„Kako je moguće da ti nedostaje nešto što nikada nije bilo tvoje?“
AUTOR: Ellen Marie Wiseman
NAKLADNIK: Stilus
Jeste li bili kad u cirkusu?
„Cirkus (lat. circus - "krug") izvorno je naziv za pozornicu ili arenu kružnog ili ovalnog oblika u kojoj su se izvodile primjerice utrke konja, utrke dvokolica, borbe gladijatora ili druge predstave. Današnje značenje riječi cirkus odnosi se uglavnom na putujuće cirkuse čija je djelatnost zabava gledatelja pri kojoj skupina umjetnika prikazuje ili izvodi razna umijeća (akrobatika, klauniranje, magiju, nastupe dresiranih životinja). U cirkusu djeluje zajednica umjetnika izvođača. U nekim izvedbama nastupaju dresirane životinje. Predstave se obično održavaju u velikom ovalnom cirkuskim šatoru. Arena je okružena klupama za gledatelje.“ (Izvor: Wikipedia)
U cirkus smo svi valjda išli kad smo bili maleni. Ja se ne sjećam posjeta, ali imam slike, pa mogu vidjeti da sam uživala u tome. Išla sam još jednom prije nekih desetak godina kako bih pokušala doživjeti ono što su mi slike prikazivale. Ne mogu reći da nije bilo lijepo, ali sam se pitala kako postupaju sa životinjama u cirkusu. Vječito u kavezima, konstantno na cesti. Moraju biti poslušne, inače će biti kažnjene.
„Ljudi se naljute na životinje jer se ponašaju kao životinje.“
Što li je, pak, sa cirkuskim akrobatima? Jesu li oni tamo svojevoljno ili ne mogu iz toga van? Kako je njima konstantno putovati i biti izoliran od svijeta, svakodnevno vježbajući za još jednu predstavu u areni? Vjerojatno nećemo nikad saznati.
Ono što je, srećom, nedostajalo u cirkusu kojeg sam posjetila bile su nakaze. Bradata žena, patuljci, divovi, ljudi prekriveni tetovažama. Upravo je takva bila Lilly Blackwood. Njezina strašna pojava zasigurno bi izazvala bojazan među ljudima, pa su ju roditelji preventivno zaključali u kuću, ne dopuštajući joj da ikad proviri van. „Ništa nije normalno u onome što se nalazi iza ovih vrata.“ Samo njezino postojanje njenim je roditeljima predstavljao veliki teret, toliki da Lilly za vanjski svijet nikada nije ni postojala. Kako bi se riješili tog teškog tereta, Lilly prodaju putujućem cirkusu, gdje bi im trebala bolje poslužiti.
Loza Blackwood, ipak, nije nestala, jer se na imanje dvadeset godina kasnije vraća Julia Blackwood, nasljeđujući posjed i životinje na njemu. Povratak nije bio sretan jer su uspomene na vrijeme provedene na imanju bile ružne, stroge, nesretne. Međutim, ovaj put je ona smjela istražiti svaki sobu, svaki kutak tog velebnog zdanja. Nije bilo više nikoga tko bi ju u tome mogao spriječiti na bilo koji način. Što će se dogoditi kada Julia otkrije sakriveni tavan i brojne slike iz cirkusa, požutjele od starosti i bolnih uspomena?
Ponekad nas različitost uplaši. Možda je lakše prihvatiti različitost kod drugih, nego u vlastitoj obitelji. Naposljetku, najvažnije je uklopiti se u taj neki zadani kalup i živjeti neometani život. Sve ostalo može predstavljati prevelik teret na leđima, a svijet je ponekad zaista okrutno mjesto. Nažalost, ponekad je okrutno mjesto dom.
Ellen Marie Wiseman ispričala je jednu zaista potresnu priču. Iako je fokus radnje upravo nakaza i cirkus, sve ono što se događa u jednoj cirkuskoj areni može se prenijeti na svaki dom. Percepcija roditelja prema djetetu u knjizi se prikazuje upravo kao i percepcija gledatelja u cirkusu; sa primjesama gađenja i divljenja prema tim stvorenjima. Bolje je poslati nakazu na mjestu s sebi sličnima, nego ju ostaviti da se ističe u normalnom svijetu - ipak je to za njihovo dobro!
Grickajmo knjige zajedno!
Comments