AUTOR: Aldous Huxley
NAKLADNIK: Lumen
Jeste li zadovoljni svijetom? Jeste li zadovoljni načinom na koji svijet funkcionira? Postoji li mjesta za napredak? Trebamo li krenuti otpočetka?
Ako niste zadovoljni svijetom i načinom na koji on funkcionira, ako mislite da postoji mjesta za napredak i ako želite krenuti otpočetka, predlažem vam da se udobno smjestite i otputujete u Divni novi svijet!
Divni novi svijet je svijet u kojemu su svi sretni, imaju sve što im je potrebno. Bogati su, nisu bolesni, ne stare, slobodni su, ne moraju rađati, nemaju obitelj, u potpunosti su neovisni.
„Svatko pripada svima.“ Ljudi se ne moraju vezati samo za jednu osobu i biti joj vjerni do kraja života. Potiče se stalno mijenjanje partnera. Smatra se čudnim ako ste stalno s jednom osobom. Obredi solidarnosti se stalno održavaju gdje se potiče istraživanja sebe i drugih osoba. Ljudi su seksualno nesputani.
„Kad je čovjek drukčiji, osuđen je na osamljenost.“
Žene više nisu opterećene teretom djeteta jer ne moraju rađati. Sve se događa u laboratoriju iz kojega izlaze unaprijed oblikovani ljudi, od Alfe do Epsilona. „Jedno jajašce, jedan embrij, jedna odrasla jedinka – normalnost. Ali bokanovskizirano jajašce ima sposobnost razmnožavanja, dijeljenja, pupanja. Osam do devedeset šest pupova, a svaki pup izraste u savršeno oblikovani embrij, a svaki embrij u normalnu odraslu jedinku. Devedeset šest ljudskih bića nastaje iz sjemena iz kojeg je nekoć nastajalo samo jedno. Napredak!“
Ljudi su podijeljeni u skupine, gdje su Alfe najbolje, a Epsiloni najgori. Svatko unaprijed ima određeni kvocijent inteligencije, izgled, te se zna gdje će i u kojem području raditi. Epsilon ne može ići prema gore, a Alfa prema dolje. Svi zauvijek ostaju tamo gdje jesu.
Djeca se podižu u Državnim centrima za prilagodbu, gdje ih 62 400 ponavljanja oblikuje u odrasle ljude po mjeri svijeta.
„Ne može se ulijevati znanje ne znajući što se time želi postići.“
Bernard Marx je Alfa plus i radi u uredu za psihologiju. Iako je Alfa plus, ne izgleda kao ostale Alfe zbog navodne greške u laboratoriju. Bez obzira na to, on bi trebao uživati u životu, ali njega muče neke stvari. Nije socijalan i ne voli obrede solidarnosti. Nije siguran u komunikaciji s drugim osobama i teško mu je zbog toga mijenjati partnerice. Ne uklapa se u svijet gdje svi pripadaju svima.
„Krajnosti se dodiruju. Zbog jednostavnog razloga – natjerane su da se dodiruju.“
„Rezervat za divljake je područje koje se, zbog nepovoljnih klimatskih ili geoloških uvjeta ili nestašice prirodnih bogatstava nije isplatilo civilizirati.“
Kada dobije dozvolu za odlazak u rezervat za divljake, njegov se život iz temelja mijenja. Tamo upoznaje Lindu i njezinog sina Johna koji su greškom dospjeli u rezervat. Linda se izgubila dok je bila na odmoru, te je tamo završila. Tamo je i rodila Johna. A tko jednom završi u rezervatu, iz njega se ne vraća.
Bernard ipak vodi sa sobom Lindu i Johna kako bi ih mogli proučavati i preodgojiti. Zbog toga Bernard postaje glavna zvijezda svoga svijeta. Samoća mu je postala strana, stalno je u društvu i stalno mijenja partnerice. Postao je dio divnoga novog svijeta!
„Kad pojedinac nešto osjeti, društvu krah zaprijeti.“
Koliko je zapravo Divan taj novi svijet? Čitala sam 1984. i neprestano sam uspoređivala te dvije knjige. Nakon što sam ih obje pročitala, dečko me je pitao koja knjiga više prikazuje naš svijet. Ja sam odmah odgovorila da nam 1984. opasno kuca na vrata i da nas sve više okupira. On se nije složio sa mnom. Po njemu je Divni novi svijet već dio naše svakodnevice.
Nakon pomnijeg razmišljanja, morala sam se složiti s njime. Djeca se počinju genetski kreirati sa željenim izgledom i savršenim genetskim kodom. Školujemo se neprestano u institucijama koje oblikuju naša mišljenja, te biraju koje su informacije prikladne za nas. Više vremena provodimo u školama, nego kod kuće, sa obitelji. Karijera je postala broj 1 stvar u životu, gdje se djeca prepuštaju na odgoj drugim ljudima. Zasnivanje obitelji nije prioritet. Naglasak je na uživanju u životu bez obaveza i na proširivanju seksualnih sloboda.
„Nema civilizacije bez društvene stabilnosti. A, društvene stabilnosti pak nema bez osobne stabilnosti.“
Iako, nismo više ni daleko od 1984.-te. Konstantno smo pod nadzorom. Naši računi se prate, svaki naš postupak ostavlja digitalni trag. Nemamo više privatnosti. Također, možemo povući i paralelu sa Sluškinjinom pričom, gdje žene služe samo za rađanje.
Divni novi svijet je napisan 1932. godine. Da li je Aldous Huxley uspio predvidjeti naš „divni novi svijet“ ili se gadno prevario?
Grickajmo knjige zajedno!
תגובות