„Što god da se dogodi, život se proteže i zanemaruje sve što bi ga moglo usporiti u njegovoj izgubljenoj žurbi.“
AUTOR: Jana Krišković Baždarić
NAKLADNIK: Naklada Fragment
Prva promocija nakon poroda i odmah kasnim! Plan je bio krenuti pješice na promociju, ali je draga Tamara sa bloga Čitam Gledam Slušam išla autom, pa smo se dogovorile da će me povesti. Međutim, kako to s djecom biva, obje smo hranile naše malene tako da smo na promociju zakasnile (ali samo koju minutu) i uspjele uhvatiti zadnja dva mjesta u punoj dvorani Sveučilišne knjižnice u Rijeci. Zajedno s Janom na pozornici je bila divna ekipa Naklade Fragment, a promociju je moderirala Ivana Krtinić.
Krenimo s knjigom!
Bela Lang ima 35 godina i već 10 godina radi kao kolumnistica u Asfeld Visti, njezinoj „usputnoj“ stanici na putu prema nečemu boljem. Njezine su riječi i kreativne ideje od samog početka bile ugašene, tražeći od nje isključivo pisanje unutar zadanih okvira, okvira u kojima ona nikako nije mogla rasti, nego se samo smanjivati. „S vremena na vrijeme pomislila bih nije li problem u tome što konstantno želim otići, a još nijednom promislila, kamo to, zapravo, želim stići.“
Njezine su želje, ipak, oduvijek bile veće od Asfeld Viste, ali i od samog Asfelda. Međutim, Bela nikada nije imala hrabrosti ostaviti taj turoban, ali siguran posao, jer nije znala u kojem bi se smjeru okrenula i na koja bi vrata pokucala, sve dok u njezinu dolaznu poštu nije stigla najneobičnija ponuda – Tim Rogers želi ju intervjuirati za posao gostujuće kolumnistice u časopisu Weekly Break in the City. To je moglo značiti samo jedno: New York!
„Jedino slučajno u slučajnosti jest naš osjećaj da se nešto dogodilo samo od sebe, bez ikakva razloga.“
Kako su oni pobogu pronašli nju, Belu Lang, u tom Asfeldu, koji je samo jedna blijeda točkica na karti u usporedbi s Velikom Jabukom? Uostalom, kako uopće povjerovati tako nevjerojatnoj prilici? Istina, Bela je oduvijek htjela otići i otisnuti se u svjetska prostranstva, ali ponuda u New Yorku bila je predobra da bi bila istinita. No, Tim je itekako stvaran, a ponuda za gostujućom kolumnom još stvarnija. Sve ostalo bilo je isključivo na Beli. „Bila sam duboko svjesna da će odluka koju donesem donijet tektonske promjene u moj život, samo još nisam znala može li tlo pod mojim nogama to izdržati.“
Bez obzira na riječi hvale i na sva otvorena vrata pred njom, Bela nije mogla prestati sumnjati u sebe i vlastitu sposobnost. Svi su u njoj vidjeli sposobnu ženu koja zaista izvrsno piše i koja ima potencijal ostvariti sve što poželi, no činilo se kako nju nitko u to ne može uvjeriti. Koliko god da bi htjela preokrenuti svoj život u novom i boljem smjeru, Bela si ne može pomoći, a da se ne vrati u svoju sigurnu luku, pritom riskirajući priliku za sreću. „U što ću vjerovati kada više ne budem mogla vjerovati samoj sebi?“
„Vješta igra riječi iza koje se koji put skrivamo često je tek ukras životu koji ne možemo promijeniti.“
Jana Krišković Baždarić napisala je doista laganu knjigu koju ćete vrlo brzo pročitati. Za sebe kaže kako piše neuredno i bez discipline, a Belu Lang pisala je kroz dvije godine. Svoje likove odlučila je smjestiti na mjesta koja je posjetila. Namjera joj je bila suočiti polagani i usporeni (izmišljeni) grad Asfeld s užurbanim (pravim pravcatim) New Yorkom koji ne mari za nikoga i pokazati nam kroz Belin život te suprotnosti. Iako ju knjižnice svrstavaju u chick-lit, Jana kaže kako je Belu Lang dosta teško žanrovski smjestiti.
„Jer, čovjek, naposljetku, prestane kriviti sve, kad prestane kriviti sebe. Prestane zamjerati drugima, kad više ne zamjera sebi.“
Uživala sam u Belinim dogodovštinama, no nikako se nisam mogla naviknuti na činjenicu da ona ima 35 godina jer su mi njezina razmišljanja „pristajala“ nekom puno mlađem, pogotovo u situacijama gdje (ne)namjerno sama sebi podmeće nogu. Da, živcirala me neopisivo. Također, romanom se proteže ljubavna priča koja za moj pojam (osobe koja gotovo nikad ne čita ljubavne romane – iako ovo nije u potpunosti ljubavni roman, niti chick – lit. Što je onda?) nije dovoljno razrađena. Ljubav unutar romana je romantična, poetična, ali bih ja u njoj voljela više detalja i dijaloga. I da, ja sam navijala za drukčiji kraj :)
„Vrata će nam se otvoriti kada budemo spremi i kada nas iza njih bude imao tko dočekati. Makar to bili mi sami.“
Ipak, Bela je imaginarni lik koji predstavlja gotovo svaku ženu. Većina nas kroči kroz život sumnjajući u sebe; u svoj izgled, inteligenciju, pamet, sposobnost, ne vjerujući drugima (pogotovo ne sebi) da možemo ostvariti sve što poželimo. Čak i kad nam svemir otvori nestvarne prilike na svakom koraku, sklone smo povjerovati onom zrnu sumnje koji zna biti jači od svake zrake sunca. Da, ponekad je mišja rupa sigurnije utočište od obasjanih prostranstava svijeta.
Svi mi želimo imati svrhu, smisao u životu, sreću koja se vidi na kilometre. Često je ta svrha romantizirana, kao nešto što znamo oduvijek, s čime smo se rodili, a sreća nam je svima imperativ koji mora biti prisutan svake sekunde. Bela Lang je pravi pokazatelj života; života u kojem možemo ući u rutinu i ne znati izaći iz iste van, života punog uspona i padova, sumnji i oklijevanja.
Jeste li vi pronašli svoju sreću?
Grickajmo knjige zajedno!
