AUTOR: Juan Mihovilovich
NAKLADNIK: AGM
„Samo se čudi, nemoj mi se nikada prestati čuditi. Ja sam tvoje zrcalo i također tvoja nevidljiva strana. Kako možeš poraziti nevidljivo?“
Ovo je definitivno knjiga koja me je najviše zbunila. Ikad. Ovo je knjiga koju nećete čitati na plaži. Ovo je knjiga koju morate čitati pune i potpune koncentracije. Iako ima 120 stranica, imat ćete osjećaj da ima barem 10 puta više. Ovo je teška knjiga za moždane vijuge.
Također, u knjigu je ubačeno pet pripovijesti iz zbirke Prozor nad pustoši. Dodatno opterećenje.
„Odakle se pojavljuju sretne okolnosti i gdje završavaju?“
Ovo je knjiga o osobi koja pati od shizofrenog poremećaja osobnosti. On se u pokušaju pričanja vlastite priče neprestano sukobljava sa svojim starijim bratom. Poglavlja se sastoje od prepirke dva brata o temama koje su obilježile njihovo odrastanje i odraslu dob.
Knjiga je čisti košmar, gdje se isprepliću nebitne osobne stvari sa globalnim problemima. Juan Mihovilovich je napisao knjigu u kojoj ćete doslovce ući u um shizofrene osobe koja ima poremećaj osobnosti. Dobit ćete dopuštenje za ulaz, ali bez uputa.
„Nitko nije izabran sam od sebe, čovjeka biraju.“
Iako jedan drugome neprestano nešto predbacuju, jedan bez drugoga ne mogu. Njihov život je isprepleten i povezan čvrstim nitima. „Ti si moj sijamski blizanac, nisam to zaboravio.“
Riječ je o dva brata. Ipak, možda je riječ samo o jednom bratu, koji je stvorio još jednu osobnost. Možda, možda, možda…
„Tuga ne postoji ako je netko nije svjestan.“
Nisam ni sama sigurna što bih vam više mogla napisati. Meni je ova knjiga ostavila toliko pitanja, a nijedan odgovor. Izuzetno je teška i nisam se mogla natjerati pročitati više od 20 stranica u komadu. Skoro sam svaku stranicu iščitavala dva puta da bi shvatila o čemu se radi i najčešće ostala zbunjena.
Sam lik koji pati od mentalne bolesti je težak, a radnja je barem pet puta teža.
Knjiga mi nije grozna, ali mi nije ni dobra. Ne zaslužuje peticu, ni jedinicu, a bome ni trojku. Ovo je knjiga kojoj nisam znala dati ocjenu. Dobro, na kraju sam joj dala ocjenu na Goodreads-u, ali znate na što mislim.
„Cijelom se ljudskom rodu pripisuje zloba nekolicine ljudi koji su na izopačen način u mraku tražili ostarjelu svjetlost.“
Ne znam, možda ja nisam dovoljno inteligentna za ovu knjigu, pa ju zato ne mogu u potpunosti shvatiti. Kada sam pripremala recenziju, ponovno sam čitala neke stranice koje sam zapisala i opet nisam pola toga shvatila. Zbog toga mislim da mi ponovno čitanje ne bi donijelo ništa novog. Možda samo veću količinu frustracije.
I ovo je prva knjiga za koju vam ne mogu reći da li ju čitati ili ne. Meni je glavna bit promakla i bilo bi mi žao kad bi vam rekla da je knjiga grozna jer ju ja nisam shvatila. Možda je to baš knjiga koja će vama odgovarati.
Izazivam vas da ju pročitate!
Koju vi knjigu niste shvatili?
Grickajmo knjige zajedno!
