AUTOR: Vedran Mezei
NAKLADNIK: Ibis Grafika
Ova knjiga našla se sasvim slučajno u mojim rukama. Ibis Grafika mi je poslala knjigu Dva muža Karoline Lotman, te su mi javili da će mi poslati i knjigu Tu sam!, jer je autor nedavno objavio knjigu, te bi voljeli da se knjiga malo više promovira. Obje knjige su stigle na moju adresu i one su završile u mom „knjiškom“ boru. Kada sam gledala knjige koje bi mogla pročitati, odabrala sam knjigu Tu sam!, jer nisam imala inspiraciju za slikanje Dva muža Karoline Lotman. Genijalan razlog, zar ne?
„Svoju patnju ne možemo umanjiti tuđom.“
I vjerojatno je dobra stvar što se baš poklopilo da čitam ovu knjigu. Jer je moj život stres. Onako velike količine stresa, kojega, ako ga nema, ja sama stvorim. Jer sam navikla tako raditi, konstantno pod pritiskom, poštujući neke imaginarne rokove i satnice.
„Najbolji put za pronalaženje vjere je imati hrabrosti sumnjati.“
Realno, svi mi imamo posla i svi mi nemamo vremena, ali ja sam si stavljala toliku količinu obveza da nikad ne bi bila zadovoljna učinjenim. A kad bi stavila manje obveza, pekla me savjest jer sam sigurno mogla staviti još pokoju stvar da mi dan ne bude lagan.
Ako bi se dogodila neka nepredviđena situacija (tipa da sam se probudila pola sata kasnije ili da sam došla s posla pola sata kasnije, ili da sam bila umorna, pa sam si prilegla na 20 minuta), bio bi smak svijeta. Dan bi bio upropašten, moje raspoloženje bi bilo užasno, apsolutno ništa ne bi valjalo. Imala bi osjećaj da je dan izgubljen.
„Istina uvijek ovisi o onome tko je traži.“
Možda je to do mog laganog opsesivno kompulzivnog poremećaja, gdje ja moram imati kontrolu nad apsolutno svime. Stalno sam se uspoređivala s drugim ljudima, koji imaju isto godina kao i ja, a već rade i imaju „ispunjen“ život. Mislila sam da kaskam za njima i da jednostavno moram nadoknaditi propušteno. Što sam to propustila, nisam ni sama znala.
I tu je onda vječito življenje u prošlosti ili u sadašnjosti. Kad sam se grizla zato što sam se uspoređivala s drugim vršnjacima, stalno sam razmišljala o tome kako sam godinu dana čekala na staž i kako sam tu godinu dana protratila i izgubila. Kada sam se probudila ujutro, stalno sam razmišljala kako jedva čekam doći kući i kako jedva čekam večer da mogu napokon leći u krevet nakon što završim sa svim „silnim“ obvezama tijekom dana.
„Vrijeme kroz koje prolazimo sada jest jedino vrijeme koje imamo.“
Nikad sada. Nikad u ovom trenutku. Cijelo vrijeme sam čekala nešto. Čekala do pauze. Čekala do kraja radnog vremena. Čekala do vježbanja. Čekala dok ne pročitam knjigu. Čekala do vikenda.
Vjerojatno me je zato ova knjiga pronašla. Tu sam! (sedam priča na putu do odredišta) je knjiga koja govori o neobičnim životima običnih ljudi koji su došli do nekog zida. Kad su došli do zida, pronašli su prekrasan način kako bi pokazali da su tu, da su živi, da vrijede, da su sretni, da vole. Glavna nit vodilja knjige je da je svatko od nas sposoban kreirati svoj život na način na koji to njemu odgovara na način na koji želi.
„Ponos je samo prečica za patnju!“
Vjerujte mi, dovoljno je pogledati u naslov kako biste izvukli poruku i kako bi ju primijenili na svoj život. Zamislite s čim ja onda raspolažem kada sam pročitala cijelu knjigu!
Također, ovo je jedna od rijetkih knjiga koje sam čitala, a da pritom nisam zapisivala apsolutno ništa (samo sam slikala citate koji su mi se svidjeli kako bi ih mogla prepisati u planer čitanja).
„Jedini moralni zakon kojeg bismo se trebali držati jest taj da na putu prema vlastitoj sreći ne ugrožavamo slobodu drugih.“
Da, mogu reći da me je knjiga promijenila. Onako, sasvim jednostavno. Ovdje je riječ o sedam priča, sedam običnih ljudi, sedam običnih života koji su se pomirili sami sa sobom, koji su oprostili sebi, koji su odlučili udahnuti i početi živjeti.
Ne, nisam se promijenila za 180 stupnjeva. Još uvijek sam ona stara ja, koja voli hrpu obveza, koja voli pritisak, koja voli stres. Još uvijek se neka tektonska ploča pomakne kada se stvari koje sam napisala u planeru ne odviju na način na koji sam zamislila.
„Dok god ne osjetiš zadovoljstvo i mir u samom sebi, ništa ti iz vani neće pomoći da popuniš prazninu koju osjetiš.“
Ali! Uvijek ima ono ali. Učim se rasteretiti. Učim biti mirna. Učim biti opuštena. Učim se prepustiti trenutku. Tko bi rekao da je to teško? Kad se ujutro probudim, naravno da prvo pomislim da želim vikend jer hoću spavati, ali u isto vrijeme čvrsto odlučim da neću misliti o kraju radnog vremena i o vikendu koji dolazi za nekoliko dana. Kada dođem na posao, ne pomišljam na pauzu i na kraj radnog vremena, već pomislim na to da ću danas naučiti nešto novo ili da ću utvrditi ono staro. Kad dođem kući, ne pomislim kako imam tonu obveza koje se će obrušiti na mene, već odlučim kako ću barem od svake napraviti ponešto kako bi dan bio ispunjen.
„Svaki napad je poziv u pomoć.“
Odlučila sam da ću biti tu! Jer svi mi trebamo nekoga da je tu, sada u ovome trenutku. Ne za minutu, ne za sat, ne za vikend, već sad. Ja trebam biti tu, zbog sebe, a onda i zbog drugih.
Odlučila sam se prepustiti, jer ako se prepustite, sve se nekako posloži. Nemam pojma kako, samo se posloži. Vjerujte mi, probala sam. Možete već lagano osjetiti kako su se tektonske ploče smirile.
„Kad se pobrineš za ono što se događa u tebi, ono što se događa izvan tebe pobrinut će se samo od sebe.“
Kao što sam već rekla, knjiga se sastoji od 7 priča, koje možete pročitati bilo kada i bilo gdje. Možete stalno čitati onu koja vam se najviše svidjela, a da pritom više nikad ne pročitate ostale. Ne morate ni pamtiti imena likova, dovoljno je da se prepustite trenutku.
Kada se prepustite trenutku, možete u potpunosti reći da ste tu!
„Odgovori se nalaze svugdje, samo trebaš jasno postaviti pitanje i biti spreman primiti odgovor bilo kada i na sve moguće načine.“
Koja je knjiga promijenila vaš način razmišljanja?
Grickajmo knjige zajedno!
Comentarios