AUTOR: Vesna Krmpotić
IZDAVAČ: Profil
Indija je zaista jedna jedinstvena država na svijetu. Indija, odnosno Bharat (zemlja žudnje za Bogom) je posebna jer ju obilježavaju tri imenice: prvorođenost (neovisnost, nedotaknutnost drugim utjecajima), neprolaznost (ili trajnost u vremenu) i jedinost (susreće se samo u dotičnoj zemlji). Kada sam prvi put pročitala te tri imenice, nisu mi apsolutno ništa značile, ali kada sam shvatila da je to zemlja od koje je doslovce sve poteklo, nisam mogla spoznati o kojem se to zapravo vremenskom rasponu radi.
„Čovječanstvo je jedna velika porodica. Sve su strane svijeta njegovi prijatelji.“
Prije nego što krenemo na njezinu prošlost, bitno je saznati njezinu sadašnjost:
Sastoji se od 31 države
Ima dva službena jezika: engleski i hindski, ali je utvrđeno postojanje čak 1652 jezika, no brojka se penje na čak 1863 jezika prema posljednjem cenzusu
Sanskrt nije doživio sudbinu starogrčkog i latinskog, njime se služi čak 14 000 ljudi
Tri četvrtine populacije je sa sela
Postoji 6 etničkih grupa
U Indiji se svetkuje 29 blagdana
„Hrana je mnoga i razna, no glad je jedna.
Nakita je mnogo, ali zlato je jedno.
Brojnih su boja krave, no glad je jedno.
Bića ima mnogo, ali dah je jedan.
Oblici su mnogi, ali Bog je jedan.“
Što se tiče kratkog pregleda iz prošlosti, Indija je poznata po sljedećim stvarima:
Prvo sveučilište utemeljeno je 700.g.pr.Kr. u Taksili, gdje se studiralo više od 60 predmeta
Razvili su navigaciju prije 5000 godina
Prvi su izračunali vrijednost broja Pi
Napisali su prvi gramatički udžbenik prije 2500 godina
Igra šah je osmišljena u Indiji
„Tko spozna istovjetnost svih bića sa samim sobom, kojih još zabluda i kojih briga da se plaši pošto je prozreo jednotu?“
Vesna Krmpotić diplomirala je psihologiju i engleski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i bengalski na Filozofskom fakultetu u New Delhiju. Autorica je najveće pjesničke zbirke u svjetskoj književnosti „108x108“, koja sadrži 11 664 pjesme. Na jednoj od stranica piše da je Portret majke Indije njezina 108. knjiga. Prvo sam pročitala osma, pa onda sto osma. Onda vidim da je rođena 1932. godine, pa si razmišljam jel to moguće jer ona sad ima nekih 86 godina (izračunala sam na kalkulatoru, pa nije baš nekih, provjerena je to činjenica). Da je pisala od dana kad se rodila do sad, mislim da joj tih 108 ne bi uspjelo do sad. Uzmimo u obzir da je žena napisala zbirku od 11 664 pjesme, koje sigurno nije sklepala u tjedan dana.
„Čovjek se rađa u svijetu koji je sam stvorio.“
Indijci su kao narod također zanimljivi. S obzirom na brojna otkrića, ne samo u povijest Indije, već u povijesti cijelog svijeta, postoji veliki problem identifikacije autora. Naime, ne znaju se autori brojnih djela, brojnih otkrića jer oni nemaju potrebu za isticanjem svoga imena. Vjeruju kako se ne smije svojatati iznijeto blago, niti sebi pripisati zaslugu u onome što je iznijeto. Smatraju kako velika djela znanosti, duhovnosti i umjetnosti nemaju ljudsko podrijetlo, te prema tome, nije na njima da stavljaju svoje ime na to.
„Pouči nas ljubavi, sućuti i časti, da bismo mogli iscijeliti zemlju i jedan drugoga.“
Postoje brojna otkrića u povijesti koja se uopće ne pripisuju Indijcima, već Grcima i Rimljanima. Pretpostavlja se da je to tako jer je po Bibliji svijet star nekih 5000 godina, pa su zasluge pripisane onima koji su u tom trenutku bili na nekom svom civilizacijskom vrhuncu.
„Neka čovjek tisuću puta svlada po tisuću protivnika, a drugi neka svlada samoga sebe – taj drugi je veći pobjednik.“
Zanimljiva je činjenica da Indija nikada nikoga nije napadala, ali je bila žrtva brojnih ratova, vojnih pohoda i osvajanja. Nasilju je odgovarala nenasiljem. Jedan od glavnih vođa pokreta nenasilja bio je Mahatma Ghandi. Također, svoju religiju ne šire nasilnim putem.
„Civilizacije daleko više propadaju od unutarnjega rasula nego od vanjskog napada.“
Ono što sam ja, a vjerujem i većina, učila u školi je da je hinduizam vjera u više bogova. Zapravo, nije. Hinduizam je vjera koja štuje jednu osobu u množinama (henoteizam). Vjeruju u jednoga boga, no on je u svemu i predstavlja svakoga.
„Mnogo je teže razbiti predrasudu, nego atom.“ Albert Einstein
Druga stvar koju sam učila su kaste. Tamo gdje se rodiš, tu si. Ne možeš ići gore, ne možeš ići dolje. Samo se sa svojima smiješ roditi, živjeti i umrijeti. Smisao kasta zapravo nije to. Postoji ta gruba podjela, ali ne u svrhu da degradira čovjeka, već da ga potakne da on bude najbolji što jest. Jer čovjek nije manje ili više vrijedan ako se bavi određenim poslom. Teško je biti svećenik i teško je biti radnik na polju. Ne može svatko biti svećenik, a ne može ni svatko biti radnik na polju. Ne može svatko biti dobar svećenik, a ni dobar radnik na polju.
„Nije dobro zaboraviti dobro. Ali je dobro zaboraviti zlo.“
Iako je Indija zemlja u kojoj vlada relativno visoka nepismenost, kod njih to nije mjerilo znanja, upravo zbog raširene usmene predaje. Usmena predaja je nešto što je u Indiji visoko cijenjeno. Glavni pokazatelj toga je da je glavna vrlina studenata na prvom sveučilištu bilo pamćenje. Smatralo se sramotom nešto zapisivati. Postoje ljudi koji znaju cijele Vede napamet, ali ne znaju pisati.
„Čovjek je nasljednik svojih djela.“
Ja sam se s ovom knjigom zaljubila u Indiju. Zaljubila sam se u knjigu. Ne znam kako vam drukčije prenijeti moje oduševljenje. Ono što sam ja očekivala (primijetite kako uvijek očekujem krivo) je putopis Vesne Krmpotić jer na poleđini knjige piše kako je ona zaljubljena u Indiju, kako je učila bengalski, kako je učila o kulturi i zaljubila se u nju. Ako ste pomislili da sam previše otkrila o knjizi, prevarili ste se. Mogla bi pisati još satima i svejedno bi ostalo još puno toga neotkrivenog. Osim što nisam otkrila sve o Indiji, namjerno sam propustila opisati poveznicu Hrvata s Indijom. Zavirite u knjigu i saznajte, jer ovo nije putopis. Ovo je knjiga znanja.
„Lako ćemo oprostiti djetetu koje se plaši mraka; ali istinska je životna tragedija strah čovjeka od svjetlosti.“
Što ste novo saznali o Indiji?
Comments