Promocija knjige Blackout @ Hoću knjigu

AUTOR: Marc Elsberg

NAKLADNIK: Egmont

„Ništa nije staro kao jučerašnje vijesti.“

Ako ste bili aktivni na društvenim mrežama, posebice na Facebooku, mogli ste primijetiti kako sam mijenjala svoju profilnu i cover sliku. Profilna slika mi je bila crna, dok se cover izmjenjivao sa slikama i videima. Puno mi se vas javilo jer vas je zanimalo što se to događa s mojim profilom, no ja vam nisam smjela reći. Srećom, sve se razješilo u desetak dana jer ste mogli vidjeti kako je u pitanju promocija knjige Blackout Marca Elsberga, koji je dolazio u Hoću knjigu.

Na suradnju sam pristala „slijepo“ jer nisam u tom trenutku pročitala knjigu. Kad mi je knjiga došla, odmah sam pročitala pozadinu gdje piše da je nestalo struje. Prva mi je pomisao bila: „u što sam se to uvalila, mislim nestalo je struje, to nije ništa posebno“. Jezik pregrizla.

„Električna se energija iz elektrana raspoređuje u ostatak zemlje, slično kao što se krv prenosi cijelim tijelom,samo što se električna mreža umjesto na krvne žile oslanja na dalekovode. Visokonaponski dalekovodi glavne su arterije koje velike količine energije prenose na goleme udaljenosti. Kabeli srednjeg napona prenose energiju još dalje, do regionalnih mreža koje je naposljetku dostavljaju pojedinačnim korisnicima – to su posljednje kapilare koje donose krv u svaku stanicu.“

Električna je energija u današnjem vremenu sve. Sve radi i sve funkcionira sa strujom. Da, postoje druge sirovine. Da, postoje drugi načini. Da, postoje, ali sve ide preko električne energije. I ne, mi nemamo svoju energiju. Imamo, ali smo ovisni (kao i sve druge države) jedni o drugima.

Drugim riječima, ako jedan padne, svi padamo (dramatična glazba za bolji doživljaj).

Upravo se tim pitanjem bavi knjiga Blackout, gdje je bez struje ostala cijela Italija, a zatim i velika većina Europe, te SAD. Marc Elsberg je doveo u pitanje život kakav poznajemo. Ne možete točiti gorivo. Ne možete podići novac. Ne možete otići na posao. Ne možete otići u supermarket. Nema transporta hrane. Skladišta propadaju. Nema grijanja. Nema hladnjaka. Nema tople vode. E da, mobiteli vam se gase.

„Kad se i kakvim sredstvima događaju prave promjene? Kad su se društva doista revolucionirala i kad su ustanovljeni novi sustavi? Kad su demokracije smijenile aristokratske sile i poslije fašizam u Europi te kolonijalnu vlast u SAD-u? Uvijek samo poslije velikih katastrofa. Mase moraju iskusiti egzistencijalnu prijetnju i spremne su se boriti za novi život tek kad nemaju više što izgubiti osim samoga života.“

Marc Elsberg nije napisao nikakvu knjigu katastrofe prenapuhanih razmjera. Ono što je on napisao je stvarnost koja bi se mogla dogoditi. Stvarnost za koju mi nismo spremni. Jesmo li zaista u tolikoj mjeri postali ovisni o tehnologiji da bez njezinih blagodati ne bi više mogli živjeti?

Knjiga je napisana 2012. godine, te je tada dobio nagradu za najbolju znanstvenu knjigu u Njemačkoj. Kaže kako je napisao fiktivnu knjigu zato što će ona doprijeti do više ljudi i jer će ju doživjeti na emotivan način. Uzeo je primjer struje je jer najjednostavniji, te je oblik energije koji, ukoliko se uskrati, ima najveće posljedice. Knjigu je napisao kao primjer kako bi pokazao ljudima važnost onoga što imaju. Samo ukoliko im nešto uzmeš, tada oni shvaćaju važnost.

Ono što je meni bilo najzanimljivije je da on dobiva pozive od njemačke vlade, te od drugih vlada i korporacija kako bi razgovarao o onome što je napisao u knjizi. Za jedan triler, imala je nevjerojatan učinak.

Fascinantna je i činjenica da vam zapravo i ne treba veliki događaj da izazove kaos. 2006. godine u sjevernoj se Njemačkoj iz brodogradilišta prema obali prevozio jedan cruiser i zbog nesporazuma je ugašena jedna električna linija, a to je onda izazvalo domino-efekt u cijeloj Zapadnoj Europi. Nekoliko je desetaka milijuna ljudi ostalo u mraku, i to satima. Tada je Europa bila blizu i veće štete. Italija se 2003. “ugasila” na 24 sata, a dogodilo se da je jedno drvo palo na dalekovod u Švicarskoj, čak ne u Italiji. I to je pokazalo koliko su sustavi premreženi i kako samo jedan gotovo beznačajan događaj može izazvati dramu.

Uz Anu Jembrek, voditeljicu bloga Books rock my world, Branka Matijaševića, urednika brojnih hit naslova, na promociju je bio pozvao i Pavle Kalinić iz Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, koji je objašnjavao potencijalne posljedice nestanka struje u Zagrebu i Hrvatskoj.

Voljela bih da vam mogu ponoviti sve što je on rekao, jer sam ostala zatečena. U gradu Zagrebu biste u slučaju nestanka struje mogli na osam benzinskih pumpi dobiti gorivo. Policija, vatrogasci i bolnica imaju onoliko goriva koliko stane u rezervoar. Mi nemamo hidrocentrale, jer su to projekti kojima treba 12-15 godina za realizaciju, a mi živimo od izbora do izbora. Zbog toga smo ovisni o uvozu energije (35%, ako se ne varam). U slučaju nestanka struje, veliki bi problem bila nuklearna elektrana Krško, koju hladi rijeka Sava.

I knjiga i stvarni život nam pokazuju kako mi nismo spremni za ovakve situacije. Kako smo se uljuljali u osjećaj sigurnosti, te da možda nismo spremni i ne želimo razmišljati o crnim scenarijima. Imamo izvore energije, imamo blagodati tehnologije, a nismo ni svjesni što bi se dogodilo da preko noći ostanemo bez svega toga.

Marc Elsberg govori o katastrofi, ali o tome kako bismo se i koliko bismo se izgubili u takvom slučaju. Opisuje koliko smo ovisni o tehnologiji i sustavima koji su nam omogućili kvalitetan život. Upravo zato je bitno da taj sustav moramo kontrolirati na pravilan način. Moramo biti spremni na najgori mogući scenarij.

Možemo li preživjeti takvu katastrofu?

Grickajmo knjige zajedno!