AUTOR: Anne Tyler
NAKLADNIK: Profil
Moglo bi se reći kako je Anne Tyler svoju spisateljsku karijeru počela već sa 3 godine, kada je sama sebi pričala priče za laku noć, dok je sa 7 napisala prvu knjigu o „sretnim djevojčicama koje su išle na zapad u vagonima“. Njezine 23 knjige (ne bi bilo poželjno zauzimati dragocjene retke pukim nabrajanjem) polučile su veliki uspjeh: 1989. donijela joj je Pulitzera, 1994. je nominirana za najboljeg romanopisca na engleskom jeziku, Sunday Times ju je 2012. okrunio nagradom za književnu izvrsnost, a 2015. je bila u užem izboru za Man Booker nagradu. Također, najnoviji uradak, Nešto crveno pokraj ceste ušao je u širi izbor za nagradu Man Booker. Čini se kako Anne Tyler jednostavno ne može pogriješiti.
Micah Mortimer tipski je junak: on je hiperdiscipliniran, izuzetno dobro organiziran (čišćenje podova u ponedjeljak, usisavanje u petak), visoko kompetentan 43-godišnjak, koji besplatno živi u podrumu male zgrade u sjevernom Baltimoreu u zamjenu za domarski posao umjesto upravitelja zgrade. Također, vodi službu tehničke pomoći naziva Technosamac, iz čega bi se moglo zaključiti kako postoji i druga vrsta plaćanja ako niste pri legalnim valutama. Ipak, taj se neonski znak miče s krova njegova automobila zbog Cassie, prijateljice. Njegove godine više ne dozvoljavaju „djevojku“ u njegovu rječniku.
U životu Technosamca ne pomiču se tektonske ploče. Naprotiv, utišanost i mirnoća prožimaju Micahovu svakodnevicu, u kojoj ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi se osjećao nesretnim. Rutina je sveti gral njegove odrasle dobi, s čime se brojni (nabrojani na prste jedne ruke) ne bi složili. Sinonim za obitelj Mortimer bio bi kaos. Ne propuštaju niti jednu priliku naglasiti mu kako je drukčiji od njih (zašto svaka prostorija ima svoj dan za čišćenje?!) i kako bi bar jednom trebao poslušati dobronamjeran savjet. Kamo sreće da mogu odlučivati umjesto njega! Kako može biti tako socijalno neprilagođen i ne vidjeti da neće naći više nikoga ukoliko ne poduzme nešto u vezi Cass, pogotovo kad bi mogla izgubiti stan! A činjenica da je u stan pustio Binka, koji tvrdi da bi mu Micah mogao biti otac? Nisu oni baš tako naivni! U nedostatku dramatičnih promjena, Micahu tektonske ploče stoje na mjestu, a on počinje popuštati pod pritiskom okoline. „Jedino u čemu sam pogriješio, jest to što sam očekivao da sve bude savršeno.“
Tyler je spisateljica koja se neće baviti složenošću radnje, već preciznošću svojih opažanja. Njezine priče su priče zanimljive publici desetljećima, pronalazeći uporište u znatiželji o načinu na koji živimo, osjećamo i razmišljamo. Pripovijest je na prvi pogled uzbudljiva, ali samo na prvi pogled. Roman Nešto crveno pokraj ceste baziran je na socijalnom kontekstu, na tipičnom junaku; on je motiviran (u svojim rutinama) i uvjerljiv, ali neshvaćen. Ostalim likovima nedostaje emocionalne specifičnosti. Oni su tu tek usput kao okidači minijaturnih (možda čak i mizernih) promjena, a ipak uspijevaju biti glasniji su od Micaha, kao da žele maknuti s njega ulogu glavnoga lika, nudeći mu njihov kalup socijalno prihvaćene (jedine ispravne) sreće.
Gotovo si možemo zamisliti Anne Tyler kako kroz prozorsko staklo promatra Micaha Mortimera dok se sprema na jutarnju tjelovježbu. S njime nikada nije prozborila ni riječ, ali sam pogled na njega dovoljan je za njezin oštar sud. Socijalno neprilagođen, nesretan u životu, čudak. S dosta utakmica u nogama, sa papirom i olovkom (prije će biti s Word dokumentom), odlučila je svijetu pokazati kako bi svi trebali biti jedinstvene individue, ali kako zemaljska kugla funkcionira prema univerzalnoj istini u kojoj naprosto MORAMO primijetiti nešto crveno pokraj ceste, inače ćemo proživjeti život bez pravoga smisla. Možda je šokantna činjenica da nešto crveno može biti i na cesti kojom hodimo, jednostavno živeći. Činjenica da na naslovnici ne možete nigdje uočiti Man Booker nagradu ide u prilog tome.
Grickajmo knjige zajedno!
Comments