AUTOR: R.A.Lafferty
NAKLADNIK: Hangar 7
Što se događa sa svijetom? Kada smo napravili čudan zaokret i otišli u krivom smjeru? Kada su se vrijednost izobličile? Srljamo li u propast? Krivimo li za propuste sebe ili neke druge?
Trebamo li istražiti bespuća svemira i potražiti neki drugi dom? Jesmo li u potpunosti iscrpili Zemlju? Trebamo li doslovce krenuti ispočetka, na nekom drugom planetu? Biste li otišli i sudjelovali u kreiranju novog, savršenog svijeta?
„Moramo živjeti svoje živote u svojim vlastitim vremenima i mjestima prema onome što je sudbina pripremila za nas.“
Recimo da takav jedan savršen svijet zaista postoji i zove se Astrobe. „Jad je zaboravljen, ovdje su bili obilje i lagodnost, ljepota i dostojanstvo zgrada i ljudi, pravi zlatni svijet, postignuti ideal. Bio je to najljepši i najciviliziraniji svijet ikad izgrađen, najmirniji, najslobodniji od bilo koje vrste neimaštine. Zasljepljivao je.“
Astrobe je predstavljao treću priliku čovječanstva. Propao je Stari Svijet, propao je Novi Svijet. Astrobe je bio zlatan i u njemu je bilo sve moguće. Ipak, negdje u 26. stoljeću, sustigla ga je kriza i opasnost od propadanja. Bilo je savršeno jasno kako čovječanstvo, ukoliko Astrobe propadne, neće dobiti više nijednu priliku za oporavak.
„Bolje i život u jadu nego nikakav život.“
Stoga, Velike Vođe Astrobea odluče napraviti jedan hrabar potez. Vraćaju se nazad u 1535. godinu kako bi u sadašnjost doveli Sir Thomasa Morea i postavili ga za Velikog Meštra koji će donijeti spas Astrobeu. „Nije neophodno da to bude velik čovjek, ili čak i dobar čovjek. Želimo čovjeka koji bi mogao služiti kao pogodan simbol, čovjeka kojim ćemo moći manipulirati.“
Iako mu je ukazana velika čast, Thomas nevoljko pristaje na odlazak. Ipak, oduševljava se zatečenim. Astrobe je savršen, ali samo naizgled. Ljudi imaju sve, ljudi su savršeni. Muškarci su kraljevi, žene su kraljice. No, uvijek ima kvaka. „Ja poštujem Viziju.“
Thomas shvaća da bi trebao predstavljati marionetu u tom savršenom svijetu.
Upoznaje mehanička bića, shvaća što se zaista događa. „Ako je čovjek važan, onda je grad važniji, a vrlo velik grad je još važniji. Kas svi postanemo jedan savršeni grad u našoj sveukupnosti, onda će naš razvoj biti potpun. Grad je jedino bitno. Grad je više od sveukupnosti ljudi u njemu, kao što je živuće tijelo više od nagomilane količine svih stanica u njemu. Kad se stanice smatraju pojedincima, to je rak u tijelu. Kad se ljudi smatraju pojedincima, to je rak u tijelu politike.“
Hoće li on moći nešto napraviti ili će čovječanstvo biti zauvijek uništeno?
„Najprije pobijedi, kasnije prilagođavaj.“
Nakon čitanja Sluškinjine priče, Divnog novog svijeta i 1984., jedva sam čekala početi čitati Velikog meštra. Volim čitati o knjigama koje su nastojale predvidjeti budućnost i vidjeti što se od toga zaista događa u današnje vrijeme.
Moram reći kako mislim da se radnja Velikog meštra neće dogoditi još neko vrijeme. Možda sam previše optimistična, ali mislim da smo daleko od naseljavanja nekog drugog svijeta. S druge strane, globalizacija nam kuca na velika vrata i mogli bismo brzinom munje postati jedna velika super država…
„Kako možete pogriješiti ako je odgovor uvijek da?"
Ideja kao ideja mi se jako svidjela i s nestrpljenjem sam ju očekivala, ali na kraju sam ostala zbunjena. Bilo mi je teško pratiti radnju i dijaloge. Zapravo je vladalo stanje konstantne zbunjenosti. Radnja mi nije bila jako napeta i iskreno sam htjela da knjiga što prije završi.
R.A.Lafferty je u radnju uveo nove pojmove koje nije objasnio. Dijalozi nisu bili potpuno razjašnjeni i radnja mi nije imala lagani tok. Puno sam stvari propustila i u konačnici nisam sve shvatila. Bit radnje sam shvatila, ali mislim da bi mi knjiga bila puno bolja kada bi se neke stvari razjasnile, pa čak i ako bi to produžilo knjigu za nekih 50 – 100 stranica.
Koju vi knjigu niste u potpunosti razumjeli iako vam se ideja svidjela?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments