„Nemoj uzeti zdravo za gotovo stvari koje voliš u životu i sve će ti uspjeti.“
AUTOR: Lisa Genova
NAKLADNIK: Ljevak
Zamislite da se jednog dana probudite i shvatite da vaša sjećanja - sama struktura vašeg identiteta - polako izmiču.
Još uvijek Alice Lise Genove dirljiv je i provokativan roman koji istražuje zastrašujuću stvarnost gubljenja sebe kroz prizmu Alice Howland, poznate profesorice kognitivne psihologije kojoj je dijagnosticirana rana Alzheimerova bolest. Genova, po struci neuroznanstvenica, majstorski spaja znanstvenu točnost s dubokim emocionalnim odjekom, čineći roman ne samo uvjerljivim štivom, već i putovanjem koje otvara oči u svijet onih koji boluju od Alzheimerove bolesti.
Alice Howland je pedesetogodišnja profesorica na Harvardu, izvrsna u svojoj karijeri i obiteljskom životu. Ona je na vrhuncu svog intelektualnog umijeća kada počne doživljavati manje propuste u pamćenju – ostavlja stvari na krivom mjestu, zaboravlja riječi, gubi trag razgovora. Isprva propuste smatra normalnim znakovima starenja, stresa, pa čak i početka menopauze. Međutim, kada se izgubi u vlastitom susjedstvu tijekom treninga trčanja, shvati da nešto zaista nije u redu.
Posjet liječniku potvrđuje njezine najgore strahove: ima Alzheimerovu bolest u izrazito ranom stadiju, dijagnozu koja ne samo da razbija njezin osjećaj sebe, već i duboko utječe na njen posao, ali osobito na njezine odnose s mužem i djecom. „Alzheimerova je bolest bila sasvim drugačija vrsta zvijeri. Nije bilo oružja koja su je mogla potući.“ Kako bolest napreduje, Alice se bori u održavanju svog identiteta, boreći se s gubitkom neovisnosti i srcedrapajućom spoznajom da joj draga sjećanja izmiču. „…ne mogu kontrolirati koje ću jučerašnje dane smjeti zadržati, a koji će biti obrisani. S ovom se bolešću ne može pregovarati. Ne mogu joj ponuditi imena predsjednika Sjedinjenih Američkih Država u zamjenu za imena svoje djece. Ne mogu joj propustiti imena glavnih gradova saveznih država u zamjenu za to da zapamtim svog muža.“
Narativ se ne oslanja na zaplete, nego se razvija kao duboko osoban, emotivan i introspektivan prikaz Aliceina postupnog izbljeđivanja. Genovin osjetljiv pristup omogućio mi je da osjetim frustraciju i bespomoćnost koju doživljava Alice i njezina obitelj, čineći priču i intimnom i univerzalno značajnom. Roman se također bavi kritičnim pitanjima tereta obitelji, pristupa medicinske zajednice Alzheimerovoj bolesti i društvene percepcije kognitivnog pada. „Doći će trenutak kad će njezine neurone za uživanje preuzeti hrpe nakupljenih amiloida i više neće moći uživati u stvarima koje je dotad voljela. U tom će trenutku postati besmisleno.“
Pisanje Lise Genove je izrazito pristupačno. Ona oblikuje Aliceinu priču s impresivnom perspektivom iz prvog lica sa zbunjenošću, frustracijom i strahom koji dolaze s Alzheimerovom bolešću. Proza je jednostavna, ali snažna, odražavajući Aliceino mentalno propadanje - rani odlomci su tečni i artikulirani, dok kasniji postaju fragmentirani i nepovezani, učinkovito nas stavljajući u Alicein dezorijentirani um.
Snaga romana zaista leži u njegovim dobro razvijenim likovima, posebno u samoj Alice. Prikazana je ne samo kao pacijentica/osoba s dijagnozom nego kao cjelovita osoba — inteligentna, ambiciozna, puna ljubavi i silno neovisna. Gledati njezino postupno propadanje srcedrapajuće je jer ju je Genova učinila tako stvarnom.
Članovi njezine obitelji također proživljavaju vlastite borbe, gdje svatko od njih drugačije reagira na njezinu dijagnozu. Njezin suprug, John, bori se između pružanja podrške i vlastitih ambicija u karijeri. Njezina djeca proživljavaju vlastita emocionalna putovanja u suočavanju s majčinom bolešću. Aliceini kolege s Harvarda reagiraju s mješavinom suosjećanja i distanciranja, odražavajući društvenu nelagodu oko degenerativnih bolesti.
Jedan od najboljih aspekata romana je njegov točan i suosjećajan prikaz Alzheimerove bolesti. Genova, s obzirom na svoje iskustvo, ne prikazuje samo simptome, već zadire u i emocionalna i psihološka previranja bolesti. Kroz Aliceinu perspektivu, pokazuje nam iz prve ruke kakav je osjećaj živjeti s Alzheimerovom bolešću - početno poricanje, trenuci jasnoće i zbunjenosti, frustracija svjesnosti vlastitog propadanja i konačni gubitak sebe. Roman također istražuje kako društvo često odbacuje osobe s Alzheimerovom bolešću kao puke sjene onoga što su ranije bili. Genova osporava ovu predodžbu pokazujući da, unatoč svojoj bolesti, Alice ostaje osoba s mislima, emocijama i željom za dostojanstvom. Čak i dok se njezino stanje pogoršava, trenuci ljubavi, humora i povezanosti blistaju, osnažujući ideju da je osoba više od svojih sjećanja. Uz to, roman naglašava poteškoće u postavljanju rane dijagnoze i ograničene mogućnosti liječenja. Skreće pozornost na važnost istraživanja, podizanja svijesti i suosjećajne skrbi, što ga čini vrijednim štivom ne samo za one koji su izravno pogođeni Alzheimerovom bolešću, već i za svakoga tko traži dublje razumijevanje tog stanja.
Još uvijek Alice je 2014. godine adaptiran je u hvaljeni film s Julianne Moore u ulozi Alice Howland. Njena izvedba bila je izvanredna (tako kažu kritike, ja nisam gledala film), donijevši joj Oscara za najbolju glumicu. Film ostaje vjeran romanu, bilježeći Aliceinu borbu s Alzheimerom sa sirovim emocijama i autentičnošću. Adaptacija vizualno oživljava Aliceinu priču, učinkovito prikazujući njezine trenutke zbunjenosti, očaja i kratkotrajne jasnoće. Dok su neki detalji iz knjige sažeti u kinematografske svrhe, bit Aliceina putovanja ostaje netaknuta.
Kako raspravljati o knjizi koja se svima apsolutno svidjela? S ocjenom 5,0, doista smo se našle u jedinstvenoj situaciji – sve oduševljene, sve zadovoljne, sve pročitale. Nema boljega! Posebno nam se svidjelo što je knjiga pisana iz perspektive same Alice, što nam je omogućilo da iz prve ruke doživimo kako bolest preuzima njen um, kako njezina stvarnost polako blijedi i poprima novo, nepredvidivo lice. Duboko nas je dirnula ta intimna i potresna perspektiva. Jedna od najzanimljivijih tema rasprave bila je nasljedni gen – bismo li se testirale ili ne? Kako bi živjele s takvim saznanjem i na koji način bi to utjecalo na naše odluke, odnose i svakodnevicu? Na kraju, složile smo se da se slažemo u svemu! 😊
Još uvijek Alice je više od običnog romana - to je emocionalno uzbudljivo, provokativno i poučno iskustvo. Ovaj roman svjedočanstvo je otpornosti ljudskog duha i snažan podsjetnik kako trebamo cijeniti trenutke koje imamo s voljenima. Pripovijedanje Lise Genove istodobno je srcedrapajuće i puno nade, tjerajući nas na razmišljanje o krhkosti sjećanja, identiteta i ljudske povezanosti. Bez obzira na to jeste li osobno bili pogođeni Alzheimerovom bolešću ili ne, ovu knjigu morate pročitati zbog ljudskog prikaza stanja koje dotiče milijune života. Na kraju, jedno je sigurno: Alice možda gubi sjećanja, ali ona je još uvijek Alice.
Možemo li uvijek znati tko smo?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments