Za Knjigožderonju piše: Pavle Svirac, autor knjige Književna Groupie
IZDAVAČ: Egmont
Preporodio sam se otkako sam s ulice uzeo malog, riđeg mačića i nazvao ga Bodler. Već druge večeri nakon što sam ga udomio, pobjegao mi dok sam ga glupo i neoprezno na ramenu nosio kod frenda na druženje s njegovom mačkom. Nakon četiri sata potrage našao sam ga na onom istom mjestu gdje mi je i pobjegao, zavukao se pod auto, ušao u motor. Kakva neopisiva sreća otkad sam ga našao, napisao sam o toj potrazi priču i osvojio srca čitatelja koji su me do tada zaobilazili. Može se reći da sam kasnije počeo iskorištavat tog mačka, stalno sam ga unosio u svoje priče i lijepio njegove fotke na fejsu. Već je provjerena formula da mačke u knjigama privlače puno više čitatelja nego opisi romantičnih ljubavi i maštovitog seksa. Da ne spominjem da već pet mjeseci uopće ne moram kupovat mačju hranu jer sam zimus na fejsbuk prikačio oglas da svoje knjige dajem u zamjenu za mačju hranu. I odmah su ljudi počeli pristizat pred moju zgradu, iz auta vadit zavodljivo ljubičaste vreće Viskasa.
Teško mi je objasnit zašto su tako povezane mačke i pisanje, zašto skoro svi imalo značajniji pisci od Bukowskog, Kortazara, Henrija Milera, Selina do Hemingveja imaju fotografije sa svojim omiljenim mačkama. Moja teorija je da su svi pisci po prirodi sebični, usmjereni na sami sebe, a također su i lijeni, komotni, neuklopivi u bilo kakak radni kolektiv osim onih pisaca koje je Staljin strpao u radni logor. Također su željni da budu neovisni, a opet da ih netko hrani. Baš poput mačaka. A pisci poput Tolstoja, Henrija Milera, Bele Hamvaša koketirali su sa svetaštom, sa željom da postanu polubožanstva kojima se ljudi dive i slušaju njihova proročanstva. Baš kao i mačke koje su u Egiptu bile smatrane za nekakva božanstva i te svoje slavne, božanske prošlosti ne mogu se otresti ni danas. I moj mačak kojeg sam pokupio s ulice ponaša se kod mene u stanu kao neki kralj. Baš kao i ja kad me u stan pripusti neka imućna čitateljica iz centra, odmah se u njenom stanu ponašam kao da je moj, uzimam šta hoću iz frižidera, prskam se njezinim parfemima. S tom razlikom što one mene već prvog dana otjeraju iz stana. A ja svog mačka Bodlera nikad neću otjerati.
Grickajmo knjige zajedno!
Comments