Ako postoji lista s najboljim knjigama, onda negdje mora biti i ona s najgorim. Najgori zvuči jako ružno. Najlošije isto. Pa ću se ja odlučiti nasloviti ovaj post: Knjige koje mi se apsolutno nikako nisu svidjele (i koje sam u nekom trenutku poželjela zapaliti)!
Ono što je malo drukčije s ovom listom je što ću uključiti knjige koje su dobile čistu jedinicu i dvojku od mene, dok je lista najboljih bila ocijenjena samo s čistom peticom. Krenimo.
11. Posljednja ljubav babe Dunje: Alina Bronsky (Ljevak) - Zašto mi je knjiga grozna? Osim epizode s pomoćnom medicinskom sestrom koja me je izbacila iz takta, knjiga mi je dosadna. Njima je dosadno i uživaju u dosadi. Ne događa se apsolutno ništa. Zaplet mi je totalno loše napravljen, kraj mi je totalno predvidljiv. Posljednja ljubav babe Dunje mi je knjiga za plažu, koju ne bih rekla da ćete zaboraviti, jer se ipak radi o Černovu. Ali da se ne radi, vjerojatno bi ju zaboravili čim se vratite s plaže.
10. Sretni ljudi čitaju i piju kavu: Agnes Martin Lugand (Egmont) - Ona je došla u to malo mjestašce Bogu iza nogu, gdje joj je prvi susjed namrgođeni Edward, koji ju mrzi. Onako, iz dubine duše. No, samo nekoliko tjedana kasnije, oni su se povezali na ne znam kojim valnim duljinama i dužinama. Ona se prepustila njemu, a on se skoro prepustio njoj, jer ispada da on ima nekoga. Mislim, oni više nisu zajedno, ali svaki put kad ona dođe kod njega, oni su zajedno. I sad je to komplicirano. Na to mjesto uskače Edwardova sestra, koja kaže Diane da se bori za svog muškarca! Stvarno?! Da, stvarno. Ne znam kako bih ja opisala razočarenje ovom knjigom. Sreća je što je bila kratka knjiga, s ogromnim fontom i velikim proredom, pa se čitala brzo. Izuzetno plitka i nedovoljno razrađena. Počela je s izuzetno teškom i razarajućom temom, koja je na kraju banalizirana flertom.
9. Anna u haljini od krvi: Kendare Blake (Znanje) - Zbog naslovnice sam mislila da će to biti neki žešći hororac, ali čim sam okrenula poleđinu, shvatila sam da od hororca neće biti ništa. Jer ovdje nije fokus na hororu, koliko na ljubavnoj priči. Jako sam brzo pročitala knjigu, ali čisto iz razloga što je stvarno jako lagana za čitanje i ne morate uopće razmišljati dok ju čitate. Nema nekih posebnih detalja koji bi vam mogli zapasti za oko ili neke velike misterije. Radnja jednostavno teče, velikom većinom je predvidljiva. Kraj je napisan tako da ima prostora za nastavak.
8. Through Helen`s eyes: Helen Ljerka Svedružić (Epic Press) - Moram priznati da sam očekivala puno više. Ne sviđa mi se što je zapravo toliko malo priča posvećeno pacijentima s kojima je radila i njezinim iskustvima. Ne sviđaju mi se baš ni pričice o pacijentima, jer mi nisu razrađene, ne pružaju dovoljno informacija, te nisam baš sigurna jesu li one prilagođene laicima ili zdravstvenim djelatnicima. U nekim su trenutcima jednostavne, tako da ih i laici mogu čitati, a u drugima se ne opisuje zašto neki pacijenti reagiraju na način na koji reagiraju, pa da shvatite to, morate imati neko predznanje iz područja psihijatrije. Da nije tako kratka, vrlo je velika vjerojatnost da bi požalila što sam pročitala knjigu. Ovako sam jednostavno ravnodušna prema njoj.
7. Kako biti hipster: Pavle Svirac (Egmont) – Pavle Svirac je bio gost na mojem blogu u sklopu svoje virtualne turneje. S obzirom da je moj zadatak bio osloboditi mu platformu za njegov tekst, osjećala sam kako bi trebala pročitati knjigu. Ali, nisam se oduševila. Zapravo mi je samo u nekim dijelovima bila smiješna, a ostatak sam bila zbunjena. Stvarno sam se dugo pitala što je pisac htio reći.
6. Pazi kojeg vuka hraniš: Kenan Crnkić (Fokus na hit) – Iskreno, meni su ovo novci bačeni u vjetar. Zaista vjerujem kako postoje dobre self-help knjige i dobre motivirajuće knjige. Ovo je samo jedan veliki džumbus nečega, bez ikakve konkretne ideje i postupka za rad na sebi. Veliki promašaj.
