„Nije junak onaj tko ljude obara, nego je junak onaj tko sebe svlada u srdžbi.“
AUTOR: Ivana Šojat
NAKLADNIK: Fraktura
„Dug život bez davanja jest poput ezana na vjetru.“
Možemo li zavoljeti onoga tko nam je oduzeo sve? Možemo li živjeti i rasti uz nekoga tko nas je odvojio od obitelji i rodnoga mjesta protiv naše volje? „Sve uvijek, velim ti, dođe na svoje. A ono što je jednom pravda drugome je uvijek kazna s neba ili zločin protiv razuma. A taj razum, on je uvijek ljudski. Nema tu tajne.“
„Nije mudar onaj koji znade kamo ide, nego onaj tko znade gdje je.“
Dječak Luka istrgnut je iz majčina naručja, odveden iz kuće, iz rodnog mjesta. Danak u krvi bio je plaćen. Dječak Luka postao je Ibrahim, snažan ratnik Turskoga Carstva. Moćan, snažan, nemilosrdan. Ibrahim postaje musliman, uči novi jezik, ima nove uzore, stječe nove vještine i nova znanja, a njegov identitet pada u zaborav. „Ne zaboravi si ime, kao ni glavu na ramenima zadržati.“
„Strah nas čuva od oholosti.“
Odrastajući, zaboravio je majčino ime, njezin glas, sve što je naučio. Novi način odgoja ga je u potpunosti preuzeo i on mu se bez pogovora naučio prepuštati. „Naučit ćeš naime već: svi bi htjeli posjedovati, a tek rijetki otpustiti malo i za druge.“
Luku su uzeli kako bi postao vojnik, kako bi ubijao protivnike Turskoga Carstva. „Jer, nitko u ratu nije pošteđen mraka. Samo si poraženi lizanjem rane ovlaš ispiru tamu koja ih je zapljusnula, a pobjednici hvalospjevima o junaštvu. Svi ostaju unakaženi i pomalo mrtvi iznutra. Nema nikog tko u ratu nije poželio smrt drugome, nema nikog tko nije bio bijesan ili toliko ustrašen da mu se čaša bijesa ili straha ne izlije u mržnju koja ponese dalje no što je itko kanio poći.“ Ibrahim može ubijati protivnike Turskoga Carstva, no može li to Luka?
„Lakše je izgubiti se na pustopoljini ili u šumi nego biti okružen ljudima koje ne razumiješ.“
Tko onda na koncu određuje tko smo? Određuje li nas ime, mjesto života, vjera, ljudi oko nas? Možemo li smo tako promijeniti ime, otići i zaboraviti sve što nas je određivalo i krenuti od početka?
„Odrastamo tek kad nam pamet postane brža od jezika.“
Imamo li mi uopće identitet ili se skrivamo iza njega?
Možemo li mijenjati identitet bez posljedica?
Ja u životu nisam čitala ljepše rečenice. Rečenice su toliko savršene da ćete osjetiti čaroliju pisanja i u najjednostavnijem dijalogu. Cijela knjiga je puna prekrasnih citata, ali i da nasumce otvorite neku stranicu, za oko će vam zapasti neka rečenica koja će vas oboriti s nogu. Garantiram.
Ivana Šojat piše odmjereno, dostojanstveno, stilizirano, stojeći iza svake riječi. Mislim da je zaista hvale vrijedno što imamo autoricu takvog kalibra u Hrvatskoj i da trebamo biti ponosni na nju!
Ipak, vjerojatno nije bilo pravo vrijeme za nju. Iako sam ju htjela pročitati, tri sam se tjedna patila s njom, svaki dan čitala po koji odlomak psihički se umarajući. Dok sam čitala Ezana, nisam uživala u čitanju. Patila sam čitajući.
„Časno je biti hrabar, no ugodnije je biti u miru.“
Također, mislila sam da znam turcizme. Ispalo je da ih postoji toliko i da mi je rječnik na kraju knjige stvarno trebao. Međutim, kako su stranice odmicale, tako sam ja postala lijena i jednostavno mi se nije dalo konstantno se prebacivati na kraj knjige kako bi pogledala o kojem se turcizmu radi. Mislim da bi netko buduće izdanje trebalo sadržavati objašnjenja u fusnotama. Da, još sam brdo toga morala googlati.
„Smrt boli samo ako je preživimo.“
Za ovakav dojam o knjizi krivim sebe. Mislim da još nisam dovoljno zrela za djelo kao što je Ezan. Sretna sam što sam pročitala djelo s najdivnijim rečenicama na svijetu u kojima sam se naprosto utapala. Nesretna sam zato što mi je vjerojatno nešto u svemu tome promaklo. Radnja mi je tekla previše sporo, nisam se snalazila u vremenskom periodu u kojemu je smještena radnja, nisam shvaćala dosta toga. Moglo bi se čak i reći da nisam shvatila ni bit radnje.
„Duša te uvijek vodi tamo gdje nema sramote.“
Koja knjiga vas je osvojila stilom pisanja, a razočarala radnjom?
„Ići dalje nije tuga. Tuga je ostati ležati kao kamen.“
Grickajmo knjige zajedno!
