju automehaničarsku radnju, kojoj baš i ne ide zbog situacije u državi. Robert upoznaje Patrice Hollman, koja mu potpuno obuzima život. Iako je ona možda zaslužila nekog boljeg, nekog bogatijeg ili uglađenijeg, Robert se uvlači Patrice pod kožu. Knjiga je teška 460 stranice u kojoj se apsolutno ništa ne događa. Mislim, nemojte me krvio shvatiti, događa se nešto, ali to ide nekom čudnom brzinom puža, bez nekog pretjeranog smisla.

1. Afroditin ključ: Alojz Majetić (VBZ) - Ono što me je knjizi najviše privuklo je opis na poleđini knjige koja kaže da će se njezin DNK naći u rukama suvremenih znanstvenika koji se bave genetičkim inženjeringom. Očekivala sam da će se knjiga baviti laboratorijem u kojem znanstvenici proučavaju posebnost njenog DNK lanca, te da će raditi eksperimente s njim. Knjiga mi je ostavila nebrojen broj upitnika iznad glave, pa i onaj što je pisac uopće htio reći. Jer ja zaista nemam pojma. Totalno sam se izgubila u rečenicama i stranicama knjige. Jedino o čemu sam mogla razmišljati je kad će doći kraj, da počnem čitati doslovce bilo što drugo.

Sretna sam što je u cijeloj godini bilo samo 6 knjiga (od 66) koje mi se nisu svidjele.

Ukupno 6, koje su dobile ocjenu 1 ili 2. Sve u svemu ja sam zadovoljna!

Postoje li neke knjige s popisa koje su se vama svidjele? Koja se vama knjiga najmanje svidjela ove godine?

Grickajmo knjige zajedno!