5. Život bez krpelja: Vedrana Rudan (VBZ) – S ovom sam se jako prevarila. Opis na poleđini knjige mi je bio jako smiješan i jedva sam je se čekala dočepati, a kad sam je se dočepala, radi o kratkim tekstovima, o apsolutno svakoj temi. Postojale su stvari s kojima sam se slagala, i stvari s kojima nisam, ali bez obzira na to, jako me smeta velika količina vulgarnosti za koje smatram da ne pripadaju u knjigu.
4. Terorizam i medicina: Joshua Shemer i Yehuda Shoenfeld (Medicinska naklada) - Dakle, ovo nije hrvatska knjiga, nju je prevodilo dvadesetak liječnika iz Hrvatske. S obzirom da Hrvatska nije zemlja u kojoj se događaju teroristički napadi, zaista ne mogu dokučiti zašto je ova knjiga prevođena. Prva stvar, izuzetno je loše prevedena. Na nekim mjestima doslovno se prevodila riječ po riječ, ima gomilu gramatičkih grešaka, padeži se ne slažu u rečenici i brojne druge stvari, a navodno je knjiga prošla kroz lekturu. Druga stvar, nije mi jasno zašto nama treba prijevod radova usko vezanih uz Izrael. Da se razumijemo, ja sam uvijek najglasnija kada je riječ o prijevodu stručnih knjiga jer nam realno trebaju. Ako već nemamo stručne knjige, onda nam barem trebaju dostupne baze časopisa, gdje možemo ići u korak sa svijetom. Također, htjela bi da postoji više stručnih knjiga koje nisu udžbenici jer se nalazim u profesiji u kojoj je potrebno stalno učiti. Ali, smatram da je prijevod ove knjige bio potpuno nepotreban jer ne vidim svrhu njene primjene u Hrvatskoj. Ispravite me ako griješim.
3. Ponos i predrasude i zombiji: Jane Austen (VBZ) - Iskreno, ja stvarno ne znam što bih vam pozitivno napisala o knjizi. Zaista, ništa mi u knjizi nema veze s vezom. Ako ste pročitali Ponos i predrasude, jedina razlika između originala i ove knjige je što su unutra ubačeni zombiji. Odnos između Elizabeth i gospodina Darcyja teče otprilike ovako: ona njemu želi prerezati grkljan jer nije htio plesati s njom, razbila je zid s njim kad ju je prvi put zaprosio, te zajedno ubijaju zombije nakon što su sretno zaljubljeni i zaručeni.Sve u svemu, moja topla preporuka. Ne čitajte ovu knjigu. Ni pod razno.
2. Njegovo veličanstvo od Xingua: Mocayr Scilar (Hena) - Glavni lik, pripovjedač, leži u bolesničkoj sobi i priča o svom životu kroz Noela Nutelsa. Sebe gleda kao da je manji od makovog zrna, a Nutelsa diže u razinu božanstva. Priča o svome životu, naglašavajući kako njegov život nije ništa značajan, te da on nije značajna osoba, za razliku od Nutelsa koji je živio punim i ispunjenim životom. Kada ste vi nekome prepričavali neke događaje, jeste li krenuli od toga kakvo je nebo bilo boje, što se sve nalazilo oko vas, što je netko nosio, kakvi su bili nečiji pokreti, koliko je bilo sati, kakvo je vrijeme bilo? Ili ste krenuli: znaš što mi se danas dogodilo? Danas sam vidio to i to, pa sam napravio to i to i onda se dogodilo to. End of story.
1. Bremenita šutnja: Lari Mari (Mozaik knjiga) - Medena je izuzetno iritantan lik, koja stvarno ima neko breme koje ju muči. Ali, toliko je antipatična i odvratna (možda loš izbor riječi, ali ja trenutno nemam bolje) osoba da ja nisam mogla suosjećati s njom. Htjela sam ući u knjigu i reći joj: daj, brate mili, posloži si život, samostalna si osoba. Jako voli popiti alkohol, piti tablete. Ne želi se suočiti sa svojim životom. I onda se zaljubljuje u dijete od 16 godina. To mi je stvarno bilo degutantno. Priča mi je bila jako predvidljiva. Bunker otkriva tek pred kraj knjige, na jako naivan način i odmah se pohvata što su joj roditelji radili u životu. Ne postoji kraj odlomaka, sve je spojeno i nekad sam se morala vraćati nekoliko puta da bi shvatila da su prebacili priču na sasvim novog lika. Meni je priča bila grozna, totalno slabo povezana, povezana s pričama koje smo čuli i pročitali toliko puta. Meni jednostavno nije vrijedna čitanja.
Sretna sam što je u cijeloj godini bilo samo 11 knjiga (od 90) koje mi se nisu svidjele. Ukupno 11, koje su dobile ocjenu 1 ili 2. Sve u svemu ja sam zadovoljna!
Postoje li neke knjige s popisa koje su se vama svidjele? Koja se vama knjiga najmanje svidjela ove godine?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments