„Što mi zaista kontroliramo osim načina na koji reagiramo na krivine života?“
AUTOR: Joanne Ramos
NAKLADNIK: Vorto Palabra
Otkako je svijeta i vijeka, postoje žene koje se skrbe za djecu tuđih žena. Žrtvuju sebe, propuštajući najvažnije trenutke života vlastite djece, kako bi mogli zagrliti tuđe, mijenjajući tako vlastitu obitelj za mir i blagostanje tuđe obitelji. Važno je preživjeti. „Zašto ljudi tvrde da u želji za novcem ima nešto sramotno?“ No, što ako u tom kompliciranom svijetu postoji i mjesto „prije nego što dijete dođe“, netko tko može pružiti svoje usluge tako da nekome iznajmi maternicu i donese dijete za nekoga (o razlozima se ne raspravlja)? Jasno, čuli smo za pojam surogat majčinstva, no što ako bi oni koji misle da se novcem može kupiti sve stvari podigli na jednu novu razinu? „Zlatni hrastovi zapošljavaju žene da budu surogati. Ako vas odaberu da budete nositeljica, živite u luksuznoj kući u prirodi, gdje vam se sav posao sastoji od odmaranja i održavanja zdravlja djeteta u sebi.“
„Ništa nije zajamčeno i nitko nije nezamjenjiv.“
Zlatni hrastovi odgovor su za mnoge djevojke koje su došle u Ameriku tragajući za novcem kojim bi sebe izvukli doslovce sa samoga dna. Jane je bila jedna od njih. Filipinka, ostavila je muža, otišla sa malom kćerkicom od nekoliko mjeseci u prenoćište koje je dijelila s nekoliko jednako očajnih mlađih ili starijih žena. Nije joj trebala diploma kako bi uvidjela da to nije mjesto za odgoj kćeri koju voli najviše na svijetu. Iako Zlatni hrastovi (u zamjenu za zaista visoku premiju) propisuju kako nijedna nositeljica ne smije imati kontakt s vanjskim svijetom tijekom trudnoće, Jane je spremna dati kćerku na čuvanje rođakinji kako bi im pokušala priskrbiti bolji život. Drugog načina nije imala.
Što je uopće mogla izgubiti?
„Odluka je dobra samo toliko koliko je dobra informacija na kojoj se zasniva.“
Autorica Joanne Ramos i sama je s Filipina. Njezina su inspiracija bile upravo Filipinke, s kojima je dijelila podrijetlo, ali ne i financijske prilike. Uvidjela je jednom prilikom kako je njezino okruženje puno Filipinki, ali onih koje su se tu našle jer skrbe za nečiju djecu, a ne zato što žive u bogatom kvartu i zapošljavaju nekoga, za razliku od nje. Ipak, inspiraciju za priču nije pronašla u Filipinkama, nego u novinama, gdje je uočila oglas za surogat servis u Indiji.
Roman ispituje majčinstvo u zamršenoj mreži klase, spola i rase. Njegovi likovi artikuliraju obje strane argumenta surogat majčinstva: jednu, da je to komodifikacija žena, i drugu, da je to čin dobročinstva. Sama Ramos izjavljuje da nije protiv surogat majčinstva, ali u svom romanu jasno postavlja pitanje „koliko smo stvari gurnuli u carstvo tržišta“. Farma ispituje kako feminizam različito djeluje u klasnim linijama: klijentice su izuzetno bogate, uspješne žene, dok su nositeljice uglavnom financijski istrošene žene koje dolaze iz zemalja trećega svijeta. Roman se također zadržava na tome kako se neke žene „odluče“ prihvatiti posao, jer im je to najbolja opcija za preživljavanje u kapitalističkoj Americi. Uz to, roman preispituje ideju američkog sna i kako uspjeh u Americi također ovisi o slučajnosti i sreći, što mnogi imigranti nikad ne doživljavaju.
„Ono što znaš je je jednako važno kao i koga znaš.“
Sve je u životu na razini ponude i potražnje, pa tako i najam maternice. Nažalost, kao što je slučaj sa svim uslugama na svijetu, stvar je u novcu. Realno, dijete na pladnju mogu si priuštiti samo oni koje ne zanima iznos iste usluge, samo kako bi mogli produžiti svoju lozu, iz ovog ili onog razloga. Bez obzira na naknadu, činjenica je da osoba koja pristaje nositi tuđe dijete 9 mjeseci neminovno pristaje na uvjete koje postavljaju oni koji plaćaju. Pričamo li onda još uvijek o autonomiji?
Pozadina na knjizi podsjećala me na radnju Sluškinjine priče, pa u nju nisam uronila s onim pravim čitalačkim žarom. Međutim, taj se čitalački žar sa svakom stranicom samo povećavao sve do samog epiloga. Za kraj sam dobila, s oproštenjem, d**k na šibici. Ramos je 300 stranica gradila zaista brutalnu priču o „savršenom“ iznajmljivanju maternice u fantastičnim uvjetima, da bi u zadnjih desetak stranica sve neuvjerljivo spakirala i servirala čitateljima. Iskreno, ne bih imala ništa protiv da je napisala još 100 ili 200 stranica, ali da je priču razradila do samoga kraja. Kao da ste došli u vrhunski restoran na čiju ste rezervaciju čekali mjesecima. Lijepo ste se sredili, našminkali, dobili najbolji stol, konobari vrhunski, vino savršeno, vi jedva odlučujete koje ćete božanstveno jelo naručiti. Hrana se topi u ustima, savršeno u skladu s vinom, a vi ne znate kako ćete nakon ovoga pojesti bilo što drugo što nije rapsodija za vaše nepce, pa se odlučujete uz račun ostaviti obilnu napojnicu. U trenutku kad se ustajete od stola, primjećujete kako se vrata od kuhinje otvaraju i od tamo vam maše štakor čiji se rep vuče po hrani. Nije baš neki doživljaj, zar ne?
E sad, nakon ovog napisanog vi ćete vjerojatno zaključiti kako će moja ocjena biti dosta niska. Pa, neće. Obrazloženja nemam. Ustvari imam, ali je zapravo jadno. Čitala sam knjigu u trudnoći i moj je trudnički mozak zaključio da je s krajem ukupna ocjena 4. Gledajući na to sada, vjerojatno bi ocjena bila između 2 i 3 (s tendencijom prema 2) s obzirom da me je kraj jako razočarao. Sad se vi pitate, dobro, zašto onda ne promijeniš svoju ocjenu? Odgovor je jadan kao i objašnjenje. Vidite, ja imam bilježnicu (stvarno lijepu) u kojoj zapisujem pročitano, kao i citate. Ja sam tamo sa (stvarno lijepom) kemijskom olovkom napisala 4 i sad mi moj opsesivno kompluzivni poremećaj (sama sam si ga dijagnosticirala, hvala na pitanju) ne da da to promijenim (s korektorom će isto izgledati gadno). Znam da vi nećete nikada vidjeti tu moju bilježnicu, ali blog i ocjene na Goodreads-u hoćete, ali ne mogu ja imati dvije različite ocjene. Jednostavno ne mogu. Koja jadna transparentnost. Dakle, iako ćete na dnu vidjeti 4 zvjezdice, to su 4 trudničke zvjezdice, ali realne dvije do tri zvjezdice. Bilo bi jednostavnije da sam odmah dala 2.
Jeste li i vi nekad skužili da ste knjizi trebali dati manju ocjenu?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments