„Vrijedi li išta sreća koja dolazi po cijenu tuđe nesreće?“
AUTOR: Diane Setterfield
NAKLADNIK: Vorto Palabra
Postoje te knjige zbog kojih vam se čitanje nepovratno zavuče pod kožu. Jedna od takvih je bila upravo Trinaesta priča Diane Setterfield. Čarobna i magična, Trinaesta priča otkrila mi je sasvim novu dimenziju pripovijedanja, ostavljajući me godinama u slatkom transu kada bi itko samo i spomenuo tu knjigu. Trinaesta priča ostala je zauvijek urezana u moje srce, no to se isto ne može reći i za Diane. Nekoliko godina poslije, u ruke mi je doletjela njezina iduća knjiga Bellman & Black, kojoj sam se radovala kao maleno dijete, a na kraju me razočarala. Nije mi bilo jasno kako je ista osoba mogla napisati tako dvije različite knjige.
Zato nisam iste sekunde uzela njenu najnoviju knjigu Bila jednom jedna rijeka. Iskreno sam joj se radovala, ali nisam htjela da bude poput Bellmana & Blacka. Osjetila sam strah da neće biti dovoljno dobra i da će možda uspjeti poljuljati prijestolje na kojega sam stavila Trinaestu priču. Tako je prošlo dvije godine dok se napokon nisam odlučila uzeti ju u ruke.
„Postoje priče koje se može pripovijedati naglas i one koje treba pričati šaptom, a postoje i priče koje se ne pripovijedaju nikada.“
Sad bi vi odmah znali kakva mi je bila. Ne može!
Nekad davno, u gostione se dolazilo kako bi se čula dobra priča. Dobro, dolazilo se i popiti koju jabukovaču previše, ali priča je bila ta koja ih je zadržavala. Pogotovo u Labudu, tik do rijeke Temze. Tamo se uvijek pričala itekako dobra priča! Ipak, jedna noć je promijenila sve. „Tko bi pričao priču kad se jedna upravo događala?“ Usred jedne, vrata naglo otvara stranac, neprepoznatljiv i ranjen. U rukama drži djevojčicu nalik na porculansku lutku, tako divna, a tako mrtva. I dok je muškarcu potrebna pomoć, djevojčicu miču u drugu sobu. Bolničarka koja se skrbila za njih imala je čudan predosjećaj, pa je ostala bdjeti uz nju. Imala je dobar osjećaj, jer se malena čudesno vratila u život! „Neshvatljiva, nerazumljiva i neobjašnjiva, jedna stvar ipak je bila očita: ona je bila njihova priča.“
„Puno je toga što je teško proniknuti u mraku, a postane potpuno jasno na danjem svjetlu.“
Kako ju je nepoznati muškarac spasio, mora se razotkriti kome ona zapravo pripada. Tri kandidata su se nametnula: obitelj Vaughan koji smatraju kako je to njihova djevojčica oteta prije dvije godine, obitelj Armstrong koji u djevojčici vide svoju unuku koju je njihov sin zatajio, te Lily iz Košaračeve kolibe koja je uvjerena da je malena njezina davno izgubljena sestra. Kome će naposljetku pripasti? Kako će odlučiti i hoće li odluka biti pravedna? Hoće li djevojčica otići u pravi dom ili će ju razrezati na tri dijela i podijeliti među sobom?
„Život je u svojoj osnovi neobjašnjiv i nema smisla truditi se kako bi se bilo što razumjelo.“
Diane je uspjela još jednom! Začarala me je tom tmurnom i sivom Temzom! Ta je rijeka udahnula život knjizi, te ju je djelomično i preuzela. Njezini su tokovi određivali likove. Njezini su brzaci određivali tempo radnje. Bila je nježna, a istovremeno moćna. Ona je bila zaslužna za sve. „Veličanstvena, moćna, nepristupačna, strpljivo se stavlja na raspolaganje ljudskim poslovima, sve dok ne prestane, a onda se bilo što može dogoditi.“
Kao što sam već rekla, nakon Bellmana & Blacka oprezno sam pristupila knjizi. Znala sam da više neću nikad uzeti u ruke Dianeninu knjigu u ruke ako me Bila jednom jedna rijeka razočara. Trinaesta priča ostat će samo lijepa uspomena. Bila jednom jedna rijeka još mi je jednom odškrinula vrata mističnog svijeta kakvog sam otkrila u Trinaestoj priči. U priču sam uvučena polako, malo po malo. Struja Temze bila je blaga prema meni. Odmjerena, polagana, mirna. Čak i kada me je naglo povukla među brzace, nisam se preplašila. Vjerovala sam joj. Naposljetku, Diane se pobrinula da netko u priči brine i za čitatelja.
„Samo zato što je nešto nemoguće, ne znači da se ne može dogoditi.“
Grickajmo knjige zajedno!
