AUTOR: Glendy Vanderah
NAKLADNIK: Stilus
Svima su nam potrebna čuda, koliko god ona nevjerojatna bila.
Joanna Teale izgubila je majku. Zahvaljujući majčinom raku dojke, Joanna je svoj otkrila na vrijeme i uspješno se izborila s njim. Nažalost, sa fizičkim posljedicama. Morala je napraviti kratku pauzu i sa studijem. Međutim, sve je to sada iza nje. Vrijeme je da krene dalje.
„Oni koji prežive mogu živjeti i voljeti potpunije nego ljudi koji nisu zurili smrti u lice.“
Njezino područje istraživanja su ptičja staništa. Kako bi dokazala svima da može normalno nastaviti dalje, odlučuje se iznajmiti kolibu u Illinoisu kako bi tamo mogla neometano promatrati i proučavati ptice. Samo ona i te divne životinje.
Osama i mir se prekidaju dolaskom malene djevojčice pred kolibu. Iako je svjesna činjenice da bi mogla dovesti samu sebe u nevolju, Joanna ju pušta unutra. Malo je reći da se iznenadila saznavši koga je to pustila u svoj privremeni dom. Djevojčica Iripud došla je sa dalekog planeta na Zemlju, pritom preuzevši tijelo mrtve djevojčice. Kako je ime Iripud teško upamtiti, odlučila si je dati zemaljsko ime, Ursa. Došla je ovdje jer ima zadatak. „Moram ostati na Zemlji dok ne vidim pet čuda.“
Zabrinuta, Joanna poziva policiju jer, osim što djevojčica očigledno bunca, po sebi ima i modrice. Ursa je naslutila što bi se moglo dogoditi, pa se policajcu uspješno sakrila dok on nije odustao i otišao. „Zašto ne želiš vjerovati da sam sa zvijezda?“ Iako povrijeđena Joanninin ponašanjem, Ursa ipak odlučuje ostati i pokazati joj za što je sve sposobna.
„Riječi iznevjere baš kada želiš reći pravu stvar.“
Promatranje staništa je jedna stvar. Briga od djevojčici sasvim druga. Njezino tijelo više nema toliko energije, a Ursa je tako živo dijete. Toliko živo da ju sve zanima i svakoga sve pita. Tako i obližnjeg susjeda Gabriela Nasha. Njemu se Ursa pak uvlači pod kožu gotovo odmah.
Na koncu, Gabriel i Joanna počnu odgajati dijete s drugog planeta. Iako sreća kuca na vrata, pitanja se gomilaju jedno za drugim, a odgovori polako počinju izostajati…
„Ljudi koji nemaju glas trebaju druge koji će govoriti za njih.“
I tu moje riječi staju.
Buljila sam u ekran dobih 10 minuta nemajući riječi za ovu knjigu. Što god da sam htjela napisati, nije imalo pretjeranog smisla. Ni 10 minuta kasnije nisam puno pametnija i ne znam kako bi vam prenijela osjećaje koje je u meni probudila ova knjiga. Zato sam pisanje odgodila dok ne prespavam i razmislim što to želim reći.
Dan kasnije. Svejedno nisam puno pametnija.
Knjiga je čarobna, prepuna ljubavne čarolije. Ne one isprazne ljubavi, previše slatke i previše naivne, nego prave iskrene ljubavi. Činjenica je da je ovaj svijet postao previše oprezan, možda čak i previše surov. Naučeni smo da sve gledamo s ogromnom dozom opreza i pažnje jer uvijek postoji netko tko nam želi nauditi. Svijet definitivno nije sigurno mjesto, a najmanje što mi možemo napraviti je zaključati vrata i ogrnuti se sigurnošću.
Trebamo se zapitati što ćemo time izgubiti i koje prilike možemo propustiti. Zato ova knjiga. Pokazat će vam zašto je dobro pružiti ruku neznancu. Zašto je sasvim u redu pozvati nepoznatu djevojčicu u kuću. Zašto je u redu tražiti pomoć od nepoznatog susjeda. Zašto je u redu spustiti barikade.
Možda u vaš svijet neće ući čarobna djevojčica s drugog planeta, ali će sigurno ući neka druga dobra duša. Svakako sam sigurna da ovu knjigu morate imate na polici. Toplo vam savjetujem da ju pročitate i da ju proslijedite dalje. Ova knjiga zaslužuje putovati i donositi u svaki dom zrno ljubavi i vjere u ljude.
To je nešto čega nikad ne može biti previše.
Grickajmo knjige zajedno!
Comments