Mirisne boje tišine

AUTOR: Irena Kalan

IZDAVAČ: Vlastita naklada

Kod mene svaki put nešto novo (barem za mene nešto novo). Prva recenzija knjige na engleskom jeziku, prva recenzija dječje knjige, prva recenzija poezije. Uz to, ovo je još i moja prva recenzija hrvatske autorice!

Danas se ispred mene nalaze Mirisne boje tišine, zbirka poezija autorice Irene Kalan. Osim što je autorica, ona je i slikarica. Irena je iz Karlovca, a trenutno živi u Bilicama, s mužem i dva sina. Pisanjem se bavi od mladih dana (iako je još uvijek mlada). Slikanje, pisanje, rukotvorine, sve to proizlazi iz kreativne Irene. Naslovnicu je sama napravila.

NOĆAS

Noćas spavam sama

ali nisi mi daleko

jer dio tebe spava

u sobi preko

Slušam ih kako dišu

dok tonu u mirne sne

i nebu kažem hvala

što dade mi zvijezde dv`je

noćas spavam sama

ali nisi mi daleko

jer dio tebe spava

u sobi preko.

Inače, ja osobno poznajem Irenu od malih nogu (mojih malih nogu). Uspomena koja mi se urezala u glavu je kada su nas Irena i njezin suprug Mario došli pozvati na vjenčanje. Ja od malih nogu obožavam vjenčanja i sve vezano za njih, pa mi je bilo uzbudljivo što su nas došli pozvati. Naime, Irena je sama izradila sve pozivnice za vjenčanje, pa možete misliti koliko sam bila oduševljena kada sam ih vidjela.

Mirisne boje tišine sadrže ukupno 111 pjesama, koje pokrivaju vremenski period od devedesetih do danas. Zbirka sadrži pjesme različite tematike: ljubav, godišnja doba, Slavonija, Pleternica, Domovinski rat, obitelj.

Moram priznati da nisam fan poezije. Nikako. Sjećam se da sam u osnovnoj i srednjoj školi obožavala poeziju za lektiru jer su bile najkraće i jer smo u principu mogli izabrati bilo koju pjesmu i samo reći da nam je bila lijepa i to je bilo to. Nedavno sam čitala poeziju Enesa Kiševića za čitateljski klub, koja me se nije pretjerano dojmila.

SLAP

Sićušna,

nevidljiva skoro,

kroz stotine kapi nešto zbori,

cijeli dan!

Kao da za me poruku ima,

al` mene

ne zanima…

Bujica kapi

vjeđe mi natapa

od jezera slanog

stvaraju slap,

Neumorno, kiša zbori

cijeli dan.

Neutješno, slap mi vlaži

lice, vrat…

Kada mi je stigla ova knjiga u ruke, odlučila sam joj se posvetiti. Kako? Prva stvar, morala sam se prilagoditi. Poezija se ne čita brzo, čita se polako i s razumijevanjem. Ja inače čitam jako brzo (barem mi tako dečko kaže) i u romanima mogu odlutati s vremena na vrijeme, a da ne propustim radnju. Ako u pjesmi odlutam, ona je gotova dok se moja pažnja vrati na nju.

Svaka pjesma je nova priča. Svaka pjesma ima drugu radnju. Neke sam pročitala za minutu, neke za 5. Neke sam čitala dvaput, triput, sve dok mi ne bi „sjele“. U ovom slučaju, Mirisne boje tišine imaju 111 drukčijih priča. Pjesma u jednoj stranici sadrži cijelu radnju.

Inače, kada upišete u Google kako čitati p (moja namjera je bila kako čitati poeziju), prvo vam predloži opciju kako čitati poruke na mobitelu. Just so you know. I nisam našla ništa korisno o čitanju poezije, stoga vam ja dajem moje savjete (sad tu treba doći onaj copyright znak).

Čitanje poezije (by Knjigožder):

• Opusti se

• Nađi si mirni kutak

• Posveti se

• Čitaj polako (ja sam si zamišljala kako ja čitam te pjesme pred nekim drugim)

• Ako ti je teško praviti se da čitaš pjesmu u sebi, čitaj na glas

• Pročitaj pjesmu sve dok ti ne „sjedne“

• Uživaj u svakoj pjesmi

Naravno, posvetila sam se ovoj zbirci više, i zbog Irene, ali i zbog bloga. Da sam čitala poeziju Enesa Kiševića sada dok imam blog, pretpostavljam da bi se više posvetila radnji. Isto tako, otkako imam blog, svakoj se knjizi posvetim više nego što sam to inače činila.

Najdraže pjesme iz zbirke su mi: Na vratima usnulog grada, Vječno, Na brzinu, Slutnja, Umorna, Slap, Te noći, Tvoje ruke, Jutrom, Noćas, Oproštaj i Zidovi.

Drago mi je da sam otkrila poeziju na tako jedan prekrasan način, uz djela nekoga koga poznajem. Ova zbirka je jedno bogatstvo. Brzo ju zgrabite u ruke!

Knjigu možete naručiti preko autorice, na Facebook stranicama Mirisne boje tišine.

TVOJE RUKE

Tvoje ruke, ruke moje!

Ruke tople, ruke snažne,

Što me paze, što me njišu,

Što me sve do zvijezda dižu

I kad nisam toga vrijedna.

Tvoje ruke, ruke moje!

Stvaralačke, nježne, smjele

Što me nose na svom dlanu,

I ponosnu povijest pišu

Svojom krvlju ispisanu.

Svaku moju suzu brišu,

Dok skrivaju svoju ranu,

Tvoje ruke život daju

Svakom mome novom danu.

Tvoje ruke, ruke moje!

Sigurne i spremne uvijek

Da me iznad vode drže

I oslonac da mi budu

Kad se lomim i kad padam

I kad sve je protiv mene,

One tu su –

Tvoje ruke, moje stijene!