„Ne možemo nešto istinski upoznati ako nismo najprije posvjedočili onome suprotnom. Sve što je lijepo, što smatramo savršenim i veličanstvenim proizlazi iz našeg poimanja ružnoga i nesavršenoga. Spoznaš li zlo, sa sigurnošću ćeš ga razlikovati od dobra.“
AUTOR: Rosa Ventrella
NAKLADNIK: Koncept izdavaštvo
„Nasilje je oduvijek tu, isto kao prljavština.“
Postoje ta mjesta, gdje svatko svakoga zna. Ta mjesta u kojima je sve nekako unaprijed određeno, a onaj koji se usudi pomoliti glavu iznad nametnutoga, bude gledan poprijeko. Sudbini se ne može pobjeći, valjda oni znaju, zato i sjede na tim prozorima, druže se s istima već desetljećima, promatrajući život kako prolazi pored njih.
Život u starom Bariju oduvijek je posložen, a pravila ponašanja i druženja između obitelji prešutno su se poštovala otkako starosjedioci pamte. Tmuran, siv, bezvoljan, ne nudi stanovnicima ništa više osim učmale sredine prepune siromaštva i preživljavanja, uz određene doze gorčine i prezira prema onima koji su se naizgled malo izdigli iz toga, ali svejedno žive u tom jadnom sivilu. U takvom okruženju odrasta i „Zlo Sjeme“ – djevojčica Maria De Santis. „Bila sam greška u poretku, rušila sam stube društvene evolucije.“ Njezina je sudbina skoro pa unaprijed osuđena nadimkom koji joj nije dao netko iz škole, već vlastita baka jer je u tom posloženom svijetu htjela zadržati nešto svojeglavosti.
„Bolje da te preziru nego da te uopće ne poznaju.“
U obitelji nalik na crkvene miševe, Rosa je bila ponukana sreću tražiti izvan obiteljska četiri zida. Ne može se reći da ju nisu voljeli, ali Zlo Sjeme je već bila dovoljno prokleta time što se rodila kao žensko. Većinom je predstavljala usta koje je trebalo hraniti. Majka joj je bila pretežno popustljiva, ali uglavnom nezainteresirana za nju. Samo je htjela mir u kući koji se teško postizao zbog oca tiranina. Život mu je bio dovoljno težak, a uz troje djece gotovo nepodnošljiv. „Znala sam da sve ovisi o tome, da je on os oko koje se vrte naši životi, naši tmurni i vedri dani.“ Braća nisu bila na njenoj strani, uglavnom ju joj predstavljali potpune strane s kojima živi pod istim krovom. Oni su, pak, bili buntovni na svoj način s malo većom dozom tolerancije na nepodopštine jer su rođeni kao dječaci. Ipak, ta se doza tolerancije smanjivala iz dana u dan. Svjesna svega što se oko nje događa, Maria je bila spremna na sve. „Sve što treba da se izvučem odavde.“
„Onaj tko uči, ima znanje i u glavi i u rukama.“
Dovoljno inteligentna, uspjela je završiti osnovnu školu i dobiti preporuku za srednju školu, dodatno opterećujući ionako savinuta leđa svojih roditelja. Znala je da bi joj to mogao biti izlaz iz svega, bijeg od zatvaranja u kalupe nametnute Barijem. Sama bi možda i posustala, ali je prijateljstvo našla u Micheleu. „Oboje smo bili nevidljivi, a jedno je drugom pružalo postojanost.“ Nevidljivost je ubrzo bila zamijećena jer su njihove obitelji stoljećima bili smrtni neprijatelji, a ratne sjekire se nisu smjele pokopati ni zbog čega, pa čak ni zbog dječje sreće. Život im ne mora udijeliti pravdu.
Priča o jednoj obitelji je baš to, priča o jednoj naizgled običnoj obitelji. Što li jedna obitelj ima u sebi da je vrijedno zapisivanja? Obitelj De Santis itekako ima, iako se vjerojatno ne razlikuju od bilo koje druge obitelji toga doba, pa možda čak i obitelji u današnje vrijeme. Njihovo sivilo, siromaštvo, intelektualna zaostalost možda nisu nešto s čime bi se mogli poistovjetiti, pa čak ni suosjećati, ali uhvatit ćete se za njih i nećete ih moći pustiti do samoga kraja. Zlo Sjeme ući će u vaše tijelo. Ne, neće biti zavodljivo i neprimjetno. Osjetit ćete ga, konstantno i gotovo bolno. Maria nikad ne nestaje. Nju vidimo u drugim ženama, majkama, sestrama, bakama, običnim prolaznicama. Maria predstavlja sve one kojima život jednostavno ne da da rašire krila i polete u svojoj jedinstvenosti i genijalnosti.
„Zlo prvo moramo upoznati da bismo ga znali izbjeći.“
Ako vam Napuljska tetralogija Elene Ferrante nikako nije bila dovoljna i žudjeli ste za još njenih knjiga, Rosa Ventrella utažit će vam žeđ. Možda nije odviše pristojno raditi takvu usporedbu, no njihova sličnost ujedno je i njihova različitost. Italija i siromaštvo je ono što ujedinjuje te dvije autorice, no obje nude potpunu autentičnost od koje se jednostavno nećete moći rastati.
Podsjeća li vas Priča o jednoj obitelji na Napuljsku tetralogiju?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments