Most ponad burne rijeke @ Centar za autizam

AUTOR: Dalibor Talajić

NAKLADNIK: Beletra

Imala sam svakakve ideje, svakakve planove, ali da ću objaviti recenziju/tekst o knjizi koju nisam pročitala, to ne bi pomislila ni u snu!

Da, Most ponad burne rijeke. U petak sam otišla na promociju u Centar za autizam i vratila se kući puna dojmova. Znala sam da ne postoji teorija za šansu da knjigu pročitam do nedjelje (da, nedjeljom objavljujem recenzije), ali sam čvrsto naumila napisati nešto o njoj!

I da, napisat ću nešto o njoj, a da nisam (doslovce) otvorila knjigu. Ova knjiga zaslužuje sve hvalospjeve, čak i prije nego ju pročitam. Na početku sam pomislila da ne mogu ovo pisati bez da pročitam knjigu, jer mi je u glavi ono što ako. Što ako ja napišem divan tekst o knjizi koju nisam pročitala, pročitam ju i onda se razočaram. Na kraju promocije sam odbacila sve te sumnje.

Prvo ćemo krenuti od mjesta promocije. Centar za autizam. Sjećam se da sam bila još u Bjelovaru kad se otvorio Centar. Gledala sam vijesti i pomislila ajme. Kad sam razgovarala o mogućnostima povratka u Osijek, prva misao mi je bila, pa da, naravno da ću doći nazad u Osijek, mi imamo Centar za autizam. Stvari se u Osijeku kreću. Napomena: ja uopće nemam pojma postoji li neko radno mjestu u Centru koje bi spadalo u moje kompetencije.

Dakle, Centar za autizam. Odnosno, Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju. Ono što je mene zapanjilo je da su ljudi morali seliti iz Osijeka u Rijeku kako bi njihovo dijete dobilo odgovarajuću skrb. 15 godina je trajala borba za Centar, a samo je trebala jedna da se Centar izgradi. 15 godina. Prije 15 godina ja sam imala 10 godina. Zamislite da imam neku potrebu/problem s 10 godina i dobijem rješenje s 25.

Zamislite ljude koji su se borili za centar, za boljitak svog djeteta. Ljudi koji su se borili iako su znali da će se centar vjerojatno realizirati u vremenu kada njihovo dijete više neće imati koristi od centra.

Zamislite koliko je divno imati ljude koji su se borili za ustanovu u koju ćete se moći obratiti. Centar u kojem ćete dobiti podršku, snagu. Gdje znate da niste sami.

I onda shvatite da promocija knjige nije mogla biti nigdje drugdje nego u Centru.

Na promociju su stigle knjige iz drugog izdanja. Mislim da vam ne moram govoriti što drugo izdanje znači za hrvatsko nakladništvo. Urednica Sandra Pocrnić Mlakar rekla je kako je interes za knjigu bio i prije tiskanja same knjige. Knjiga je povod za razmjenu iskustava i pomoć za govor o temi autizma. Tekst je informativan. Ono najbitnije od svega, tekst je pobjednički!

Dalibor vrlo iskreno i emotivno govori o putu, o bolesti svoga sina. Govori kako je naišao na zid sa strukom, koji su mu rekli da je to jednostavno tako. Bez nekog pretjeranog objašnjenja. Bez nekih smjernica i putokaza. S autizmom nema odgovora i preporuke.

Postojala je ipak jedna preporuka. Da Dalibor nastavi živjeti svoj život i da krene razmišljati o tome gdje će otpremiti svoje dijete. Dalibor to nije prihvatio. Kako kaže za sebe, cijeli je život okužen superjunacima (radi za Marvel), i nije htio odustati. Rekao je sam sebi: sad ćete vi vidjeti („hold my beer“).

Bez sumnje je bilo teško. Išao je sa sinom na balet dok je on neprestano vrištao, učio ga hodati po stepenicama bez odustajanja, iako je sin nebrojeno puta pao. Morao je naučiti sina da ne smije jesti mliječne proizvode tako što je pred njim jeo čokoladu i sladoled.

Znao je da mora izvući srce iz prsa i zgaziti ga kako bi pomogao sinu. Jer on je znao da je sin tu. Samo ga mora izvući van.

I teško je. Tako je prokleto teško. I ne možeš to shvatiti ukoliko to ne proživiš. Ja nemam djece i cijelu sam promociju šmrcala i bila s knedlom u grlu jer sam dobila samo djelić uvida u situaciju. Samo jedan mali dio tako teške borbe. Koja ne prestaje.

Dalibor je hrabar i snažan čovjek, koji je odlučio svoju i sinovu osobnu, intimnu borbu pretvoriti u knjigu kako bi osvijestio ljude o autizmu. Kako bi pokazao roditeljima djece s autizmom da nisu sami. Kako bi pokazao da ima nade.

Iako ju nisam pročitala, Most ponad burne rijeke zaslužuje apsolutne hvalospjeve! Ne znam kada ću ju pročitati, ali znam da tekst nije mogao čekati. Trebate za nju saznati odmah i odmah ju krenuti čitati.

Izazivam vas da ju pročitate prije mene!

Grickajmo knjige zajedno!