AUTOR: Jelena Kastaneti
NAKLADNIK: CeKaPe
„Znaš li da mi se, kada pokušam pronaći mir, dogodi da pronađem tebe?“
Koliko sam vam već puta rekla ili napisala da je puno teže pisati recenziju knjige koje obara s nogu, nego one koja mi se nije svidjela ili koju apsolutno ne volim? Prokleto je teško! Ni ovaj put neće biti ništa lakše, jer ja ispred sebe imam knjigu Moj Dnevniče autorice Jelene Kastaneti.
„Budi ono što možeš biti.“
Objavila je zbirku pjesama Bez povratka, brojne kratke priče, te njezin roman prvijenac Moj Dnevniče.
Knjigu sam počela čitati jedno subotnje jutro. To je bila prvo subotnje jutro koje je bilo rezervirano samo za mene. Nisam mogla više spavati, bila sam odmorna i nisam više mogla gledati Facebook i Instagram. Pogledala sam knjigu i pomislila: zašto ne? Pročitat ću koju stranicu, pa ću ustati.
„Koračaj prema svojim strahovima.“
Pročitala sam nekih tridesetak stranica u trenu, kad sam shvatila da je vrijeme da ustanem. Svaki slobodan trenutak toga dana, ja sam čitala knjigu, makar imala vremena samo za rečenicu. Nešto je bilo u njoj što me je vuklo da ju čitam stalno.
"1. Učini dobro djelo – ne reci ga nikome.
2. Pročitaj knjigu. I drugu. I opet.
3. Sve što ne trebaš – pokloni. Netko treba.
4. Pokaži koliko voliš – onome koga voliš.
5. Tko ti učini dobro – dobro mu i vrati. Tko ti učini zlo – ti mu ipak vrati dobro. Njemu još više treba.
6. Nauči biti zahvalna – i drugima i sebi.“
Prva stvar koja me je zaokupila bila je naslovnica. Jednostavna i smirujuća zelena. Iz Jeleninih postova na društvenim mrežama, lako se dalo shvatiti zašto je baš naslovnica zelene boje. Njezina najdraža boja.
S obzirom da sam si nabavila slatke samoljepljive bookmarkere, doslovce ćete vidjeti kako slika vrijedi 1000 riječi, zbog brojnih malenih žabica koje su označile jako puno stranica u knjizi. U jednom sam trenutku pomislila da nije imalo smisla lijepiti ih u knjigu, jer ću ih prvi dan sve potrošiti. A treba dočekati da stigne novi paketić iz Kine.
U jednom sam trenutku pomislila kako sam pročitala knjigu i da zapravo nemam nikakve konkretne informacije. Knjiga je pisana u prvome licu, tako da je meni Jelena cijelo vrijeme bila u glavi dok sam ju čitala. I sad ja vama iskreno ne znam reći da li je ona to pisala o svome vlastitom iskustvu ili je nešto izmislila ili je ipak izmislila cijelu priču.
„Ponekad bismo vrijeme ubrzali, ponekad bismo ga usporili, samo gledajući što to čini situaciji u kojoj se nalazimo, ne razmišljajući o tome što to čini svijetu.“
U svakom slučaju, bez obzira o čemu je riječ, meni je knjiga odlična! Kao što sam već rekla na mojim objavama na društvenim mrežama, knjiga je čista ljubav. Ljubav u onom najiskrenijem i najčišćem smislu.
„Ljubav ima pojačana osjetila, ljubav čuje neizgovoreno, ljubav prepoznaje želju po dodiru, ljubav mirise pronalazi i u umjetnom cvijeću. Ne znaju oni što kažu da je ljubav slijepa. Ona vidi boje i gdje ih nema. Sve je, sve je na ovome svijetu slijepo. Osim ljubavi.“
Radi se o djevojci, koja radeći u antikvarijatu, nailazi na knjigu pisca koji ju oduševljava. Kako je pisac živ, njezinih godina, ona otkriva njegovo pravo ime, te mu se javlja na jedan vrlo uobičajeno neuobičajen način.
Bez obzira na to što ih dijeli 1500 kilometara, oni postaju svjesni činjenice da su našli srodnu dušu. Tih 1500 kilometara postaje nevažna činjenica. Jedino što je važno da imaju jedno drugoga, u svakom smislu.
„Navika je divna, ono što je loše jest što ljudi zaborave osjećati zahvalnost za sitnice i velike stvari na koje su naviknuti.“
Knjiga se zove Moj Dnevniče, zato što on postaje njezin dnevnik. On ju sluša i razgovara s njom, postaje skladište za njezine misli, one najiskrenije, najdublje i najintimnije.
Čitajući knjigu, čitajući ovu ljubav, nisam morala maštom otići daleko da shvatim da ja to imam pokraj sebe. Ne baš u svakom trenutku, nekada je par kilometara dalje od mene, nekad nekoliko zgrada, a nekad samo jednu sobu dalje. I lijepo je pročitati da netko piše o ljubavi kakvu ja osjećam svakodnevno.
„Ljubav mora biti takva da možeš biti potpuno ti s nekom osobom.“
Ja se nadam da Jelena ima spremno u rukavu još puno stranica knjiga i da ću ja imati jednoga dana kolegiju njezinih knjiga na polici.
Grickajmo knjige zajedno!
Comments