Tajne Salema

„Ako niste u stanju objasniti strah, ne možete ga ni prerasti.“

AUTOR: Stephen King

NAKLADNIK: Vorto Palabra

Književnost horora je već odavno postala zaseban žanr, s mnogim autorima koji su zadobili kultni status među čitateljima diljem svijeta. Među njima je i Stephen King, čija je knjiga "Tajne Salema" jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih u ovom žanru. Ipak, dok je Kingova kreativnost i stručnost očigledna, ova knjiga, barem po mom mišljenju, nije njegovo najbolje djelo.

„Svi bismo se bojali da znamo što drugi guraju pod tepih svojih umova.“

Radnja knjige prati pisca Bena Mearsa koji se nakon mnogo godina vraća u maleni gradić Jerusalem (Salem skraćeno – ja sam to tek naučila čitajući knjigu) kako bi napisao knjigu o staroj, napuštenoj kući koja ga je fascinirala još od djetinjstva. „O, oče moj, usliši me. Gospodaru muha, usliši me. Prinosim ti trulo meso i smrdljivu strvinu. Prinosim žrtvu tebi za volju. Prinosim je ljevicom. Daj mi znak na ovom tlu, posvećenom u tvoje ime. Čekam znak da započnem tvoje djelo.“ No, uskoro nakon njegova dolaska, u gradu se pojavljuje tajanstveni stranac, Kurt Barlow, i počinju se događati čudne stvari. Ljudi nestaju, a grad postaje mjesto neizrecive jeze i strave. „U učmalim malim mjestima nema previše dobra. Većinom vlada ravnodušnost, tu i tamo začinjena nehajnom zloćom – ili još gore, svjesnom i namjernom zlobom.“

„Mudro je bojati se protivnika. Tako se i opstaje na svijetu.“

Kingov opis Salema i njegovih likova je vrlo dobar. Grad je opisan s puno detalja, stvarajući tako gotovo tjelesnu predodžbu o mjestu koje se grčevito bori protiv zlokobnih sila koje ga okružuju. Likovi, također, imaju mnogo dubine i slojeva, što dodaje više dimenzija čitavoj priči. Ben Mears, glavni protagonist, prikazan je kao inteligentan i duboko osjećajan čovjek, a mnogi od likova u knjizi su likovi koji su u nekom smislu izgubljeni u vremenu i prostoru, bez ikakvog pravog mjesta u svijetu koji ih okružuje. Knjiga je napisana izuzetno dobro, s mnogo pažnje posvećene detaljima. „Ali kad padne mrak, sve djeluje stvarnije, zar ne?“ King je uspio dočarati čudnovatu atmosferu malog grada koji skriva svoje tajne, a neki od likova koji se pojavljuju su dovoljno zanimljivi da ih pratimo kroz cijelu knjigu.

Kao i u mnogim Kingovim knjigama, tema straha je vrlo važna. Tajne Salema se bavi pitanjem što se događa kada se strah pretvori u nešto stvarno. Strah je glavni motiv mnogih likova, od kojih neki prolaze kroz iskustva koja su zastrašujuća, a neki se bore protiv vlastitog straha. King uspijeva prikazati strah na vrlo dubok i realističan način, te nas prisiljava da se zapitamo koliko smo spremni suočiti se s vlastitim strahovima.

Tajne Salema jako su me podsjetile na klasik Drakulu, za kojeg i sam King kaže kako mu je poslužio kao inspiracija. Drakula je klasični vampirski roman objavljen 1897. godine, koji je postavio standard za buduće vampirske priče. Knjiga je napisana u obliku dnevnika i pisama likova, što daje osjećaj intimnosti i prati različite perspektive likova. S druge strane, Tajne Salema nije klasična vampirska priča, već se više usredotočuje na psihoanalizu likova i društvene probleme.  U pogledu stila pisanja, Drakula se više oslanja na opisivanje radnje, okoline i likova, dok Tajne Salema koriste intenzivniju karakterizaciju i psihoanalizu likova. Unatoč tome što su to vrlo različiti romani, oba djela imaju svoje mjesto u književnosti, kao i u povijesti žanra. Drakula je postavio standarde za sve buduće vampirske priče, dok Tajne Salema predstavljaju jedinstvenu perspektivu vampirskog mita i pokazuju kako se on može prilagoditi modernom dobu.

Međutim, unatoč svim ovim pozitivnim aspektima, Tajne Salema imaju nekoliko problema. Prvo, radnja se odvija vrlo sporo, s puno nepotrebnih detalja koji ne doprinose priči. Ovo može biti dosadno ste jedan od čitatelja koji želi napetu priču koja će vas držati na rubu sjedala. Drugo, zaplet je pomalo predvidljiv, pa se možete osjećati razočarano što se očekivano događa bez mnogo iznenađenja.

Jedan od nedostataka romana je i njen epilog (od skoro 100 stranica), koji se čini suvišnim i bespotrebnim. Epilog se sastoji od izbačenih ili izmijenjenih dijelova originalne priče, kako bi se pružio odgovor na neka pitanja koja su se pojavila tijekom priče. Međutim, ti dodani dijelovi nisu od velike važnosti za radnju i ne doprinose dovoljno da bi opravdali svoje postojanje u knjizi. Oni se čine kao puka naknadna obrada i mogli bi vas ostaviti zbunjenima i razočaranima.

Tajne Salema je solidan roman u žanru horora, ali ne spada u najbolja Kingova djela. Iako je grad i likovi opisani vrlo dobro, radnja je prelagana, a zaplet predvidljiv. Kao takva, ova knjiga općenito nije loša, ali ne uspijeva doći do svoje punine potencijala. Čitatelji koji su već upoznati s radom Stephena Kinga možda će biti malo razočarani, dok bi oni koji tek ulaze u ovaj žanr vjerojatno mogli ostati kratkih rukava i odustati od Kingovih djela. Ipak vas molim da ne odustajete!

Ključna stvar koju bi potencijalni čitatelji trebali uzeti u obzir prije čitanja ove knjige je to da je to roman s izraženim elementima drame i misterije, a ne tipičan horor. Dakle, ako tražite brz i uzbudljiv zaplet, ova knjiga vjerojatno neće ispuniti vaša očekivanja. No, ako ste spremni na sporiju priču s izvrsno razvijenim likovima i tajanstvenom atmosferom, ova knjiga bi mogla biti za vas.

Je li vam se ikada dogodilo da ste bili uvjereni u nešto, a onda ste otkrili da ste potpuno krivo razumjeli situaciju? Koja je bila vaša reakcija i jeste li ikada uspjeli preokrenuti situaciju u svoju korist?

Grickajmo knjige zajedno!