Snježna sestra

AUTOR: Maja Lunde

NAKLADNIK: Ljevak

„Ali što je ustvari božićno raspoloženje? Nije li čudno što tako dobro znamo što to znači, a ipak nam je teško opisati taj osjećaj? Božićno je raspoloženje poput mekanog i ugodnog osjećaja trnaca u nožnim prstima i srce ti počne malo brže kucati, ali ne tako jako da osjetiš nelagodu. Božićno je raspoloženje kad imaš osjećaj da želiš raširiti ruke i zagrliti nekoga. Božićno te raspoloženje tjera da zapjevaš, da se smiješ, da osjetiš knedlu u grlu. Sve to istovremeno. Kad bi božićno raspoloženje bilo neke boje, ja mislim da bi ta boja bila topložuta. Iako je sam Božić crven. Jer božićno raspoloženje sasvim me osvijetli iznutra, poput baklje.“

Sretan Božić svima, malima i velikima! Nadam se da uživate u božićnom raspoloženju, da ste pojeli puno kolača i da uživate s vašim najdražima!

A ja, ja ću vam danas pokazati najdivniju božićnu knjigu! Jednostavno znam da ćete ju poželjeti nakon što ju ugledate i nakon što pročitate recenziju. Ja sam ju uživo vidjela na Interliberu i odmah sam se u nju zaljubila. Bez obzira na moj popis, na moje želje, na sve kupljene knjige, upravo je Snježna sestra moj najdraži i najposebniji ulov ovogodišnjeg Interlibera.

Sad, prvo radnja, pa ćemo o svemu ostalome. Kristian voli Božić, rođendan mu je na Badnjak. Ima mamu, tatu i dvije sestre. Imao je dvije sestre, jer je prošle godine njegova najstarija sestra Juni umrla. Sad kao da ima kopije roditelja. Oni su još uvijek tu, ali kao da nisu. Kao da ne vide ni njega ni njegovu mlađu sestru Augustu. U njihovoj kući nema više smijeha, veselja ni radosti. Sve je umotano u sivilo.

„Dvoje dobrih prijatelja bolje je od stotinu loših.“

Ni Kristian nije kao prije. Još uvijek povremeno voli otići s Johnom na plivanje, ali ni njih dvojica nisu više tako bliski prijatelji. Dok je jednom bio na plivanju, primijetio je kako ga kroz prozor gleda klupko crvene kose.

Bila je to Hedviga. Vječno nasmijana, neopisivo brbljava, tako vedra i vesela i puna boja. Ona je u njegovom sivilu upalila maleni plamen. Odmah su se sprijateljili. Hedviga mu je pokazala svoju kuću, Vilu Prozočića (jer svaka kuća mora imati ime), zajedno su gradili snješka, klizali se i plivali.

„Tome se trebamo veseliti, tome da je svijet prepun neobjašnjivih, fantastičnih stvari koje ne razumijemo, to je ono što život čini vrijednim življenja.“

Iako je Kristianu život počeo poprimati boje, on se morao vraćati u svoju kuću, gledajući kako u njegovoj kući ove godine neće biti Božića. Morao je gledati kako nikoga nije bilo briga.

I iako su se Hedviga i on ludo zabavljali, ona mu uporno nije htjela pričati o sebi. Nije mu htjela odgovoriti na sva pitanja. Doduše, ni on nije baš htio pričati o Juni. Svejedno, kako da on kaže išta o Juni, ako mu Hedviga ne želi otkriti više o sebi?

Tik-tak, tik-tak, Božić se bliži, a sivilo je u zraku…

Ako ne možete procijeniti sa slika, knjiga je ogromna i tvrdih korica. Baš prava velika božićna slikovnica. Crteži su fantastični, bogati i topli.

Ono što bih vam ja od srca preporučila je da knjigu čitate s nekim na glas. Nemojte ju čitati sami. Čitajte ju s obitelji, s bilo kim dragim. Meni je bilo prekrasno čitati ju s dečkom. Naizmjence smo ju čitali, svaki dan po nekoliko poglavlja. Meni je to bio totalno drukčiji i posebniji osjećaj. Bila sam ušuškana u dekicu, slušala doživljaje Kristiana i Hedvige i gledala prekrasne crteže. Ovu knjigu morate podijeliti s nekim!

Meni je ovo najdraža božićna knjiga ikad. Znam da je sad Božić i da su pokloni pod borom, ali krenite se pripremati za idući Božić. Ili svetog Nikolu. Ili ju kupite za neki rođendan ili posebnu prigodu. Jer ova knjiga postaje obiteljska knjiga, dio svakog člana obitelji.

Krenite ju čitati početkom prosinca i dočekajte s njom Božić!

Koju vi božićnu knjigu volite?

Grickajmo knjige zajedno!