AUTOR: M. T. Reynard
NAKLADNIK: Print House
„U smrt ću poći, a moje srce nad ovom rajskom zemljom pred tvoje će doći.“
Recite mi, što pomislite kad čujete Blackwood Manor? Pomislite li na neki veleban dvorac, smješten na nekom prekrasnom ladanjskom imanju, okružen prekrasnim drvoredom, pun sluga i sluškinja, s nekoliko generacija bogate aristokratske obitelji kako iz udobnosti vlastitog zdanja kroje sudbinu zemlje kojom vladaju, recimo u 17. stoljeću?
Da, početnička pogreška koju sam i ja napravila. Blackwood Manor je doista veleban dvorac na prekrasnom imanju, no bez sluga i sluškinja i potpuno prazan. Također, radnja Balckwood Manora nije u 17. stoljeću, nego danas. Ne baš današnji datum, već ono, 21. stoljeće.
„Svi mi do nekih odgovora trebamo doći sami.“
Arthur Blackwood je pokopan, a iza sebe je ostavio oporuku. Sve što je u životu stekao ostavio je svojoj obitelji: sinu Durellu Inessu, snahi Betje, te unucima blizancima Randellu i Vivianne. Svoju ostavštinu nije jednako raspodijelio, pa su najmanje u toj priči dobili Durell i Betje, a najviše Randell i Vivianne. Ipak, najviše od svih dobila je Vivianne. „Namještaj i starine za restauraciju, koji se jednim dijelom nalaze u kući u Londonu, a drugim dijelom u Balckwood Manoru, u cijelosti ostavljam Vivianne Rose Blackwood.“
„Sve je mrtvo i nevažno dok nema našu pažnju, ljubav ili sjećanje.“
Iako sva ostavština ostaje u krugu obitelji, Betje se osjeća izdanom jer je dobila tek dio obiteljske kuće, a sve što je željela bio je Blackwood Manor. Ne skrivajući nezadovoljstvo i mržnju obrušava se na Vivianne, koju naposljetku i tjera iz obiteljske kuće u Walesu u Blackwood Manor u Škotskoj.
Podijeljenih osjećaja, Vivianne odlazi u Blackwood Manor, čvrsto odlučujući kako će krenuti ispočetka u Škotskoj i kako će u potpunosti pronaći sebe u dvorcu o kojem je sanjala zajedno s djedom. „Jednog ću dana imati svoj mali dvorac gdje ću moći trčati iz sobe u sobu, kada god to budem poželjela. I to ne na prstićima, nego koliko i dokle mi to srce bude htjelo!“
Za najveći dio posla u Blackwood Manoru zaslužna je građevinska tvrtka Pascala Eleazara, koji će napraviti sve kako bi Vivianne bilo lagodno u vlastitom domu. Vivianne osjeća kako je napokon našla nekoga s kim će moći razgovarati o svemu i tko će joj pokazati neki sasvim novi svijet.
„Od uspjeha do neuspjeha dijeli vas fokus.“
Doista, samu sebe pronalazi u sobama Blackwood Manora, odlučujući svu svoju pažnju preusmjeriti u uređenje i restauraciju novog doma. Dok ona uživa u čarima Manora, otac joj pronalazi posao restauracije sata obitelji Van den Voort. Callum, sin gospodina Van den Voorta, u potpunosti stoji Vivianne na usluzi u bilo koje doba dana i noći, a ona shvaća kako joj se lako prepustiti njemu.
„Odakle da krenem, a da sačuvam svoju prošlost? Gdje da stanem, a da pritom ne uništim svoju budućnost?“ Rastrgana između Walesa i Škotske, majke i Blackwood Manora, Pascala i Calluma, Vivianne u Blackwood Manoru otkriva sebe na način na koji nikada nije očekivala…
„Što su snovi ako se ne ostvare? Samo snovi.“
Ako vas ovo nije privuklo, naslovnica će vas definitivno zarobiti. Snježno bijele korice koje krase ilustracije akademske umjetnice Celle Anite Celić ukrast će vam srce. Morat ćete ju dotaknuti. I pogladiti koji put. Možda nekoliko tisuća puta. U unutrašnjosti vas očekuju ilustracije Helene Nemeš, polaznice Škole primijenjene umjetnosti i dizajna.
S obzirom na raskošnost knjige i radnju koju sam vam opisala, teško mi je bilo povjerovati kako je to djelo M.T.Reynard iz hrvatske naklade. Kada sam prvi put vidjela knjigu, nije mi palo na pamet da je to knjiga hrvatske autorice. Srećom, ona me je kontaktirala, pa su sve dileme bile odbačene.
Ono što mene silno veseli je činjenica da je Blackwood Manor tek prva knjiga trilogije. Ono što me silno rastužuje je čekanje idućeg nastavka.
Zbog specifičnog stila pisanja, teško ćete povjerovati da se radnja događa u današnje vrijeme. Također, razgovor između likova podsjećat će vas na dramu koja se odvija na kazališnim daskama prestižnog teatra. Složit ćemo se kako nam je dašak moderne aristokracije i velebnih dvoraca nedostajao na hrvatskom tržištu (pisanih rukom hrvatskih autora).
„Odluka mudrog čovjeka uvijek je u potpunosti jasna, čak i ona u kojoj odlučuje da treba čekati.“
Nemojte ovu knjigu vući na plažu. Ozbiljno vam kažem. Ja sam ju odabrala i stavila u torbu za plažu. Izvukla sam ju jednom, pročitala prvu stranicu i shvatila da more i morska sol na plaži ozbiljno ometaju moju mogućnost koncentracije.
Trebat će vam doza koncentracije, negdje između knjiga za plažu i ruskih klasika, s naginjanjem prema ruskim klasicima.
Zavalimo se u fotelju i čekajmo nastavak Balckwood Manora!
Koji vam je omiljeni autor koji piše pod pseudonimom?
Grickajmo knjige zajedno!
ความคิดเห็น